Индијски љускавац
| Indijski ljuskavac | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Kladus: | Pholidotamorpha |
| Red: | Pholidota |
| Podred: | Eupholidota |
| Natporodica: | Manoidea |
| Porodica: | Manidae |
| Potporodica: | Maninae |
| Rod: | Manis |
| Vrsta: | M. crassicaudata[1]
|
| Binomno ime | |
| Manis crassicaudata[1] Geoffroy, 1803
| |
| |
rasprostranjenost vrste
| |
| Sinonimi | |
|
lista sinonima:
| |
Indijski ljuskavac (lat. Manis crassicaudata) sisar je iz reda ljuskavaca koji nastanjuje isključivo Indijski potkontinent.[4][5][1] Kao i drugi ljuskavci, i indijski ljuskavac ima velike ljuske koje prekrivaju celo telo i koje služe kao oklop. U slučaju opasnosti, može se sklupčati i na taj način odbraniti od predatora kao što je tigar. Boja krljušti varira od boje zemlje u oblastima u kojima živi.[6]
Indijski ljuskavac je insektivorna vrsta, hrani se mravima i termitima, kopajući ih iz humki i drveća uz pomoć svojih dugih kandži, koje su dugačke skoro koliko i njegovi prednji udovi. Noćna je životinja i dan provodi odmarajući se u dubokim jazbinama.
Ova vrsta ljuskavca je skoro ugrožena jer joj preti opasnost od lova zbog mesa, a brojno lokalno stanovništvo lovi indijskog ljuskavca kako bi pojedine njegove delove tela koristilo u tradicionalnoj medicini.[3]
Opis[uredi | uredi izvor]
.jpg)
Indijski ljuskavac je usamljen, sramežljivi, usporeni, noćni sisar.[7] Dugačak je 84–122 centimetra od glave do repa, a rep je obično dug 33–47 cm, dok je životinja teška 10–16 kg. Ženka je uglavnom manja od mužjaka i ima jedan par dojki. Ljuskavac ima konusnu glavu sa malim, tamnim očima i dugu njušku sa nosom slične boje, ili tamnijim od njegove ružičasto-braon kože. Ima snažne udove, sa oštrim kandžama.[7] Indijski ljuskavac je skoro ekskluzivna insektivorna vrsta i uglavnom se hrani mravima i termitima, koje hvata posebno prilagođenim dugim, lepljivim jezikom.[7] Ova životinja nema zube, ali ima jake stomačne mišiće koji pomažu u varenju.[7] Najupečatljivija karakteristika indijskog ljuskavca je njegov masivni, oklop sačinjen od ljuski, koji pokriva njegovu gornju stranu i celo telo, izuzev trbuha i unutrašnjosti nogu. Ove zaštitne ljuske su krute i napravljene od keratina. Ukupno ima 160—200 ljuski, od kojih se oko 40—46% njih nalazi na repu. Ljuska može biti dužine 6,5–7 cm, širine 8,5 cm i težine 7—10 grama. Koža i ljuske čine oko jedne četvrtine do jedne trećine ukupne telesne mase ove vrste.[8]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Vrsta je prisutna u Bangladešu, Indiji, Pakistanu i Šri Lanci.[3]
Indijski ljuskar ima stanište na kopnu.[3]
Ugroženost[uredi | uredi izvor]
Ova vrsta je na nižem stepenu opasnosti od izumiranja, i smatra se skoro ugroženim taksonom.[3]
Populacioni trend[uredi | uredi izvor]
Populacija ove vrste se smanjuje, sudeći po raspoloživim podacima.[3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
U pokretu -
Spašeni indijski ljuskavac -
Ilustracija indijskog ljuskavca iz 1849. godine -
Oklop od ljuski indijskog ljuskavca iz 19. veka u Radžastanu -
Pangolin se brani od lavova -
U Girskoj šumi
.jpg)
.jpg)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Schlitter, D. A. (2005). "Order Pholidota". In Wilson, D. E.; Reeder, D. M (eds.). Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). Johns Hopkins University Press. p. 530. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018.) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
- ^ a b v g d đ Mahmood, T.; Challender, D.; Khatiwada, A.; Andleeb, S.; Perera, P.; Trageser, S.; Ghose, A. & Mohapatra, R. (2019). „Manis crassicaudata”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2019: e.T12761A123583998. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 5. 8. 2017. g. Pristupljeno 5. 8. 2017.
- ^ Latafat, K.; Sadhu, A. (2016). „First Photographic Evidence of Indian Pangolin (Manis crassicaudata, E. Geoffroy, 1803) in Mukundara Hills Tiger Reserve (MHTR), Rajasthan, India”. Journal of the Bombay Natural History Society. 113 (21–22). doi:10.17087/jbnhs/2016/v113/119677.
- ^ "Pangolins And Porcupines" by Jayantha Jayawardene, "Daily News", 21 August 2006. http://www.angelfire.com/planet/wildlifesl/articles/dn_pangolins_porcupines.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015) (Retrieved on 4-6-2011).
- ^ a b v g Mahmood, Jabeen; Hussain, Kayani (2013). „Plant Species Association, Burrow Characteristics and the Diet of the Indian Pangolin”. Pakistan Journal of Zoology. 45 (6): 1533—1539.
- ^ Mahmood, Hussain; Irshad, Akrim; Nadeem (2012). „Illegal Mass Killing of Indian Pangolin”. Pakistan Journal of Zoology. 44 (5): 1457—1461.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- IUCN crvena lista ugroženih vrsta, detaljniji podaci o vrsti (jezik: engleski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
