Zima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Godišnje doba
U mnogim delovima sveta, zima se povezuje sa snegom.
Severna umerena zona
Astronomska sezona22. decembar — 21. mart
Meteorološka sezona1. decembar — 28. februar
Solarna sezona1. novembar — 31. januar
Južna umerena zona
Astronomska sezona21. jun — 23. septembar
Meteorološka sezona1. jun —31. avgust
Solarna sezona1. maj — 31. jul
Leto
Proleće Jesen
Zima

Zima je jedno od godišnjih doba, koje po konvenciji na severnoj Zemljinoj polulopti traje deo decembra, ceo januar, februar i deo marta, a na južnoj Zemljinoj polulopti deo juna, ceo jul, avgust i deo septembra. Na dan početka zime, takozvanu kratkodnevnicu, koja obično pada 21/22. decembra na severnoj, a 22. juna na južnoj hemisferi, noć je najduža, a obdanica najkraća. Zima se završava početkom proleća. Na severnoj hemisferi proleće počinje 21. marta, a na južnoj 23. septembra.[1]

Tokom zime u obe hemisfere, niža visina Sunca u zimi uzrokuje sunčevo svetlo. Sunce je jače na strani planete koja je okrenuta prema Suncu (sever ili jug). U regionima koji doživljaju zime, ista količina sunčevog zračenja se širi preko većeg područja. Ovaj efekat je složen i veće udaljenosti da svetlo mora putovati kroz atmosferu, čime atmosfera troši više toplote. U poređenju s tim efektima, promene u razdaljini od Zemlje od Sunca su zanemarive.[2]

Zima je najhladnija sezona u godini u polarnim i umerenim zonama; ne javlja se u većem delu tropske zone. Javlja se posle jeseni i pre proleća svake godine. Zimu uzrokuje osa Zemlje na toj hemisferi koja je orijentisana dalje od Sunca. Različite kulture definišu različite datume kao početak zime, a neke koriste definiciju zasnovanu na vremenu. Kada je zima na severnoj hemisferi, leto je na južnoj, i obrnuto. U mnogim regionima zima je povezana sa snegom i temperaturama smrzavanja. Trenutak zimskog solsticija je kada je nadmorska visina Sunca u odnosu na Severni ili Južni pol u svojoj najnegativnijoj vrednosti (to jest, Sunce je najudaljenije ispod horizonta mereno od pola). Dan u kojem se to događa ima najkraći dan i najdužu noć, s tim da se dužina dana povećava, a dužina noći smanjuje kako sezona odmiče nakon solsticija. Međutim, najraniji zalazak sunca i najnoviji datum izlaska sunca izvan polarnih područja razlikuju se od datuma zimskog solsticija, a oni zavise od geografske širine, usled varijacije u solarnom danu tokom cele godine uzrokovane Zemljinom eliptičnom orbitom (videti najraniji i najkasniji izlazak i zalazak sunca).

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Nagib Zemljine ose u odnosu na njenu orbitalnu ravan igra veliku ulogu u formiranju vremena. Zemlja je nagnuta pod uglom od 23,44° u odnosu na ravan svoje orbite, zbog čega su različite geografske širine direktno okrenute prema Suncu dok se Zemlja kreće kroz svoju orbitu. Ova varijacija donosi godišnja doba. Kada je zima na severnoj hemisferi, južna hemisfera je direktnije okrenuta prema Suncu i stoga doživljava toplije temperature od severne hemisfere. Suprotno tome, zima na južnoj hemisferi nastaje kada je severna hemisfera više nagnuta prema Suncu. Iz perspektive posmatrača na Zemlji, zimsko Sunce ima manju maksimalnu nadmorsku visinu na nebu od letnjeg Sunca.

Tokom zime na bilo kojoj hemisferi, niža nadmorska visina Sunca uzrokuje da sunčeva svetlost udara o Zemlju pod kosim uglom. Tako manja količina sunčevog zračenja pada na Zemlju po jedinici površine. Štaviše, svetlost mora da putuje dužu razdaljinu kroz atmosferu, omogućavajući atmosferi da rasipa više toplote. U poređenju sa ovim efektima, efekat promene udaljenosti Zemlje od Sunca (zbog Zemljine eliptične orbite) je zanemarljiv.

