Ivan Gubijan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Gubijan
Lični podaci
Datum rođenja(1923-06-14)14. jun 1923.
Mesto rođenjaBjelovar, Kraljevina SHS
Datum smrti5. januar 2009.(2009-01-05) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
DržavljanstvoSFRJ
Sportske informacije
SportBacanje kladiva
Godine aktivnosti1945-1955
KlubPartizan
Dostignuća i titule
Lični rekordi59,69 m

Ivan Gubijan (Bjelovar 14. jun 1923Beograd 5. januar 2009) bio je jugoslovenski atletski reprezentativac u disciplini bacanje kladiva, osvajač prve medalje za jugoslovensku atletiku na Olimpijskim igrama 1948 u Londonu.[1]

Počeci bavljenja gimnastikom[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1923. godine u Bjelovaru. Kao i svi dečaci nije propuštao da se popne na svako drvo i preskoči svaku ogradu. U tim dečačkim nestašlucima pokazivao je svoje sklonosti ka gimnastici, pa je jednog dana u 14. godini otišao u dvoranu tamošnjeg „Sokola“. Brzo je napredovao, a sportski hroničari se sećaju važnog detalja u njegovoj sportskoj biografiji. Bio je nesuđeni olimpijac 1940. u gimnastici, ali početak Drugog svetskog rata, onemogućio ga je da otputuje u Tokio.

Rat je okončao njegovu gimnastičku karijeru i njegovo jedino sećanje na te dane je čuveni — gimnastičarski salto. Njega je izveo 1948. godine u Londonu kada je hicem od 54,27 metara osvojio srebrnu olimpijsku medalju. Zlato je tada pripalo Mađaru Nemetu, kasnije ocu i treneru olimpijskog pobednika i svetskog rekordera u bacanju koplja — Mikloša Nemeta. Bili su prijatelji i ljuti rivali na bacalištu.

Bacanje kladiva[uredi | uredi izvor]

Kako je došlo do toga da Ivan Gubijan baca kladivo. Jednom prilikom za vreme rata prvi put je vidio kako neko baca kladivo. Poželeo je da se i sam oproba i u svom prvom pokušaju bacanja kladiva, okretom oko svoje ose pobedio je čuvenog bacača kladiva Petra Goića. Ovaj snažni kladivaš iz Zagreba bio je pojam jednog vremena, čuveni bacač, na Balkanu. Kao pravi sportista nije ljubomorno odvratio Gubijana od bacanja kladiva, već ga je usmerio prema svetskim visinama u ovoj disciplini. Bio mu je trener, savetodavac, prijatelj i možda najzaslužniji za njegov razvoj.

Kada se okončao rat Gubijan se kao vojnik obreo među atletičarima Partizana i od tada pa do duboke starosti ostaje njegov član, najpre kao takmičar, a zatim kao trener mlađih generacija. Na borilištima je bio do 1982. kada je bacio 48,94 metra.

Obzirom da je bio visok samo 1,72 metra (sa 83 kg mišića), što su mnogi smatrali nedostatkom Ivan Gubijan je pretvorio u prednost pa je uveo četvrti okret u krugu za bacanje, jedan više od svih dotadašnjih bacača kladiva. Govorili su mu da se ugleda na mađarske bacače i smanji na tri.

Vidite koliki su oni, po dva metra, a ja metar i žilet. Ne mogu da ih imitiram i pobedim

objašnjavao je tada Ivan Gubijan.

Ta njegova tehnika dominira od 1991. godine i donela je bacanju kladiva svetske rekorde. Trenirao je mnoge jugoslovenske i srpske rekordere. Njegovi učenici su bili Krešimir Račeć (šesti na Olimpijskim igrama 1956), Zvonko Bezjak (šesti na Olimpijskim igrama 1960, rekorderka Danijela Janković i naš trenutno najbolji bacač Zoran Lončar.

Gubijanova vladavina u bacanju kladiva trajala je od 1945. do 1955. godine. Prvi državni rekord zabeležio je 1947. godine, kada je prebacio daljinu od 56,27 metara. Premašio ga je Krešimir Račiću 1955. hicem od 60,28 metara. Poslednje Gubijanovo rekordno dostignuće bilo je 59,69 metara. Za vreme od osam godina pet puta je obarao jugoslovenski rekord. U njegovoj riznici trofeja, pored srebrne olimpijske medalje Gubijan je osvajao i tri Prvenstva Balkana (Tirana 1946, Atina 1953. i Istanbul 1955), bio je drugi na Mediteranskim igrama 1951. devet puta prvak Jugoslavije. Reprezentivac Jugoslavije je bio 27 puta.

Veliko srce popustilo je krajem 2007. kada je preminula supruga Rozika. Sa njom ima kćer Herminu i sina Zvonka (koji ima dvoje dece). Bol zbog gubitka supruge je bio prevelik i oni koji su ga poznavali smatraju da se prvi put predao u životu. Dugo je ležao na VMA, gde je i preminuo ujutro 4. januara 2009. godine.

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Prilikom dodele medalja na Letnjim olimpijskim igrama 1948. u Londonu gde je osvojio srebrnu medalju, Ivan Gubijan je skočio saltom sa pobedničkog postolja, što su gledaoci nagradili aplauzom.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ivan Gubijan Bio, Stats, and Results | Olympics at Sports-Reference.com”. web.archive.org. 2014-02-01. Arhivirano iz originala 01. 02. 2014. g. Pristupljeno 2022-01-15. 
  2. ^ Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1975. tom 1 str. 697

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Ivan Gubijan na sajtu Olympedia.org Uredi na Vikipodacima
  • Trideset godina 48—78 Atletskog Saveza Srbije Beograd 1981.
  • Tekst povodom smrti Ivana Gubijana Sportski žurnal Beograd 5. decembar 2009.
  • Ivan Gubijan na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano) Edit this at Wikidata