Индијана Џоунс и уклети храм

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Indijana Džouns i ukleti hram
Filmski poster
Izvorni naslovIndiana Jones and the Temple of Doom
RežijaStiven Spilberg
ScenarioScenario:
Glorija Kac
Vilard Hajk
Priča:
Džordž Lukas
ProducentRobert Vots
Glavne ulogeHarison Ford
Kejt Kepšo
Džonatan Ke Kvan
Amriš Puri
MuzikaDžon Vilijams
MontažaMajkl Kan
Producentska
kuća
Paramount Pictures
Godina1984.
Trajanje118 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet28,2 miliona dolara
Zarada333,1 miliona dolara
Prethodni
Sledeći
Veb-sajtwww.lucasfilm.com/productions/indiana-jones-and-the-temple-of-doom/
IMDb veza

Indijana Džouns i ukleti hram (engl. Indiana Jones and the Temple of Doom) je američki akciono-avanturistički film iz 1984. godine, režisera Stivena Spilberga, sa Harisonom Fordom u glavnoj ulozi. Drugi je film u serijalu Indijana Džouns i predstavlja prednastavak filma Otimači izgubljenog kovčega (1981). Radnja prati Indijanu Džounsa koga, po dolasku u Indiju, očajni seljani zamole da pronađe mistični kamen i spase njihovu decu od Tagi kulta koji praktikuje dečje ropstvo, crnu magiju i ritualno žrtvovanje ljudi u čast boginje Kali.

Ne želeći ponovo da ima naciste kao glavne negativce, izvršni producent i ko-scenarista Džordž Lukas odlučio je da ovaj film učini prednastavkom. Tri zapleta su odbačena pre nego što je Lukas napisao filmsku obradu koja je ličila na konačnu priču. Lorens Kasdan, Lukasov saradnik na filmu Otimači izgubljenog kovčega, odbio je ponudu da napiše scenario za ovaj film, a Vilard Hajk i Glorija Kac, koji su prethodno sarađivali sa Lukasom na filmu Američki grafiti, unajmljeni su da ga zamene.

Film je ostvario finansijski uspeh, ali je isprva dobio pomešane kritike od strane kritičara, koju su kritikovali mračnije elemente i nasilje. Međutim, prijem filma se popravio tokom godina, prvenstveno zbog filmskog intenziteta i maštovitosti. Kao odgovor na neke od nasilnijih sekvenci u filmu, i sa sličnim pritužbama na Gremline, Spilberg je predložio da Američka filmska asocijacija izmeni svoj sistem rangiranja, što su oni i uradili dva meseca nakon premijere filma, kreirajući novi rejting PG-13 (nepreporučljiv za decu mlađu od 13 godina).

Film je izdat u američkim bioskopima 23. maja 1984. godine.[1] Osvojio je Oskara za najbolje vizuelne efekte, a bio je nominovan i u kategoriji za najbolju originalnu muziku. Nastavak, Indijana Džouns i poslednji krstaški pohod, premijerno je prikazan 1989. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Godine 1935, Indijana Džouns je u šangajskom noćnom klubu, gde pokušava da proda ostatke cara Nurhacija za veliki dijamant gangsteru Lao Čeu. Nakon što posao propadne, a njegov prijatelj Vu Han bude ubijen u obračunu koji je usledio, Džouns i mlada pevačica iz kluba, Vili Skot, uspevaju da pobegnu kriminalcima u automobilu koje vozi dečak zvani Kratki, Džounsov pomoćnik. Ukrcavaju se na transportni avion ne znajući da je njegov vlasnik Lao Če. Dok Džouns, Vili i Kratki dremaju tokom leta, piloti izbacuju gorivo i iskaču iz aviona sa padobranom. Džouns, Vili i Kratki iskaču iz aviona u čamcu na naduvavanje.

