Inđija

Koordinate: 45° 02′ 34″ S; 20° 04′ 27″ I / 45.042833° S; 20.074166° I / 45.042833; 20.074166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Inđija
Autlet centar u Inđiji
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaInđija
Stanovništvo
 — 2022.24.450
 — gustina584/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 02′ 34″ S; 20° 04′ 27″ I / 45.042833° S; 20.074166° I / 45.042833; 20.074166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina117 m
Površina44,6 km2
Inđija na karti Srbije
Inđija
Inđija
Inđija na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22319
22320
Pozivni broj022
Registarska oznakaIN / ИН

Inđija je sedište opštine Inđija u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 24.450 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 26.025 stanovnika).[1]Zajedno sa Srbima koji čine većinski deo, na teritoriji Opštine žive još Hrvati, Mađari, Slovaci, Ukrajinci, Romi, Makedonci, Rusini, Rusi, Bošnjaci, Bugari, Česi i drugi.

Grad Inđija administrativno pripada Sremskom okrugu u Vojvodini. Inđija je železnička raskrsnica Srema. Kroz Inđiju prolazi železnička pruga BeogradNovi SadSubotica, te Beograd—Stara PazovaRumaSremska Mitrovica. Pored Inđije prolazi i međunarodni auto-put Beograd—Novi Sad—Subotica—Budimpešta.

Od reke Dunav i naselja Stari Slankamen, udaljena je 19 km. Od aerodroma Nikola Tesla udaljena je oko 40 km. Klima je umereno kontinentalna. Najviša srednja godišnja temperatura vazduha je u julu i avgustu, i iznosi 22 °C, dok je najniža srednja godišnja temperatura vazduha u januaru, -1 °C.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Inđija

Inđija se nalazi na južnoj strani Fruške gore na sredini puta između Beograda i Novog Sada. Od Rume je udaljena 25 km, a od Sremskih Karlovaca 23 km.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Inđiju prvi put pominje despot Jovan Branković 1496. godine, ali sasvim sigurno je da su ljudi ovde živeli pre 1455. Dok je bila pod vlašću Osmanskog carstva, u Inđiji su živeli pretežno Srbi. 1717. godine, Inđijom je zavladala Habzburška dinastija, pa je grad postao feudalna oblast pod Markom Pejačevićem.

Srednjovekovna Inđija bila je smeštena nešto severnije od današnje. Današnju Inđiju osnovali su Srbi iz Beške i naselja Patka kod Krčedina 1746, kada je grad brojao 60 kuća. 1791. godine, grad već broji 122 kuće i 1.054 stanovnika. Početkom XIX veka, Nemci i Česi naseljavaju Inđiju, a krajem istog veka dolaze i Mađari.

Razvoj Inđije je usko povezan i sa razvojem železničke infrastrukture, koja se razvila 1883. godine iz tri pravca: od Subotice sa severa, od Sremske Mitrovice preko Rume sa zapada, te od Beograda sa jugoistoka. Tako je Inđija postala železnička raskrsnica Srema, kao i cele Vojvodine.

Različiti rajmovi počeli su da se održavaju početkom XIX veka, u vreme kada je osnovana državna poštanska služba. Telegraf počinje da radi u Inđiji 1850. godine, a poštanski prenos novca započet je 1886. godine. Prva banka je osnovana 1897. godine, kao i prva trgovačka škola.

Prva elektrana u Inđiji počinje sa radom 1911. godine. Industrijski napredak u Inđiji je započet osnivanjem mlinova sredinom XIX veka. Prvi veći mlin na paru, kapaciteta od deset vozila pšenice na dan, napravila je kompanija iz Budimpešte, 1890. godine. Posle mlinova, sledile su razne fabrike. Tradicija proizvodnje nameštaja i tepiha, započeta je 1876. godine. Na početku XX veka, osnovana je poznata fabrika za proizvodnju krzna.

