Ilirski ratovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ilirski ratovi su bili niz ratova vođenih od 229. godine prije n. e. do 168. godine prije n. e. između Rimske republike i Ardijejske kraljevine. Prvi ilirski rat, koji je trajao od 229. p. n. e. do 228. p. n. e,[1] vođen je zbog zabrinutosti Rima radi povećane trgovine kroz Jadransko more nakon Prvog punskog rata u vrijeme kada se moć Ardijejaca poveća pod kraljicom Teutom.[2] Napadi ilirskih pirata na trgovačka plovila rimskih saveznika, Italaca, i smrt rimskog izaslanika Korunkanisa[3] po Teutinom naređenju,[4] podstakli su rimski senat da pošalju rimsku vojsku pod zapovjedništvom konzula Lucija Postumija Albina i Gneja Fulivija Centumala. Rim je protjerao ilirske garnizone iz brojnih grčkih gradova, uključujući Epidamnos, Apoloniju, Korkiru, Faros i uspostavio protektorat nad tim grčkih gradovima. Rimljani su takođe postavili[5] Demetrija Faroskog kao moćnika u Iliriji, kada bi bio protivteža Teutinoj moći.[6]

Drugi ilirski rat je trajao od 220. p. n. e. do 219. p. n. e. Rimska republika je 219. godine prije n. e. bila u ratu sa Keltima iz Cisalpske Galije, a počeo je i Drugi punski rat sa Kartaginom.[7] Sva ta dešava su Demetriju pružila priliku za igradnju nove ilirske ratne flote. Predvodeći ovu flotu od 90 brodova, Demetrije je otplovio južno od Lisa, kršeći raniji sporazum i time započevši rat.[8] Demetrijeva flota je prvo napala Pilos, gdje su zarobili još 50 brodova nakon nekoliko pokušaja. Nakon Pilosa, flota je otplovila ka Kikladima, gušeći svaki otpor koji im se našao na putu. Demetrije je naivno poslao flotu preko Jadrana i sa podijeljenim ilirskim snagama utvrđeni[9] grad Dimale[10] je osvojila rimska flota predvođena konzulom Lucijem Emilijem Paulom.[11] Od Dimale flota je krenula ka Farosu.[12] Rimske snage su usmjerile Ilire i Demetrijevu flotu ka Makedoniji, gdje je postao savjetnik od povjerenja na dvoru kralja Filipa V, gdje je i ostao do smrti u Meseni 214. godine prije n. e.[13]

Ilirski kralj Gencije se 171. godine prije n. e. udružio sa Rimljanima protiv Makedonije. On je 169. p. n. e. promijenio stranu i udružio se sa Persejem Makedonskim. Tokom Trećeg ilirskog rata 168. p. n. e. uhapsio je dvojicu rimskih legata i unuštio gradove Apolonija i Dirahij, koji su bili rimski saveznici. Porazile su ga rimske snage predvođene Lucijem Anicijem Galom kod Skodra,[14] a 167. godine prije n. e. je doveden u Rim kako bi učestvovao u Galovom trijumfu, nakon čega je interniran u Iguvijumu.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Ekspanzija za vrijeme Agrona[uredi | uredi izvor]

U drugoj polovini 3. vijeka prije n. e, Ardijejsko kraljevstvo je postalo važna sila za vrijeme kralja Agrona. Za vrijeme njegove vladavine, izvršena je invazija na dio Epira, Korkiru, Epidamos i Faros, gdje su uspostavljeni garnizoni. Nove raspoređene snage bile su prema Polibiju „veće kopnene i morske snage od svih kraljeva koji su prije njega vladali Ilirima”. Iliri su koristili lembu, mali i brzi ratni brod sa po jednim redom veslača na svakoj strani. Napada sa mora iz Jadrana i Jonije vjerovatno su poznata prijetnja za sjeverozapadnu Grke. Ono što je bilo novo jeste upotreba kopnene vojske i profitiranje od pobjeda mornarice. Grčki gradovi (polisi) na obali Ilirije bili su izloženi sistematskim napadima i možda već osvojeni od strane Agronovih snaga. Rim je odgovorio na molbu ostrva Isa, kojem je Agron prijetio, slanjem izaslanika. Nikada nisu stigli na ostrvo. Njih su na putu tamo napali ilirski brodovi, a jedan od njih je poginuo, zajedno sa ambasadorom ostrva Isa.

