Зигфрид (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zigfrid (nem. Siegfried) je treća opera u tetralogiji epskih opera Prsten Nibelunga nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Vagner prvobitno nije nameravao da stvori tetralogiju već samo herojsku operu u tri čina Zigfridova smrt iz koje su na kraju proizašle četiri opere.[1] Premijera Zigfrida je izvedena u Bajrojtu, 16. avgusta 1876. godine. Ostale tri opere u ciklusu su Rajnsko zlato, Valkira i Sumrak bogova.

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Zigfrid, tenor.
  • Brunhilda, sopran.
  • Putnik (Votan), bas.
  • Mime, tenor.
  • Alberih, bas.
  • Fafner, bas.
  • Erda, alt.
  • Šumska ptica, sopran.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Čin prvi[uredi | uredi izvor]

Patuljak Mime, brat Alberiha, kuje mač u svojoj šumskoj pećini. Kuje mač za mladog Zigfrida, momka koga je odgajio da bi ovaj za njega ubio džina Fafnera, koji se prethodno pretvorio u zmaja koristeći čarobni Tarnhelm. Ali Zigfrid je uspeo da polomi svaki mač koji bi Mime za njega iskovao. Mladić se vraća iz šume i zahteva da mu Mime kaže ko su mu bili roditelji, pa je Mime primoran da mu ispriča kako je u svoj dom primio Ziglindu, Zigfridovu majku, koja je zatim umrla pri porođaju. Kada je umrla, Mimeu je ostavila ostatke skršenog mača Notunga, za koji Zigfrid Mimeu naređuje da bude ponovo iskovan.

Votan i Mime

Kada je ponovo otišao Zigfrid, Mime je bio očajan jer je znao da nije sposoban da ponovo iskuje čarobni mač. Tada se iznenadno pojavljuje Votan prerušen u starca lutalicu i, razgovaravši sa Mimeom, ponudi da mu ovaj postavi tri zagonetke, a ako Votan ne uspe da odgovori tačno, izgubiće glavu. Mime pristaje i postavlja mu sledeće zagonetke: koje rase nastanjuju podzemlje, površinu i nebo. Votan tačno odgovori da su to Nibelunzi, džinovi i bogovi. Sada Mime mora da odgovori na Votanove zagonetke: koja je rasa Votanu najmilija, a istovremeno od njega najviše ispaštala; koje sečivo može da ubije Fafnera; ko može da iskuje to sečivo. Mime uspešno odgovori na prve dve pitalice (Velzunzi i Notung), ali na poslednje ne zna da odgovori. Votan ga poštedi i kaže mu da je to samo onaj, ko ne zna za strah. Zatim ostavlja Mimea i odlazi, nakon što je Mimeu rekao kako njegovu glavu ostavlja tom čoveku.

Vraća se Zigfrid, koji je iznerviran Mimeovim neuspehom. Patuljak shvata da jedina stvar koju Zigfrida još nije naučio jeste strah, pa mu ponudi da ga nauči. Ovaj oduševljeno prihvata, radoznao, a zatim sam uspešno iskuje Notung. Mime se seti kako je Votan, poštedevši ga, njegovu glavu ostavio onome ko ne zna za strah, pa tajno skuva otrov za Zigfrida, koji će mu dati nakon što je zmaj ubijen.

Čin drugi[uredi | uredi izvor]

Alberih je ispred Fafnerove pećine i razmišlja o čarobnom prstenu. Dolazi Votan i njih dvojica se odmah prepoznaju. Kada Alberih kaže kako namerava od Fafnera da uzme prsten i zavlada svetom, Votan odgovara kako on nema nameru da otme prsten od zmaja. Zatim probudi zmaja i upozori ga da dolazi junak koji želi da se bori s njim; Fafner je ravnodušan. Alberih iskoristi priliku da od njega zatraži prsten, ali ovaj odbije njegov zahtev i ponovo usni u pećini. Odlaze i Alberih i Votan.

