Zoran Stefanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zoran Stefanović
Zoran Stefanović 2016. godine
Datum rođenja21. novembar 1969.
Mesto rođenjaLoznicaSFR Jugoslavija

Zoran Stefanović (Loznica, 21. novembar 1969) srpski je pisac, izdavač, istraživač i međunarodni kulturni aktivista. Debitovao u pozorištu i filmu 1987. Diplomirao je dramaturgiju i scenario 1994. na Fakultetu dramskih umetnosti (Univerzitet umetnosti u Beogradu). Živi u Beogradu.

Predsednik je Međunarodne kulturne mreže "Projekat Rastko". Predsednik je Udruženja dramskih pisaca Srbije (2022).[1]

Umetnički rad[uredi | uredi izvor]

Veliki deo njegovog umetničkog opusa spada u fantastiku - u pozorištu („Slovenski Orfej“, „Skaska o kosmičkom jajetu“), stripovima („Treći argument“, na osnovu priča Milorada Pavića, „Pod vučjim žigom“), prozi (roman Verigaši) i na filmu i televiziji („Uske staze“).

Drugi deo opusa je dokumentarne prirode, poput TV-serijala „Janusovo lice istorije“ ili filmova „Životi Koste Hakmana“ i „Muzika tišine“.

Njegove pozorišne drame, proza i grafički romani su prevedeni na makedonski, rumunski, slovenački, engleski, francuski i poljski.

Kulturni rad[uredi | uredi izvor]

Bio je glavni osnivač nekoliko međunarodnih kulturnih mreža i izdavačkih projekata: Projekat Rastko (mreža digitalnih biblioteka), „Distribuirani korektori Evropa“ (međunarodna digitalizacija kulturne baštine), Projekat Gutenberg Evropa (Beta verzija, javne digitalne biblioteke), i sličnih zajednica i poduhvata u oblasti izdavaštva, digitalizacije, leksikografije i pop-kulture.

Ne ograničavajući se na Internet, bio je aktivan u brojnim kulturnim, naučnim i izdavačkim projektima u Evroaziji od 1993, posebno u zemljama bivše Jugoslavije, Rumunije, Bugarske, Grčke, Ukrajine, Rusije, Poljske, uključujući i poduhvate očuvanja manjinskih i plemenskih kultura Evroazije ili inicijativu za „Balkansku kulturnu mrežu“ (zajedno sa grčkim kulturnim aktivistom i muzičkim producentom Nikosom Valkanosom i drugim kolegama).

Njegovi društveni stavovi uključuju i snažno zastupanje filozofije „otvorenih izvora“ i slobodnog znanja, kao „civilizacijskih temelja svakog ljudskog društva“. Aktivno podržava nekoliko regionalnih Vikipedija, naročito u Istočnoj Evropi, još od njihovog osnivanja.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Kao pisac, dramaturg i scenarista, bio je nacionalno i međunarodno nagrađivan i nominovan petnaestak puta, uključujući i nominacije za nagrade “Prix Europa” u Berlinu i “Prix Italia” u Rimu.

Za svoj kulturno-izdavački rad je nacionalno i međunarodno priznat dvadesetak puta, uključujući i nominaciju za „United Nations World Summit Award“, tri puta godišnju nagradu Društva za informatiku Srbije i deset YU Web Top 50 priznanja (SR Web Top 50).

Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pozorišni i radio komadi
  • Ostrvska priča, 1987.
  • Vikend sa Marijom Broz, 1990.
  • Slovenski Orfej, 1992.
  • Skaska o kosmičkom jajetu, 1992.
  • Tačka susreta, 1992.
  • Sneg nije beo, 2009.
  • Valcer za Olgu, 2018.[2]
Knjige drama
  • Slovenski Orfej i druge drame, „Znak Sagite“, Beograd, 1995.
Romani
Stripovi
Istorija i estetika stripa

Izabrana filmografija[uredi | uredi izvor]

Scenarista
  • Pozdravi sve koji pitaju za mene, dokumentarni, 1987. (saradnik Zoranu Đorđeviću na scenariju)
  • Ars longa, vita brevis, kratki igrani, 1991.
  • Slovenski Orfej, adaptacija predstave, 1992.
  • Janusovo lice istorije 1-3, dokumentarna serija, 1993. Koscenarista Srđan V. Stojančev
  • Uske staze, kratki igrani, 1995.
  • Životi Koste Hakmana, dokumentarni, 2005.
  • Muzika tišine, dokumentarni, 2011.
  • Zvona Save Lozanića, dokumentarni, 2017.
Producent
  • Moj mrtvi grad, dokumentarni, 2000
  • Životi Koste Hakmana, dokumentarni, 2005
  • Muzika tišine, dokumentarni, 2011.
Kasting

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Referent[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojanović, Milica. “Izabrana uprava Udruženja dramskih pisaca Srbije, novi predsednik je Zoran Stefanović” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. februar 2023), Drama.org.rs, 2023
  2. ^ Rusko pozorište u Beogradu: „Valcer za Olgu – Predstavljanje drame o kneginji Olgi Romanovoj, nesuđenoj carici“, Projekat Rastko — Rusija, 28. decembar 2018.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]