Irokezi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Irokezi
Zastava plemenskog saveza Irokeza
Ukupna populacija
125.000 (2010)
Regioni sa značajnom populacijom
Severna Amerika
 SAD 80.000
 Kanada 45.000
Jezici
severni irokeski jezici (mohočki, onajdanski, onadaški, kajuški, senečki), taskarorski, engleski, francuski
Religija
duga kuća, hrišćanstvo
Teritorija Irokeza oko 1650. godine
Teritorija Irokeza oko 1720. godine

Irokezi (engl. Iroquois /ɪrəkwɔɪ/ ili /ˈɪrəkwɑː/) labavi su plemenski savez (liga plemena ili konfederacija) američkih starosedelaca iz Severoistočnih šuma Severne Amerike, većinom u području današnjeg Njujorka. U vreme osnivanja saveza neka od ovih plemena bila su ljudožderska (Mohok), što su njeni osnivači Deganavida i Hijavata ukinuli. Svojom ekspanzivnom politikom i borbenošću savladali su sve okolne susede, kako druga irokeška plemena, tako i razne grupe Algonkvina. Na severu njihovo širenje zaustavila su tek plemena borbenih Indijanaca Abenaki i Sokoki, na zapad su se širili sve do zemlje Odžibva, i na jugu do zemlje Čerokija i Katoba. Prema Liju Salcmanu (1600) ih je bilo oko 20.000, uključujući svih pet plemena. Muni je njihov broj srezao na svega 5.000, što je svakako preterano malo. Potomci Irokeza danas žive po rezervatima u Njujorku, Ontariju, Viskonsinu i Oklahomi. Danas su poznati kao radnici na velikim visinama, koji rade na sklapanju čeličnih konstrukcija oblakodera. Godine 1990. bilo ih je oko 50.000.

Ime[uredi | uredi izvor]

Irokezi sami sebe (kao konfederaciju) nazivaju Hodinošoni (engl. Haudenosaunee), ili 'narod dugačke kuće' [1] ("people of the long house"). Algonkvini su ih nazivali Irinakhoiw ili 'prave zmije' (verovatno zvečarke). Francuzi kasnije na algonkvinski naziv dodaju sufiksois, što daje Iroquois. Čest naziv kod anglofonskih naseljenika je Five Nations ili 'Pet naroda' , kasnije kada su 1722. Taskarore pristupile savezu kao šesti narod nazivani su 'Six Nations' . Postojali su i drugi nazivi, pleme Otava nazivalo ih je Matchenawtowaig ili 'zle zmije' (eng. 'bad snakes' ), Indijanci Odžibve 'Nautowa' ili 'zmije' , 'guje', (eng. 'adders' ). Poznat je i Pouhatan naziv Massawomeck.

Konfederacija Irokeza – Irokeški savez[uredi | uredi izvor]

Kolektivna irokeška kuća 'long house'.

Savez Irokeza nastao je oko 1570. godine verovatno u kraju oko reke Sent Lorens. U ovom formativnom periodu oni su proterali ceo niz plemena koja su kasnije stvorila savez Hjurona. Savez je prema legendi nastao govorom koji je započeo Dekanavida (ili Deganavida; po nekima bio je Hjuron) 'I am Dekanawidah and with the Five Nations' Confederate Lords I plant the Tree of Great Peace.' Savez se kasnije posvetio ratovima protiv svojih suseda. U prvoj polovini sedamnaestog veka oterali su Konestoge s rijeke Saskvehana, njihovih bliskih rođaka. U daljim napadima (1648-'50) porazili su (uz pomoć pušaka i boginja) plemena saveza Hjuron. Duvanski Narod (Petun, Tionontati) zbrisali su 1649.; Neutralni Narod (Ativandaronk; 1650-'51); Iri (1653-'56). Kasnije su stradali i Indijanci Ilinoj i Delaver u prvoj polovini 18. veka. Poharali su i čitavu Virdžiniju. Na jugu su ih ipak zaustavili Čeroki i Katoba, te Odžibve na zapadu. Irokezi su bili gorki neprijatelji Francuza, klasičnih saveznika i prijatelja kanadskih Hjurona i Abenaka. Oni su bili saveznici Holanđana i kasnije Engleza. Od njih su dobivali vatreno oružje i artikle za trgovinu. U vreme Američke revolucije većina Irokeza bila je na engleskoj strani, no Amerikanci su dobili rat pa su morali da odu u Ontario, gde još mnogi žive. Mnogi Onandaga i Seneke ostali su na rezervatima u Njujorku, dok su Onajde kasnije preseljeni u Viskonsin.