U ovom periodu Inđija postaje tradicionalna odrednica za trgovinu i centar uspešnih trgovinskih kompanija.

Prvi moderan put u Srbiji, prolazio je kroz Inđiju još 1939. godine.

Između dva svetska rata, Inđija je bila najrazvijenije mesto u Vojvodini, kao i duhovni i kulturni centar Nemaca u Sremskom regionu. Posle 1944. godine i novih seoba, Inđija ponovo postaje naseljena uglavnom Srbima.

Nakon Drugog svetskog rata, osnovane su mnoge nove fabrike, za široku proizvodnju; od prehrambenih proizvoda, tekstila, građevinskog materijala, pa do industrije za obradu metala. Šezdesetih godina XX veka, u Inđiji naglo raste broj malih i srednjih preduzeća.

Ulica Cara Dušana u Inđiji.
Kulturni centar Inđija

Privreda[uredi | uredi izvor]

Razvijena je poljoprivreda, zatim prerada pšenice, voća i povrća. Značajno učešće ima gumarska, a nešto manje metalska industrija. Industrijski razvoj je znatno povezan sa povoljnim geografskim položajem Inđije i dobrim železničkim i drumskim vezama.

Danas je opština Inđija jedna od najrazvijenijih opština Srbije. Dominantne privredne grane su poljoprivreda, industrija, mala privreda (proizvodno i uslužno zanatstvo), trgovina i turizam. Inđija je takođe jedan od najuspešnijih gradova u Srbiji po pitanju privrednog razvoja, koja važi za izvanrednu odrednicu za privredna ulaganja (investicije).

Početkom 2008. godine magazin „Fajnenšel tajmz (Financial Times)" dodelio je nagradu opštini Inđija i svrstao je na listu 25 najboljih evropskih destinacija za strana ulaganja.

Na konkursu „Evropski gradovi i regioni budućnosti“ koju tradicionalno raspisuje magazin "FDI Intelligence", deo Financial Times-a koji analizira tržišta i pruža vredne informacije onima koji promovišu svoju lokaciju, traže novu biznis lokaciju ili samo analiziraju trendove, opština Inđija je početkom marta 2012. proglašena drugom najboljom destinacijom u Evropi kada je u pitanju efektivnost troškova ulaganja.

Neke od kompanija koje su investirale i investiraju u Inđiju su: Grundfos, Thyssenkrupp, Henkel, Metal Cinkara, Embassy group, Gas Teh, Fashion Park Outlet Centar, Monbat, Energozelena, IGB, Indofud, Plamen...

Teritorija opštine Inđija
Zgrada OU Inđija
Trg kod pošte i Tredjunik centar

Turizam[uredi | uredi izvor]

Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici, od praistorije do novijeg vremena, svedoče o burnoj prošlosti ovog područja. Iako naseljenost teritorije opštine datira iz praistorije, prvi pisani podaci o samom naselju Inđija potiču iz sredine 20. veka. Ostaci rimskih i srednjovekovnih utvrđenja i spomenik Slankamenačkoj bici govore o strateškom značaju ovog područja uz Dunav, koji je kroz istoriju predstavljao granicu različitih imperija. Urbano jezgro Inđije potiče sa kraja 19. i početka 20. veka, iz perioda industrijskog razvoja i perioda naseljavanja stanovnika nemačke nacionalnosti, kada nastaju zgrada Opštinske uprave, kuća Vojnovića, Rimokatolička crkva svetog Petra, zgrada Župnog dvora i gradske kuće sa uličnim fasadama eklektički oblikovanim sa elementima baroka, klasicizma, secesije i neorenesanse. Nešto ranije nastaje crkva Vavedenja presvete Bogorodice koja po svojim proporcijama spada među najlepše i najskladnije građevine u Sremu sačuvane iz 18. veka. Inđija, kao centar jedne od najrazvijenijih i najuređenijih opština u zemlji, zahvaljujući svom ubrzanom razvoju danas je prerasla u moderno uređenu urbanu sredinu. Svojom novom pešačkom zonom sa monumentalnim trgom, modernom zgradom Kulturnog centra, cvetnim aranžmanima i urbanim mobilijarom, Inđija gradi imidž evropskog grada po meri savremenog čoveka. Inđija poseduje gradski bazen sa terenima za odbojku i mali fudbal. Bazen je otvoren za posetioce tokom letnjih meseci.

