Zarja (modul MSS)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zarja (Zarя́)
Pogled na modul Zarja iz orbitera Endevor (STS-88)
Specifikacije modula
Međunarodna oznaka:1998-067A
Datum lansiranja:20. novembar 1998. godine
Raketa-nosač:Proton-K
Spojen:prvi modul Međunarodne svemirske stanice
Masa:19.323 kg
Dužina:12,99 m
Širina:24,4 m
Prečnik:4,11 m
Presurizovana zapremina:71,5
Reference: [1]


Zarja (rus. Заря – u prevodu zora, crveno nebo pred zoru[2]), takođe poznata kao funcionalni teretni blok, ili na ruskom Функционально-грузовой блок (FGB), je prvi modul Međunarodne svemirske stanice (MSS) koji je lansiran u orbitu.[3] Zarja je obezbeđivala napajanje električnom energijom, skladištni prostor, pogonski sistem i navigaciju u prvim fazama izgradnje MSS. Tokom godina je lansiran veliki broj drugih modula koji su od ovog modula preuzeli većinu ovih zadataka, tako da se ona sada koristi uglavnom za skladištenje hrane i namirnica, vode, kiseonika i drugih zaliha. Na spoljašnjosti Zarje se takođe skladišti gorivo u velikim rezervoarima duž celog modula, kao i razna oprema i elementi. Modul je dizajniran po uzoru na TKS letelicu koja je razvijena za upotrebu u programu Saljut svemirskih stanica. Modul je dobio ime Zarja (Zora) jer je označavao novu eru u međunarodnoj saradnji pri istraživanju svemira. Mada je modul izgradila ruska kompanija „Hruničev“ i nalazi se u sklopu ruskog orbitalnog segmenta MSS, njegov vlasnik su Sjedinjene Američke Države (tačnije agencija NASA).[4]

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

Planirano je da FGB bude lansiran i spojen sa svemirskom stanicom Mir, ali se to nije dogodilo do trenutka kada je odlučeno da se stanica deorbitira. Teretni blog FGB bio je sastavni deo dizajna modula Poljus, na kojem je trebalo da služi za pogon u orbiti, ali taj modul nikada nije dospeo u orbitu jer je došlo do problema pri lansiranju raketom Energija.[5] Nakon što je odlučeno da se program stanice Mir okonča, dizajn modula FGB prerađen je kako bi se uklopio u sastav nove Međunarodne svemirske stanice.

Istraživanje i razvoj za dizajn ovog modula finansirao je prvo Sovjetski Savez, a kasnije i Rusija, i sve komponente, instalacije i sistemi u modulu su sovjetskog/ruskog dizajna. SAD su finansirale izgradnju modula Zarja 1990ih i bilo je određeno da baš taj modul bude prva komponenta buduće stanice koja će biti lansirana u orbitu. Izgradnja modula započeta je u decembru 1994. godine, a završena oko tri godine kasnije, u januaru 1998. Izgradnja modula poverena je poznatoj ruskoj kompaniji „Hruničev“ sa sedištem u blizini Moskve[3], koja je učestvovala u mnogim svemirskim projektima Sovjetskog Saveza. Kontrolni sistem modula razvijen je od strane kompanije „Hartron“, sa sedištem u Harkovu (Ukrajina). Zarja je ušla u planove izgradnje MSS agencije NASA umesto modula „Bus-1“, koji je dizajnirala kompanija Lokid, jer je bila mnogo jeftinije rešenje (220 miliona umesto 450 miliona dolara). U sklopu ugovora između agencije NASA i kompanije Hruničev izgrađen je još jedan, skoro identičan modul, koji je služio kao rezerva u slučaju da dođe do nesreće pri lansiranju, a koji koji je dobio naziv „FGB-2“. Ovaj rezervni modul je predlagan za lansiranje više puta, a na kraju je završio kao osnova za izgradnju ruskog istraživačkog modula Nauka, koji će u orbitu biti lansiran posle 2017. godine.

Lansiranje i ulazak u orbitu[uredi | uredi izvor]

Zarja je lansirana raketom-nosačem Proton-K sa lansirne rampe 81 kosmodroma Bajkonur, 20. novembra 1998. godine, u orbitu 400 km iznad površine Zemlje. Modul je projektovan da u orbiti provede najmanje 15 godina. Nakon uspešnog lansiranja Zarje, već 4. decembra je poleteo spejs-šatl Endevor kako bi sa ovim modulom spojio američki modul Juniti.