Manifestacija meteorološke zime (temperatura smrzavanja) u severnim geografskim širinama podložnim snegu veoma je promenljiva u zavisnosti od nadmorske visine, položaja u odnosu na morske vetrove i količine padavina. Na primer, u Kanadi (zemlji hladnih zima), Vinipeg na Velikim ravnicama, daleko od okeana, ima najvišu januarsku temperaturu od −11,3 °C (11,7 °F) i najnižu od −21,4 °C (−6,5 °F).[3]

Za poređenje, Vankuver na zapadnoj obali sa morskim uticajem umerenih pacifičkih vetrova ima najnižu januarsku temperaturu od 1,4 °C (34,5 °F) sa danima znatno iznad nule na 6,9 °C (44,4 °F).[4] Oba mesta su na 49° severne geografske širine i na istoj zapadnoj polovini kontinenta. Sličan, ali manje ekstreman efekat nalazi se u Evropi: uprkos njihovoj severnoj geografskoj širini, Britanska ostrva nemaju nijednu neplaninsku meteorološku stanicu sa srednjom januarskom temperaturom ispod nule.[5]

Meteorološke sezone[uredi | uredi izvor]

Animacija snežnog pokrivača koji se menja sa godišnjim dobima

Meteorološki obračun je metoda merenja zimske sezone koju meteorolozi koriste na osnovu „razumnih vremenskih obrazaca“ za potrebe vođenja evidencije,[6] tako da početak meteorološke zime varira u zavisnosti od geografske širine.[7] Zimu meteorolozi često definišu kao tri kalendarska meseca sa najnižim prosečnim temperaturama. Ovo odgovara mesecima decembru, januaru i februaru na severnoj hemisferi i junu, julu i avgustu na južnoj hemisferi.

Najhladnije prosečne temperature u sezoni se obično javljaju u januaru ili februaru na severnoj hemisferi i u junu, julu ili avgustu na južnoj hemisferi. U zimskoj sezoni preovlađuje noć, a u nekim regionima zima ima najveću stopu padavina, kao i produženu vlagu zbog trajnog snežnog pokrivača ili velike količine padavina u kombinaciji sa niskim temperaturama koje onemogućavaju isparavanje. Mećave se često razvijaju i uzrokuju mnoga kašnjenja u transportu. Dijamantska prašina, takođe poznata kao ledene igle ili kristali leda, formira se na temperaturama koje se približavaju −40 °C (−40 °F) zbog vazduha sa nešto višom vlagom odozgo koja se meša sa hladnijim vazduhom na površini.[8] Napravljeni su od jednostavnih heksagonalnih kristala leda.[9]

Švedski meteorološki institut (SMHI) definiše termalnu zimu kao kada su srednje dnevne temperature ispod 0 °C (32 °F) tokom pet uzastopnih dana.[10] Prema SMHI, zima u Skandinaviji je izraženija kada atlantski sistemi niskog pritiska idu više južnim i severnim rutama, ostavljajući otvoren put za ulazak sistema visokog pritiska i niskih temperatura. Kao rezultat toga, najhladniji januar zabeležen u Stokholmu, 1987. godine, bio je i najsunčaniji.[11][12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Godišnja doba – Opšte obrazovanje”. Opšte obrazovanje. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  2. ^ „Learn About Winter | Elementary Science Lesson | K-6”. Home Science Tools. 7. 11. 2016. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  3. ^ „Canadian Climate Normals 1981–2010 Station Data for Winnipeg”. Environment Canada. 2013-09-25. Arhivirano iz originala 5. 9. 2016. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  4. ^ „Canadian climate normals 1981–2010 Station Data for Vancouver”. Environment Canada. 2013-09-25. Arhivirano iz originala 18. 5. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  5. ^ „UK climate – Station Map”. Met Office. Arhivirano iz originala 5. 9. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2015. 
  6. ^ Huttner, Paul (6. 12. 2007). „Instant meteorological winter”. Minnesota Public Radio. Arhivirano iz originala 8. 6. 2011. g. Pristupljeno 22. 12. 2011. 
  7. ^ „Winter's Been Here Despite What the Calendar Says”. NOAA Magazine. 22. 12. 2003. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 22. 12. 2011. 
  8. ^ Glossary of Meteorology (jun 2000). „Diamond Dust”. American Meteorological Society. Arhivirano iz originala 3. 4. 2009. g. Pristupljeno 21. 1. 2010. 
  9. ^ Kenneth G. Libbrecht (2001). „Morphogenesis on Ice: The Physics of Snow Crystals” (PDF). Engineering & Science (1): 12. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 6. 2010. g. Pristupljeno 21. 1. 2010. 
  10. ^ „Vinter” (na jeziku: švedski). SMHI. Arhivirano iz originala 25. 3. 2015. g. Pristupljeno 31. 7. 2015. 
  11. ^ „Precipitation, Sunshine & Radiation for January 2015 (all-time records section)” (PDF) (na jeziku: švedski). SMHI. Pristupljeno 31. 7. 2015. 
  12. ^ „Temperature & Wind – January 2015 (all-time records section)” (PDF) (na jeziku: švedski). SMHI. Pristupljeno 31. 7. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]