Izomer (nuklearni)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izomer (nuklearni) je atomsko jezgro sa istim brojem i protona i neutrona kao osnovno stabilno jezgro, ali sa različitim pobuđenim stanjima nukleona, pa prema tome i različitim osobinama. Drugom rečima, radi se o pobuđenim (metastabilinim) kratkoživećim stanjima (s vremenom poluživota 10-9 s ili dužim) jednog te istog atomskog jezgra.[1][2] Jedini poznati stabilni izomer koji se javlja u prirodi je Ta-180m čije je vreme poluživota procenjeno na 1015 godina. Svi ostali žive kraće od sekunde osim hafnijuma-178m koji ima vreme poluživota 31 godinu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ P. M. Walker and J. J. Carroll (2007). „Nuclear Isomers: Recipes from the Past and Ingredients for the Future”. Nuclear Physics News. 17 (2): 11. doi:10.1080/10506890701404206. 
  2. ^ „UNH researchers search for stimulated gamma ray emission”. UNH Nuclear Physics Group. 1997. Arhivirano iz originala 5. 9. 2006. g. Pristupljeno 1. 6. 2006.