Plemena[uredi | uredi izvor]

  • Kajuga, „Gojoguen-aga“ (Locusts-coming-out-of-place people), držali su područje između Seneka na zapadu i središnjih Onandaga. U savezu označavani su imenom "those of the great pipe." '(čuvarima) Velike lule', to jest kalumeta ('calumet').
  • Mohok, najistočniji, prvobitno zvani Ganijenge-haga, danas sebe zovu Kanijenkehaka, novija varijanta, značenje je 'Flint place people '. Oni su čuvari 'Istočnih kapija' ili "keepers of the eastern door."
  • Onajda, „Oneniote-aga“ , drugo pleme s istoka, odnosno zapadni susjedi Mohoka (Standing stone people)
  • Onandaga. Centralna grupa, selo Onandaga imalo je funkciju današnjeg glavnog grada. Oni su ranije nazivani Onadage-ga“ (Mountain place people). Onadage su u konfederaciji nazivani kao 'čuvari vatre' "keepers of the fire" ili 'čuvari 'wampuma' "wampum keepers."
  • Seneka, čuvari su 'Zapadnih kapija' "keepers of the western door." , „Tsonontovaga“ ili „Tsonontouan“, ('Big mountain people'). Oni su bili zapadna predstraža Irokeza.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Irokezi su kontrolisali područje između Skouhari Krika do reke Dženesi, i od Sent Lorens do Saskvehane, današnje Sjedinjene Američke Države i Kanada. Njihovo područje bilo je okruženo Algonkvinskim plemenima, na čiju teritoriju su često prodirali, vršili pljačkaške pohode, otimali žene, decu i druge ratne zarobljenike. Svojom ekspanzijom Irokezi su širili područje svoje dominacije ali su istovremeno adoptirali mnoge druge narode i gubili čistokrvnost.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Jezik, odnosno jezici Irokeza pripadaju porodici irokeških jezika, porodici koja je dobila ime po njima. Najveća srodnost postoji između jezika mohok i onajda i kajuga i seneka. Ostali jezici porodice su hjuron, ili vajandot, saskvehana, iri, čeroki, taskarora, meherin, notavej i dijalekti drugih manjih plemena.

Organizaciona struktura društva[uredi | uredi izvor]

Irokezi su bili labavi savez plemena, možda slično kao Asteci. Svako pleme odlučivalo je samo o sebi. O stvarima koje su se ticale čitave zajednice odlučivali su sahemi (sachem = poglavica) svih plemena. Svako pleme u Irokeza bilo je podeljeno na klanove (prema Morganu, na rodove). Klanovi su kod svih Irokeza bili egzogamni, a nasleđe matrilinearno, boravište je bilo matrilokalno. Muž se nakon rođenja prvog deteta selio u ženin dom. Seneke su imali 8 ovakvih klanova (to su bili vuk, medved, kornjača, dabar, jelen, šljuka, čaplja i jastreb); Indijanci Kajuga imali su klanove (vuk, medved, kornjača, dabar, jelen, šljuka, jegulja i jastreb); Onandaga (vuk, medved, kornjača, dabar, jelen, šljuka, jegulja i klupko); Indijanci Onajda i Mohok (vuk, medved i kornjača). Osim kod Onajda i Mohoka, svako pleme bilo je podeljeno i na dve fratrije, odnosno bratstva (neki kažu ženidbene klase). Kod Seneka svaka fratrija imala je četiri klana, kod Kajuga i Onajda bilo je po 5 klanova u jednoj fratriji i po 3 u drugoj. Ženidba unutar fratrije bila je zabranjena, to jest, bile su egzogamne. Fratrije ili bratstva bile su naravno rivali u raznim aktivnostima, sportskim igrama i drugom.

