Ignjat Job

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ignjat Job
Ignjat Job slikar
Lični podaci
Datum rođenja(1895-03-28)28. mart 1895.
Mesto rođenjaDubrovnik, Austrougarska
Datum smrti28. april 1936.(1936-04-28) (41 god.)
Mesto smrtiZagreb, Kraljevina Jugoslavija

Ignjat Job (Dubrovnik, 28. mart 1895Zagreb, 28. april 1936) je bio srpski slikar.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1895. godine u Dubrovniku. U Dubrovniku je pohađao školu, koju je prekinuo 1910. godine. Austrijske vlasti ga hapse zbog nacionalizma 1914. godine (stariji brat mu je poginuo kao dobrovoljac u srpskoj vojsci za vreme Prvog svetskog rata) i smeštaju u zatvor u Šibeniku, a kasnije u duševnu bolnicu. Boravak u mentalnoj ustanovi izvršiće veliki uticaj na Ignjata Joba i njegovu umetnost.

Godine 1917. dolazi u Zagreb gde se upisuje u Višu školu za umetnost i obrt. Neko vreme boravi u Rimu i na Kapriju. Godine 1923. oženio se Živkom Cvetković, sa kojom je živeo na Lopudu, a zatim, od 1924. u Beogradu, gde se družio sa tamošnjim slikarima - modernistima, najviše sa Petrom Dobrovićem.

Godine 1925. oboleo je od tuberkuloze pa je leto proveo na Ovčaru, pa se potom sa porodicom preselio u selo Kulinu ispod Jastrepca nedaleko od Kruševca. Tamo je, u malom formatu, po sećanju obrađivao primorske teme. U Kulini mu je umrla i tek rođena ćerka. Godine 1927. je u Šibeniku, a od 1928. u Supetru na Braču gde polako njegov stil počinje da liči na stil Van Goga.

Prvu samostalnu izložbu u Splitu, imao je 1929. godine, koja je privukla puno pažnje, ali je izazvala i negativne reakcije. Njegova sledeća samostalna izložba u Galić salonu u Splitu pokazala je da se njegov stil razvio ka ekspresionizmu. Između 1934. i 1935. živeo je u Beogradu i Zagrebu, a zatim i u Supetaru.

Ignjat Job jedan je od predstavnika kolorističkog vodećeg stila u srpskoj umetnosti tridesetih godina 20. veka. Međutim, Job se izdvaja od drugih po izboru tema i motiva. Reč je o prizorima koji po maštovitosti i neobičnim situacijama odudaraju od smirenog i ozbiljnog predstavljanja detalja iz svakodnevnog života, kakvo se može videti na slikama njegovih savremenika. Najplodnija umetnikova stvaralačka faza vezana je za Šibenik i Brač. Na predstavama primorskih motiva došao je do punog izražaja njegov talent.

Umro je 1936. godine u Zagrebu u svojoj 41. godini života.[2][3][4]

Grupa „Oblik“[uredi | uredi izvor]

Zajedno sa svojim kolegama Petrom Palavičinijem i Brankom Popovićem, Jovan Bijelić je 1926. godine formirao grupu „Oblik“ kome pristupaju: Petar Dobrović, Živorad Nastasijević, Toma Rosandić, Veljko Stanojević, Sreten Stojanović, Sava Šumanović i Marino Tartalja kao članovi osnivači, a kasnije ovoj grupi pristupaju: Ignjat Job, Zora Petrović, Ivan Radović, Mate Razmilović, Risto Stijović, arhitekt Dragiša Brašovan. Ova grupu su sačinjavali već afirmisani likovni umetnici. Pravila grupe su doneta na sednici od 8. novembra 1930. godine a Ministarstvo unutrašnjih poslova ih je potvrdilo 20. jul 1932. godine.

Javne kolekcije[uredi | uredi izvor]

Slike Ignjata Joba se nalaze izložene u sledećim javnim kolekcijama:

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Slikar Ignjat Job iz Dubrovnika - Koreni[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 08. 04. 2016. g. Pristupljeno 28. 03. 2016.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Ignjat Job, Biografija
  3. ^ Protić, B. Miodrag (1970). Srpsko slikarstvo XX veka, Tom 1. - Biblioteka Sinteze (na ((sr))). YU-Beograd: Nolit, 175 strana
  4. ^ Zidić, Igor (2007). Ignjat job-od traumatskog i magičnog realizma ka vizionarnom i orgijastičkom rukopisu egzistencije (na ((sr))). Rovinj: Galerija Adris, 48 strana

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Protić, B. Miodrag (1970). Srpsko slikarstvo XX veka, Tom 1. - Biblioteka Sinteze (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Nolit. 
  • Trifunović, Lazar (1973). Srpsko slikarstvo 1900—1950. - Biblioteka Sinteze (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Nolit. str. 533strane. 
  • Zidić, Igor (2007). IGNJAT JOB-OD TRAUMATSKOG I MAGIČNOG REALIZMA KA VIZIONARNOM I ORGIJASTIČKOM RUKOPISU EGZISTENCIJE (na jeziku: (jezik: srpski)). Rovinj: Galerija Adris. 
  • Job, Ignjat; Ćelić, Stojan (1959). Ignjat Job-Slikari i vajari (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Prosveta. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]