Nakon pogibeljne vožnje niz Himalaje i uzburkanu reku, njih troje konačno stiže u zabačeno selo u Indiji. Siromašni seljani traže njihovu pomoć u potrazi za svetim kamenom Sankara, kao i za otetom decom, koja se nalaze u obližnjoj palati Pankot.

Isprva se palata Pankot čini dosta normalnom; stanovnici palate se uvrede nakon pitanja o tvrdnjama seljaka. Kasnije te noći, Džounsa napada ubica, nakon čega on otkrije tajna vrata. On, Vili i Kratki prolaze kroz tajni prolaz i otkrivaju ogromni podzemni hram ispod palate, gde Tagi kult drži kamen ukraden iz sela, kao i još dva slična. Kult odaje počast boginji Kali ljudskom žrtvom, dok Tagiji prisiljavaju decu iz sela da kopaju u potrazi za dva preostala kamena Sankare koja su nestala u rudnicima palače. Njihov vođa Mola Ram nada se da će upotrebiti moć pet ujedinjenih kamena Sankare kako bi zavladao svetom.

Džounsa, Vili i Kratkog zarobljavaju Tagiji i razdvajaju ih. Džouns se pridružuje Tagijima nakon što su ga prisilili da popije „krv Kali Ma”, napitak kojim se kontrolišu misli tako što baci onoga ko ga popije u „crni Kalin san”. Vili je zarobljena kao ljudska žrtva, a Kratkog bacaju u rudnik sa ostalom seoskom decom kao roba. Međutim, Kratki razbije svoje lance i pobegne natrag u hram, gde Vili spuštaju u jamu ispunjenu užarenom lavom. On pomaže Džounsu da se pribere udarivši ga bakljom. Iako Mola Ram uspeva da pobegne kroz skrivena vrata, Džouns i Kratki spašavaju Vili, uzimaju tri kamena Sankare i oslobađaju decu iz sela. U borbi tokom bekstva iz dvorca, njih troje uskaču u rudarska kolica, a čuvari kreću za njima. U jurnjavi, Kratki umalo upada u lavu, a jedan Tagi skače na njihova kolica. Vili ga neočekivano udara i baca ga natrag na prugu. Drugo vozilo naleće na njegovo telo i iskače sa pruge.

U međuvremenu, Mola Ram i ostali urušavaju vodenu branu, izlivajući vodu u tunele kako bi utopili troje junaka. Nakon što je Džouns zaustavio kolica, izbegavaju nadolazeću vodu istrčavši napolje − samo kako bi se našli na rubu strmog kanjona. Pokušavaju da ga pređu preko visećeg mosta, ali upadaju u zamku jer se Tagiji nalaze sa obe strane. Povukavši očajnički potez, Džouns uzima mač kako bi prepolovio most, poslavši većinu Tagija u reku sa krokodilima.

Mola Ram i nekoliko njegovih sluga uspevaju da se uhvate za stranu na kojoj se nalazi i Džouns. Počinje da se bori sa Džounsom za kamenje, ali ovaj prizove njihovu magiju čime izaziva urušavanje kamenja koja šalju sveštenika u reku gde ga dočekuju krokodili. U tom trenutku se pojavljuju britanske trupe kako bi svladali preostale Tagije. Džouns, Vili i Kratki se trijumfalno vraćaju u selo sa drugim svetim kamenom i njihovom decom.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Harison Ford Indijana Džouns
Kejt Kepšo Vili Skot
Džonatan Ke Kvan Kratki
Amriš Puri Mola Ram
Filip Stoun Kapetan Blumbart
Roj Čiao Lao Če
D. R. Nanajakara Šaman
Darmadasa Kurupu Poglavica
Dejvid Jip Vu Han
Dan Akrojd Veber
Rik Jang Kao Kan

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Indiana Jones and the Temple of Doom”. Box Office Mojo (na jeziku: engleski). 23. 5. 1984. Arhivirano iz originala 18. 7. 2019. g. Pristupljeno 12. 10. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]