Poglavice je svako pleme biralo za sebe. Svako pleme biralo je i poglavicu koji će ih zastupati u konfederaciji, o njemu su kasnije odlučivali poglavice koje su već izabrane na tom mestu. On je mogao biti, ali i nije morao biti i prihvaćen. Ako bi bio odbijen, dotično pleme slalo je drugog kandidata, i tako sve dok jedan ne bude prihvaćen. Bilo je uvek važno da bude pripadnik klana koji je određen za tu plemensku titulu. Poglavica automatski gubi svoje staro ime i dobiva novo, ono mu je i titula i ime. Važno je napomenuti da su 'matrifokalni' Irokezi za poglavice prihvaćali i žene. Ona je jako često primana na te položaje. –Veoma srodni Tuskarora takođe su imali klanove slične Irokezima, medved, dabar, šljuka, jegulja, ali su imali dva vuka (žuti i sivi, u istoj fratriji), imali su i dve kornjače (veliku i malu), ali je klan jelena kod njih bio istrebljen još u Morganovo vreme.

Svako pleme u savezu zastupano je od određenog broja poglavica. Mohoki su imali 9 poglavica, Onajda (9), Onondaga (14), Kajuga (10) i Seneka (8). Pridošli Taskarore, nisu imali prava prisustvovati većima iako su bili primljeni u savez. Naziv svakog položaja istovremeno postaje i ime poglavice u toku vršenja njegove službe. Bilo je 50 sahema, u stvari biralo se samo 48 jer na mestu Hijavate i Deganavide nije biran niko, ponašalo se međutim, kao da tamo sede. Ovi sahemi pripadali su različitim klasama, i uvek su bili iz istog klana.

Običaji[uredi | uredi izvor]

Irokezi, Bufalo, Njujork, 1914.

Irokezi su šumski narod, kretali su se pešice šumom i uvek su bili u lovu ili ratu.

Muškarac je često veoma dugo bio na takvim putovanjima. Popularne kokice ili 'pop korn' njihov je proizvod, Irokez ga je nosio sa sobom na svojim dugačkim putovanjima.

Obrada polja i uzgoj kukuruza glavno je zanimanje žena, njen posao je i domaćinstvo, čuvanje dece, sakupljanje drva, nošenje vode i drugi poslovi. Irokeška polja zasađena kukuruzima, njihovom glavnom kulturom, bila su ogromna za ono vreme.

Prema jednom izvešću iz 1667. godine (prema Evi Lips), vojnici francuskog guvernera sedam su dana uništavali polja kukuruza samo četiri irokeška sela, prema Šarlvoau, bilo ga je oko 1.000.000 bušela.

Za zaštitu svojih polja od ptica Irokezi su imali organizovanu zašititu. U poljima su podizali platforme s kojih su žene mogle plašiti i terati ptice. Scenu ovakvog čuvanja kukuruza ovekovečio je Istman na svojoj slici.

Pasulj, druga značajna kultura Irokeza sađen je uz kukuruz uz koji se mogao ovijati i rasti. Ovakav običaj danas uobičajen u Evropi primili smo od Indijanaca.

Sela su kod Irokeza bila opasana palisadama radi zaštite od napada drugih plemena, posebno njihovih krvnih neprijatelja Hjurona.

Kultura Irokeza je tipa Istočnih šuma. Muškarci su se bavili lovom na jelene i drugu manju divljač.

Naziv naroda „narod dugačke kuće“ nije slučajan. Oni su, za razliku od nekih drugih indijanskih plemena, stanovali u „dugim kućama“, a ne u vigvamima ili u pueblima. Kuće u kojima su živeli, postale su im simbol kao što je to i 'irokeška frizura'. Ove kuće bile su kolektivne i svaka porodica imala je svoje mesto u takvoj kući.

Sela su radili uz reku, ali na mestima gde je činila „zavoje“, odnosno u užem „uglu“ kojeg su činili ti zavoji. Ali, pre svega, sela su bila na nekakvoj uzvisini, odnosno na malo višem položaju od okolnog zemljišta.

Bogovi i duhovi iz panteona Irokeza[uredi | uredi izvor]