To vrijeme su obiželjili brojni politički događaji u susjednim grčkim polisima. Kraljevska sukcesija u Epiru se završila 234. p. n. e. i ispostavljena je federalna republika. Na jugu, zapadnom dijelu Akarnanije se izdvojio iz ove nagodbe. Njihova nezavisnost su uskoro ugrozili Etolci, koji su otpočeli okupaciju teritorije oko Ambracijskog zaliva, uključujući i Pirovu staru prijestonicu, Ambraciju, što je natjeralo Epirce da osnuju novi centar u Fenici. Opkoljeni u Medionu, Akarnci su zatražili pomoć od Demetrija II Makedonskog, koji je veći dio svoje vladavine bio u ratu sa Etolskom i Ahajskom ligom. Kao odgovor na molbu, kralj je od Agrona zatražio pomoć pri prekidu opsade.

Iliriski napad predvođen Agronom je izven ili 232. p. n. e. ili 231. p. n. e. Hiljadu lembi, sa 5000 ljudi na brodovima, uplovilo je u Medion. Nalazili su se u formaciji koja je bila uobičajena u njihovoj zemlji i napredovali su u nekoliko četa prema etolskim linijama. Etolci su povukli veći dio svojih hoplita i konjice ispred svojih linija na ravnom terenu i sa dijelom konjice i lake pješadije požurili su da zauzmu uzvišeno tlo ispred svog logora, koje je priroda učinila lakim za odbranu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilkes 2000, str. 160, The Roman invasion of Illyria in 229 bc appears to have caught Teuta and the Illyrians completely off guard. As soon as the weather permitted, the queen had ordered south a naval expedition....
  2. ^ Wilkes 2000, str. 177, ... who appears to have ruled after 168 BC at Queen Teuta's old stronghold Rhizon (Risan). His silver issues are rare, but bronze coins, without the royal title, occur on Hvar, both ....
  3. ^ „Appian, Illyrian Wars, CHAPTER II, section 7”. www.perseus.tufts.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2019. „The Illyrian vessels attacked the ambassadors on their voyage and slew Cleemporus, the envoy of Issa, and the Roman Coruncanius; the remainder escaped by flight. 
  4. ^ Zoch 2012, str. 99.
  5. ^ Wilkes 2000, str. 161, ... Gulf of Kotor. The Romans decided that enough had been achieved and hostilities ceased. The consuls handed over Illyria to Demetrius and withdrew the fleet and army to Epidamnus, ....
  6. ^ Eckstein 1994, str. 46–59.
  7. ^ Dodge 1893, str. 164, ... Hannibal was anxious to make his descent on Italy before the Romans had got through with the Gallic and Illyrian wars. He had made many preparations to this end, not only in men and material, but in reconnoitring....
  8. ^ Polybius 2003, Demetrius of Pharos [...] had broken his treaty with the Republic by sailing beyond Lissus with fifty boats....
  9. ^ Wilkes 2000, str. 163, Unlike Teuta in 229 BC, Demetrius was prepared for the Roman invasion. He placed a garrison in Dimale (Dimallum), a fortress inland ....
  10. ^ Jones 1987.
  11. ^ Polybius 2003, ...the Romans dispatched Lucius Aemilius with an army [to face Demetrius].
  12. ^ Polybius 2003, having accepted [Dimale's] submission [...] the consul then sailed to Pharos to attack Demetrius himself....
  13. ^ Polybius 2003, Demetrius [...] arrived unexpectedly at the court of King Philip of Macedon, where he remained for the rest of his life.
  14. ^ Montagu 2015, str. 47.

Literatura[uredi | uredi izvor]