Lokalna samouprava[uredi | uredi izvor]

Na izborima 2020. godine, prema rezultatima glasanja i broju dobijenih glasova liste su osvojile sledeći broj mandata:

  1. "Aleksandar Vučić - Za našu decu" 25 mandata
  2. Grupa građana "Inđija i ti" 5 mandata
  3. Socijalistička partija Srbije 3 mandata
  4. Grupa građana "GrađanIN" 3 mandata
  5. Srpska radikalna stranka 1 mandat

Predsednik opštine Inđija je Vladimir Gak iz Srpske napredne stranke.

Znamenitosti Inđije[uredi | uredi izvor]

1. Dvorac grofa Pejačevića — dvorac se nalazi u samom centru Inđije, i pod zaštitom je države. Nalazi se u jako teškom stanju. Nije otvoren za posetioce!

2. Letnjikovac Pejačevića — letnjikovac se nalazi u naselju Jarkovci nedaleko od Inđije. Nije otvoren za posetioce!

3. Vila Stanković — nalazi se u naselju Čortanovci. Nije otvorena za posetioce!

4. Dvorac grofa Grabovačkog — nalazi se u centru Inđije. U dvorcu i dan danas živi porodica Grabovački pa sa tim i nije otvorena za posetioce.

5. Kuća Vojnovića — kuća nekadašnjeg veleposednika Đorđa Vojnovića. Kuća je danas pretvorena u muzej i otvorena je za posetioce.

6. Rimokatolička crkva Svetog Petra — nalazi se u samom centru Inđije. Otvorena!

7. Pravoslavna crkva Vavedenja Presvete Bogorodice — nalazi se nedaleko od centra grada. Otvorena!

8. Kulturni centar Inđija — izgrađen na temeljima nekadašnjeg Sokolskog doma. Danas otvoren za posetioce!

9. Železnička stanica Inđija, datira još iz XIX veka.

10. Spomenik bitke kod Slankamena - bitka se odigrala 19. avgusta 1691. godine,a spomenik je podignut na istom mestu 1892. godine.

11. Spomenik Milunki Savić podignut 2018. godine.

12. Srpska pravoslavna crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene podignuta početkom 21. veka.

13. Spomenik Kralju Petru Prvom Karađorđeviću preko puta železničke stanice.

14. Spomenik Kraljici Mariji Karađorđević preko puta železničke stanice.

Školstvo (Obrazovanje)[uredi | uredi izvor]

U Inđiji postoje 13 osnovnih i 3 srednjih škola. Škole su:

  • OŠ „Dušan Jerković“ Inđija (škola ima istureno odeljenje u naselju Jarkovci)
  • OŠ „Petar Kočić“ Inđija (škola ima istureno odeljenje u naselju Ljukovo)
  • OŠ „Jovan Popović“ Inđija
  • OŠ „Braća Grulović“ Beška
  • OŠ „Ruža Đurđević Crna“ Čortanovci
  • OŠ „Slobodan Bajić Paja“ Novi Karlovci
  • OŠ „DR Đorđe Natošević“ Novi Slankamen (škola ima istureno odeljenje u naselju Stari Slankamen)
  • OŠ "22. jul“ Krčedin
  • OŠ „Branko Radičević“ Maradik

Srednje škole:

  • SŠ „DR Đorđe Natošević“ Inđija 4 smera — 8 obrazovnih profila: turistički tehničar, konobar, kuvar, tehničar modelar odeće, ženski frizer, muški frizer, ekonomski tehničar, komercijalista-ogled.
  • TŠ „Mihajlo Pupin“ Inđija 3 smera — 9 obrazovnih profila: mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, instalater, mehaničar hidraulike i pneumatike, automehaničar, elektrotehničar računara, elektromehaničar za termičke i rashladne uređaje, elektroinstalater, tehničar drumskog saobraćaja i vozač motornih vozila.
  • Gimnazija Inđija — 2 smera — prirodno-matematički i društveno jezički smer.

Saobraćaj u Inđiji[uredi | uredi izvor]

U Inđiji postoji sledeće vrste prevoza putnika:

  • Gradski saobraćaj — dve linije A, B (Naselje Inđija)
  • Prigradski saobraćaj — dve linije A, B (Cela opština)
  • Železnički saobraćaj — jedna linija koja obuhvata sledeće stanice: Inđija selo, Inđija glavna, Inđija pustara, Beška, Čortanovci, Čortanovci dunav i Karlovački vinogradi. Železnički saobraćaj se sprovodi na pruzi Zagreb — Budimpešta i Beograd — Budimpešta. Prevoz obavljaju redovni vozovi železnica Srbije. Npr: voz iz Beograda kreće prema Novom sadu i on time zahvata deonicu Inđija glavna — Karlovački vinogradi i samim tim on obavlja prevoz putnika na navedenoj relaciji.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Spomenik heroini iz Prvog svetskog rata Milunki Savić u Inđiji

Inđija kao centar jedne od najnaprednijih opština u Srbiji, zahvaljujući svom ubrzanom razvoju, prerastao je u modernu urbanu sredinu. To je grad bogatog kulturnog života, u kome se tokom cele godine organizuju brojna kulturna dešavanja, sa akcentom na muzičke festivale. Inđija je poznata kao dobar organizator velikih događaja kao što je nezaboravni koncert Red Hot Chili Peppers i tradicionalni Scena fest koji iz godine u godinu pomera standarde kulture.

Sport[uredi | uredi izvor]

Inđija je grad koji neguje sportski duh i kulturu življenja svojih građana ali i pruža dobrodošlicu svima onima koji se bave sportom ili žele da svoje vreme u Inđiji provedu ili upotpune bavljenjem sportskim aktivnostima.

Na ulazu u Inđiju iz pravca Novog Sada nalazi se sportsko-rekreativna zona, gde su smešteni gradski bazen i tereni za različite sportove kao i sportska hala.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Inđija živi 21067 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,1 godina (37,6 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 8323 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,15.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2011. godine), a u poslednjem popisu, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 7.758
1953. 8.566
1961. 13.525
1971. 17.892
1981. 21.843
1991. 23.061 22.394
2002. 26.247 27.293
2011. 26.025
2022. 24.450
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[3]
Srbi
  
23.227 89,25%
Hrvati
  
458 1,75%
Romi
  
426 1,64%
Ukrajinci
  
349 1,34%
Mađari
  
188 0,72%
Crnogorci
  
117 0,45%
Jugosloveni
  
104 0,40%
Makedonci
  
53 0,20%
Slovaci
  
52 0,20%
Slovenci
  
31 0,12%
Nemci
  
19 0,07%
Muslimani
  
16 0,06%
Bugari
  
12 0,05%
Rusi
  
11 0,04%
Albanci
  
8 0,03%
Bošnjaci
  
7 0,03%
Rumuni
  
7 0,03%
Bunjevci
  
6 0,02%
Vlasi
  
3 0,01%
Rusini
  
1 0,00%
nisu se izjasnili
  
843 3,24%
regionalna pripadnost
  
292 1,12%
nepoznato
  
111 0,43%
ostali
  
51 0,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati Inđinčani[uredi | uredi izvor]

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Sport[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]