Zigfrid ubija Fafnera

Dolaze Mime i Zigfrid. Mime ostavlja Zigfrida da se bori protiv Fafnera i odlazi dok se boj ne svrši. Zigfrid najpre neko vreme razmišlja o svojim roditeljima. Kad začuje pesmu šumske ptičice, pokušava od trske da napravi frulu i odgovori joj, ali mu to ne polazi za rukom. Zatim uzima svoj lovački rog i zaduva, pozivajući Fafnera. Zmaj se pojavljuje i njih dvojica se bore; Zigfrid pobeđuje. Pre nego što umre, Fafner, saznavši Zigfridovo ime, upozorava ga da se pazi izdaje. Izvlačeći mač iz leša, Zigfrid se porska zmajevom krvlju, koja ga opeče, pa on instinktivno stavi prst u usta. Zadivljeno shvati da, polizavši zmajevu krv, dobio je sposobnost da razume pesmu šumske ptice. Ona mu kaže da uzme iz Fafnerovog blaga čarobni prsten i Tarnhelm. Zigfrid odlazi u pećinu.

Dolazi Mime da se uveri u Fafnerovu smrt. Istovremeno dolazi i Alberih. Braća patuljci se svađaju oko toga ko će uzeti prsten i blago. Videvši da se vraća Zigfrid, Alberih odlazi, a Mime se prikrije. Zigfrid sa sobom nosi Tarnhelm i prsten; ptica mu peva da Mime sprema izdajstvo.

Patuljak se opet pojavi. Nudi Zigfridu otrov, ali ovaj ga ubije.

Sada ptica Zigfridu peva o prelepoj Brunhildi koja uspavana leži na steni okruženoj plamenom. Zigfrid je očaran i počne da prati pticu, koja ga vodi ka Brunhildinoj steni.

Čin treći[uredi | uredi izvor]

Votan se pojavljuje u podnožju Brunhildine stene. Tu doziva boginju zemlje i mudrosti Erdu. Erda se čini zbunjena i ne uspeva da ga posavetuje. Votan joj kaže kako se više ne plaši kraja bogova, već to priželjkuje, kako bi svoju moć u nasledstvo ostavio Zigfridu. Zigfrid je otporan na prokletstvo prstena, jer ne zna za strah. Takođe kaže da će Brunhilda, njegova i Erdina ćerka, izvršiti delo koje će iskupiti svet.

Dolazi Zigfrid, a Votan počne da ga ispituje. Zigfrid ne zna da je Votan, u stvari, njegov deda, pa arogantno odgovara na njegova pitanja i pokušava da nastavi put ka Brunhildinoj steni. Votan mu prepreči put, govoreći mu kako bi skršio njegovu moć ako prođe kroz vatru. Zigfrid ipak navali da prođe, pa Notungom slomi Votanovo koplje, kojim mu je ovaj preprečio put. Votan smireno pokupi krhotine svog koplja, poraženo dozvoli Zigfridu da prođe i nestane. Zigfrid nastavi put ka steni.

Prošavši kroz vatru i popevši se na stenu, Zigfrid ugleda Brunhildino uspavano telo, ali, pošto ona nosi oklop, misli da je muško. Polako joj skine oklop i shvati da je ona žena - nešto što nikada ranije nije video. Ne znajući šta da radi, Zigfrid po prvi put oseti strah i, opijen njenom lepotom, a istovremeno očaran, poljubi je. Brunhilda se probudi. Prvobitno je nesigurna, ali je ubrzo opčinjena Zigfridovom ljubavlju i uzvraća mu osećanja. Brunhilda se odriče sveta bogova i njih dvoje zajedno pevaju o „svetloj ljubav i radosnoj smrti“.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kovačević, Krešimir, ur. (1977). MUZIČKA enciklopedija. 3, Or-Ž (2 izd.). str. 703. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]