Irski španijel za vodu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Irski španijel za vodu
Irski španijel za vodu
Drugi naziviWhiptail
Shannon Spaniel
Rat Tail Spaniel
Bog Dog
PorekloIrska
Osobine
Životni vek prosečno 9,33 godine[1]
Klasifikacija / standardi
FCI Grupa 8, Sekcija 3 Water Dogs #124 standard
AKC Sporting standard
ANKC Group 3 (Gundogs) standard
CKC Group 1 – Sporting Dogs standard
KC (UK) Gundog standard
NZKC Gundog standard
UKC Gun Dogs standard
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Irski španijel za vodu je najviši od svih španijela. Tamnosmeđa dlaka je gusta i kovrdžava. Dvije najprepoznatljivije karakteristike ove rase su „minival“ i pacovski rep. Izvrstan kao lovački pas, sa osobinama retrivera, španijela i psa za vodu.

Osnovno[uredi | uredi izvor]

  • Životni vijek: od 9 do 15 godina
  • Mužjak
    • Visina: 53cm - 58cm
    • Težina: 25kg - 30kg
  • Ženka
    • Visina: 51cm - 56cm
    • Težina: 20kg - 26kg

Spoljašnjost[uredi | uredi izvor]

Krzno, smeđe do tamnosmeđe boje (boja zna da vuče i na ljubičastu), ih uvijek izdvaja u gomili. Osim njuške, gornjeg, prednjeg dijela vrata i repa (nalik na pacovki), čitavo im je tijelo pokriveno gustim kovrdžama. Najviši od svih španijela, Irski španijel za vodu je dobro izbalansiran pas i jedini je španijel kojem se nikada nije kupirao rep, pa zbog toga ima nadimak Whiptail(rep-bič). Oni su uspravni, snažno građeni psi koji se po tlu kreću mekano. Poddlaka je veoma gusta i štiti psa od hladnoće i najhladnije vode. Mini-val na glavi pada preko očiju i služi za njihovu zaštitu. Njuška je duga, četvrtasta i snažna. Duge uši su takođe prekrivene kovrdžama. Prsa su duboka, ali i uska za slobodno kretanje u vodi. Zadnji dio leđa je malo viši od ramena. Prednje noge su prave i koščate sa mrežastim šapama, koje mu pomažu u vodi.

Temperament[uredi | uredi izvor]

Iako su ponekad oprezni prema strancima, ova je rasa veoma lojalna i srdačna prema svojim vlasnicima. Uobičajeno je da se slažu sa djecom i, ako su upoznati sa mačkama i ostalim ljubimcima, kao mali, ne bi trebalo biti problema. Povremeno zalaju, na znak neke opasnosti (ili nečega što pas procijeni da je opasnost), ali, generalno, su stabilnog karaktera. Ova rasa, ponekad zna da bude stidljiva, ali je uglavnom, hrabra, revnosna i efektna rasa, naročito u lovu i dobavljanju. Ovo su živahni, veseli i izdržljivi psi. Irski španijeli za vodu su inteligentni i lako se treniraju jer posjeduju želju da ugode. Iako znaju biti tvrdoglavi i nezavisni, sposobni su dosta naučiti. Mnogi su voljeni, porodični psi, ali većina pasa ima (i shvata) samo jednog gazdu. Dobri su i kao radni psi i na izložbi.

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Skloni su displaziji kukova i infekciji ušiju. Moguće je i povećano slinjenje. Izbjegavati plašljive kučiće.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kao što samo ime govori, Irski španijeli za vodu su nastali u Irskoj sredinom 19. vijeka u svrhe dobavljanja u vodi. Korijeni rase nisu jasni, dok mnogi misle da pudla, Irski seter i kovrdžavi retriver (Curly Coated Retriever) su mogući preci. Među mogućim precima je takođe i Portugalski pas za vodu. Za razvoj ove rase se umnogome mora zahvaliti Džastinu Mekartiju (Justin McCarthy, rođen u Dablinu 1834. godine) i njegovom psu pod imenom Botsvejn (Boatswain - brodski oficir). Svi Irski španijeli za vodu vode porijeklo od ovog psa.