  • Adekagagawaa.- veliki duh, u vidljivom Aspektu Sunca, on vlada nad duhovima vremena i svih godišnjih doba.
  • Areskoui. –veliki duh, zaštitnik lova i rata.
  • Ataentsic ili Atseatsine. "Woman-Who-Fell-To-Earth". Prva žena, majka Joskea i Taviskaron. Žena Atseatsanova. Ona je pala na zemlju dok je lovila medveda, da bi pripremila 'medicinu' za svog supruga. Pripisuju joj dobre pa loše osobine. Majka je zlog Taviskarona.
  • Atseatsan. prvi muškarac, muž Atentsicin. Solarno božanstvo. On i njegova supruga pomažu Suncu da se izdigne na nebo, pridržavajući ga dok ne postane prevruće.
  • Awataerohi. –duh bolesti. On ulazi u telo osobe koja onda oboli. Postoji 12 vrsta Avataerohi-bolesti. Svaka se leči posebnim plesom.
  • Bean Woman.- Pasulj-Žena, jedna od 3 sestre (ostale dve su Korn i Skvoš). To su tri glavne kulture Irokeza, nazivaju ih Tri sestre.
  • Cannibal Woman
  • Corn Woman. – (Žena-Kukuruz) jedna od Tri sestre.
  • Dagwanoenyent,- duh tornada, ćerka je vetra.
  • Dahdahwat. Opasna prikaza iz snova.
  • Dajoji, duh Zapadnog vetra.
  • Deadoendjadases (Earth-Circler). Div-ljudožder koji živi sa svoje tri sestre.
  • Deagahgweoses (Long Upper Eyelid). Zaštitnik duvana.
  • Dehotgohsgayeh (Split-Face) , div koji živi na jugu, zaštitnik 'hikori-drveta[2], drvo iz porodice oraha (Juglandaceae). On pomaže ljudima a povezuju ga s medvedima i gromom.
  • Djieien. Monstruozni duh pauka, velik i zao.
  • Djigaahehwa. Klasa nižih duhova, imaju autoritet nad biljem, posebno rastu lekovitog bilja.
  • Djoeaga.- duh rakuna, čest u mnogim pričama.
  • Doonongaes (He of the Two Horns). Rogata zmija koja živi u jezerima
  • Faces in the Forest.- klasa duhova iz duboke šume

Istorija[uredi | uredi izvor]

Irokezi su se sredinom 17. veka naoružali holandskim puškama i stekli prednost nad narodima luka i strele. Oni su harali celim područjem do Američke revolucije. Za njih ona je značila propast. Umešali su se u ovaj rat ali svako pleme za sebe, ne više kao konfederacija. Svi osim Onajda pridružili su se Britancima ali su Britanci izgubili rat. Onajde, ostavši 'crne ovce', zbog osvete od ostalih Irokeza morali su da beže iz toga kraja. Vlada ih je sklonila u Viskonsin gdje i danas žive.

Irokezi danas - njihova budućnost[uredi | uredi izvor]

Luis Henri Morgan (9. od 13 dece), otac američke antropologije. Proučavao je društvenu strukturu Irokeza i drugih domorodaca Severne Amerike. Rođen 1818, blizu Aurore u Njujorku. Autor knjige Drevno društvo.

Do 1990. oko 50.000 Irokeza živelo je u Njujorku, Ontariju ali i širom Amerike.

Rezervati[uredi | uredi izvor]

Poznati Irokezi[uredi | uredi izvor]

Mnogi su Irokezi danas poznate osobe kao:

Danas većina ipak živi prosečnim američkim životom, kako u urbanim, tako i u ruralnim zajednicama. Na rezervatima postoje kockarnice koje su glavni izvor zarade gotovo svim rezervatskim Indijancima. Van rezervata rade najviše za razne građevinske tvrtke, jer je još od prvih kontakata s bijelcima kod njih ustanovljena sposobnost odličnog podnošenja velikih visina.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Pasoš Irokeza

Kod Irokeza postoji sportski savez, koji danas nastupa nezavisno u međunarodnim sportskim takmičenjima, a ima i sportskih uspeha - irokeški tim iz Lakrosa je na SP-ima u Lakrosu 2003. i 2007. godine osvojio druga mesta.

Irokezi kao tema u umetnosti[uredi | uredi izvor]

Književna dela[uredi | uredi izvor]

Strip[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

  • Vučje bratstvo (izvorno: Le Pacte des loups), fra. film, 2001.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 19. 6. 2013. 
  2. ^ http://michelesworld.net/dmm2/lulu/trees/hickory.jpg
  3. ^ Welcome to Alex Rice.biz
  4. ^ „Fotografija Grejema Grina”. Arhivirano iz originala 14. 6. 2013. g. Pristupljeno 19. 6. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fenton, William N. Iroquoian studies at mid-century.
  • Morgan, Lewis Henry League of the Ho-de-no-sau-nee or Iroquois.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]