Inhibitor polimerazne lančane reakcije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Inhibitori polimerazne lančane reakcije su faktori koji sprečavaju amplifikaciju nukleinskih kiselina putem polimeraznih lančanih reakcija (PCR)[1]. PCR inhibicija je najčešći uzrok amplifikacionog neuspeha kad je dovoljan broj DNK kopija prisutan[2]. PCR inhibitori obično utiču na PCR putem interakcije sa DNK ili ometanjem DNK polimeraze. Inhibitori mogu da izbegnu uklanjanje tokom procedure DNK prečišćavanja putem direktnog vezivanja za jednolančanu ili dvolančane DNK[3]. Alternativno, može doći do umanjenja dostupnosti kofaktora (kao što je Mg2+) ili do ometanja njihove interakcije sa DNK polimeraze[3].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wilson, Ian (1997). „Inhibition and facilitation of nucleic acid amplification”. Applied and Environmental Microbiology. 63 (10): 3741—3751. PMC 168683Slobodan pristup. PMID 9327537. Pristupljeno 19. 7. 2012. 
  2. ^ Alaeddini, Reza (2012). „Forensic implications of PCR inhibition—A review”. Forensic Science International: Genetics. 6 (3): 297—305. doi:10.1016/j.fsigen.2011.08.006. 
  3. ^ a b „An Introduction to PCR Inhibitors (Promega Corporation)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 07. 2007. g. Pristupljeno 15. 12. 2007.