Mada je Zarja projektovana da autonomno u orbiti provede šest do osam meseci, taj period proudžio se na cele dve godine zbog kašnjenja ruskog servisnog modula Zvezda. Ovaj modul lansiran je 12. jula 2000. godine, i spojio se sa modulom Zarja 26. jula uz pomoć automatskog sistema za pristajanje „Kurs“.

U početku je Zarja imala problema sa električnim kolima za punjenje baterija, ali je taj problem kasnije uspešno rešen. Tokom misije STS-118 Zarja je, 14. avgusta 2007. godine tačno u 15.17 UTC, obišla svoju 50.000. orbitu oko Zemlje.

Letelice koje su pristajale sa modulom[uredi | uredi izvor]

Sojuz TMA-2
Sojuz TMA-9
Sojuz TMA-15
Sojuz TMA-17
Sojuz TMA-17; iza se vidi spejs-šatl (orbiter Diskaveri)

Od spajanja sa modulom Juniti 6. decembra 1998. godine, sa Zarjom se spojilo ukupno šesnaest letelica Sojuz. Ispod je lista koja pokazuje datum i vreme kada se letelica spojila i kada se odvojila od modula.

Logo Letelica Spajanje Odvajanje
Sojuz TM-31 24. februar 2001.
10.37 UTC
18. april 2001.
20.40 UTC
Sojuz TM-32 30. april 2001.
7.58 UTC
19. oktobar 2001.
10.48 UTC
Sojuz TM-33 23. april 2001.
10.44 UTC
20. april 2002.
9.16 UTC
Sojuz TM-34 27. april 2001.
7.55 UTC
9. novembar 2002.
20.44 UTC
Sojuz TMA-2 28. april 2003.
5.56 UTC
27. oktobar 2003.
23.17 UTC
Sojuz TMA-4 21. april 2004.
5.01 UTC
23. oktobar 2004.
21.08 UTC
Sojuz TMA-5 29. novembar 2004.
9.53 UTC
24. april 2005.
18.44 UTC
Sojuz TMA-6 19. jul 2005.
11.08 UTC
10. oktobar 2005.
21.49 UTC
Sojuz TMA-7 18. novembar 2005.
9.05 UTC
20. mart 2006.
6.49 UTC
Sojuz TMA-8 1. april 2006.
4.19 UTC[6]
28. septembar 2006.
21.53 UTC
Sojuz TMA-9 10. oktobar 2006.
19.34 UTC
21. april 2007.
9.11 UTC
Sojuz TMA-10 9. april 2007.
22.10 UTC
21. oktobar 2007.
7.14 UTC
Sojuz TMA-11 12. oktobar 2007.
14.50 UTC
19. april 2008.
~2.30 UTC
Sojuz TMA-13 12. oktobar 2008.
~9.55 UTC
8. april 2009.
2.55 UTC
Sojuz TMA-15 29. maj 2009.
12.43 UTC
31. decembar 2009.
3.56 UTC[7]
Sojuz TMA-17 22. decembar 2009.
22.48 UTC
12. maj 2010.
14.23 UTC
Nakon misije Sojuz TMA-17 na nadir stranu ugrađen je modul Rasvjet,
na koji su nastavile da pristaju ruske letelice Sojuz i Progres.[8][9][10]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Funkcionalьno-gruzovoй blok "Zarя". Arhivirano iz originala 06. 09. 2013. g. Pristupljeno 21. 01. 2015. 
  2. ^ Zarя
  3. ^ a b NASA, International Space Station, Zarya Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. septembar 2006) (accessed 19 Apr. 2014)
  4. ^ Zak, Anatoly (2008). „Russian Segment: Enterprise”. RussianSpaceWeb. Pristupljeno 4. 08. 2012. 
  5. ^ B. Hendrickx, "The Origins and Evolution of the Energiya Rocket Family," J. British Interplanetary Soc., Vol. 55, pp. 242-278 (2002).
  6. ^ NASA (31. 03. 2006). „New Crew Docks With Space Station”. NASA. Arhivirano iz originala 21. 01. 2021. g. Pristupljeno 12. 08. 2007. 
  7. ^ Zak, Anatoly. „Mission of Soyuz TMA-15”. RussianSpaceWeb. Pristupljeno 6. 01. 2014. 
  8. ^ Stephen Clark (17. 12. 2009). „Russian storage module arrives in Florida for launch”. Spaceflight Now. 
  9. ^ NASA (12. 05. 2010). „ISS On-Orbit Status 05/12/10”. Arhivirano iz originala 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 12. 05. 2010. 
  10. ^ Justin Ray (12. 05. 2010). „Station crew clears the path for space shuttle mission”. Spaceflight Now. Pristupljeno 13. 05. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]