Kako su poznati po tome što bez straha ulaze i u najhladniju vodu, Irski španijeli su dovedeni u Sjedinjene Američke Države sedamdesetih godina 19. vijeka. Godine 1875. ova je rasa bila jedna od najpopularnijih sporting rasa u Americi, a često se koristila i u lovu na patke. Njegova popularnost je vremenom opadala i u lovu je polako zamijenjen sa Labrador retriverom (zbog kratkog krzna i jednostavnog održavanja), pa se danas smatra rijetkom i neobičnom vrstom. Ova je vrsta, sa druge strane, i dalje veoma popularna u Irskoj i Engleskoj.

Godine 1878. Irski španijel za vodu je priznat kao član AKC(American Kennel Club), dok je u UKC-u(United Kennel Club) priznat, 70 godina poslije, tek 1948. godine.

Karakteristike rase[uredi | uredi izvor]

Glava bi trebalo da je krupna, kupolaste lobanje. Njuška je duga i snažna. Oči su u obliku badema, bi u odnosu na glavu trebalo da budu male. Smeđe, do tamnosmeđe boje, oči, imaju uvijek inteligentan i pozoran izgled. Uši su ovalnog oblika, nisko postavljene, tako da su blizu obraza. Vilica je snažna sa potpunim makazastim zagrizom. Vrat mora biti snažan, i dovoljno dugačak da drži glavu visoko iznad nivoa leđa. Ramena su snažna i oborena. Prednje noge su koščate i prave. Zadnje noge bi trebalo da su snažne, sa niskim skočnim zglobom i fino zaobljenim koljenom. Leđa su kratka, široka i u ravni sa dubokim i širokim slabinama. Šape su velike, široke i dobro pokrivene dlakom između prstiju. Rep je kratak (ne dolazi do skočnog zgloba), širok u korijenu i zašiljen prema vrhu. Rep je smješten nisko, ispod nivoa leđa. Prvih 10ak centimetara od korijena, rep je prekriven kovrdžama, koje onda naglo prestaju. Ostatak repa je go ili je prekriven kratkom, ravnom, i mekom dlakom. Pokret im je slobodan i čio. Krzno je uvijek gusto, masno, kovrdžavo, tamnosmeđe boje, sa dozom ljubičaste, svojstveno ovoj rasi.

Savet odgajivača[uredi | uredi izvor]

Inteligencija[uredi | uredi izvor]

Rasa koja brzo misli i trening bi trebalo da počne rano, ali ipak, ozbiljan trening ne počinjati prije 18-og mjeseca. U fazi treninga, iako brzo uče, istrajnost mora igrati najveću ulogu. Raznolikost treninga je potrebna kako bi se zadržala pažnja psa. Trening, na kraju krajeva, mora pomalo biti igra i za psa i za hendlera.

Energija[uredi | uredi izvor]

Ova je rasa puna energije i potrebno je dosta vježbe da bi se ona potrošila.

Vježbanje[uredi | uredi izvor]

60 - 80 minuta dnevno.

Rasa je puna želje za zabavom, snage i prirodno je željan vježbe na mokrom i vodi. Ovoj je rasi potrebna i mentalna i psihička stimulacija, sa minimalno dvije šetnje po 40 minuta dnevno. Iako će se pas prilagoditi gradskom načinu života, ako mu je obezbijeđeno dovoljno vježbe, on je bolje prilagođen seoskom okruženju.

Održavanje[uredi | uredi izvor]

Krzno je potrebno četkati jednom sedmično, uz povremeno trimovanje. Masno krzno sadrži guste kovrdže i potrebno je često četkanje sa širokom četkom, kako bi se spriječilo da dlaka gubi sjaj. Psi se moraju kupati svakih nekoliko mjeseci kako bi se krzno održavalo bez prejakog mirisa. Zbog gustoće krzna, buve i krpelji sa teško primjećuju. Poslije temeljnog četkanja, trebalo bi da se pokvase kako bi se kovrdže vratile. Izlaganje psa na izložbi zahtijeva veliku vještinu i vremenom je postalo takmičenje u trimovanju. Dlaka oko ušiju i nožnih jastučića, mora biti dobro istrimovana, kako bi se spriječile infekcije. Krzno se slabo linja.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

  • Stres ako budu ostavljeni: visok
  • Lajanje: srednje
  • Mogućnost transporta: lagan
  • Nivo agresivnosti: nizak
  • Kompatibilnost sa drugi životinjama: srednja
  • Kompatibilnost sa djecom: visoka

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Individual Breed Results for Purebred Dog Health Survey”. Arhivirano iz originala 13. 08. 2013. g. Pristupljeno 05. 04. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]