Ismail Kadare

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ismail Kadare
Ismail Kadare, 2002. godine
Datum rođenja(1936-01-28)28. januar 1936.(88 god.)
Mesto rođenjaĐirokastra
  Kraljevina Albanija

Ismail Kadare (alb. Ismail Kadare; Đirokastra, 28. januar 1936) je albanski književnik, pesnik, esejista, scenarista i dramaturg. On je vodeća međunarodna književna ličnost i intelektualac. On je bio fokusiran na poeziji sve do objavljivanja svog prvog romana, General mrtve armije, koji mu je doneo međunarodnu slavu.[1]

Kadare je 1992. godine dobio svetsku nagradu Čino Del Duka. Godine 2005, mu je dodeljena inauguralna međunarodna nagrada Man Buker; 2009. Nagrada princa od Asturije za umetnost; i 2015. godine Jerusalimska nagrada. Primalac je nagrade Park Kjong-ni 2019. i međunarodne nagrade za književnost Nojštat 2020. godine.[2] Francuska ga je 1996. godine postavila za stranog saradnika Akademije nauka o moralu i politici Francuske, a 2016. je dobio titulu Komandir Legije časti. Bio je 15 puta nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Od 1990-ih, obe glavne političke stranke u Albaniji su od Kadara tražile da postane predsednik Albanije na osnovu konsenzusa, ali je on to odbio.

Njegov nominacioni porotnik za Nojštatsku nagradu napisao je: „Kadare je naslednik Franca Kafke. Niko od Kafkinog doba nije ušao u pakleni mehanizam totalitarne moći i njenog uticaja na ljudsku dušu u toliko hipnotičkoj dubini kao Kadare.” Njegovo pisanje se takođe poredi sa pisanjem Nikolaja Gogolja, Džordža Orvela, Gabrijela Garsije Markeza, Milana Kundere i Balzaka. Živeći u Albaniji u vreme stroge cenzure, Kadare je osmislio lukave strategije kako bi nadmudrio komunističke cenzore koji su zabranili tri njegove knjige, koristeći sredstva kao što su parabola, mit, basna, narodna priča, alegorija i legenda, prošarane dvostrukim značenjima, aluzijama, insinuacijama, satirom i šifrovanim porukama. Godine 1990, da bi pobegao od komunističkog režima i njegove tajne policije Sigurimi, prebegao je u Pariz. Njegovi radovi su objavljeni na 45 jezika. „Njujork tajms“ je pisao da je on bio nacionalna ličnost u Albaniji koja se po popularnosti može porediti sa Markom Tvenom u Sjedinjenim Državama, i da „teško da postoji albansko domaćinstvo bez Kadarove knjige“.

Kadara neki smatraju jednim od najvećih pisaca i intelektualaca 20. i 21. veka i univerzalnim glasom protiv totalitarizma.[3][4][5] On je suprug književnice Helene Kadare i otac ambasadorke Ujedinjenih nacija i potpredsednice Generalne skupštine UN, Besijane Kadare.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kadare je rođen 28. januara 1936. u Đirokastru, na jugu Albanije, u porodici skromnog sudskog službenika. Majka mu potiče iz imućne porodice, tako da odrasta u liberalnoj i obrazovanoj građanskoj sredini. Detinjstvo i rodni grad (pod naizmeničnom italijanskom odnosno grčkom okupacijom tokom Drugog svetskog rata) opisuje u romanu „Hronika u kamenu”.[6][7]

Studirao je na Fakultetu u Tirani i na Zavodu za književnost „Maksim Gorki” u Moskvi.[8]

Šezdesetih godina XX veka radi kao novinar i urednik, kada počinje da objavljuje poeziju. Godine 1963. objavljuje prvi roman, „General mrtve vojske”, koji doživljava uspeh i u zemlji i u inostranstvu.[9] Po romanu je 1983. snimljen istoimeni film s Marčelom Mastrojanijem u glavnoj ulozi.[10]

Od tada redovno objavljuje brojna dela koja su ga učinila jednim od najznačajijih evropskih pisaca XX veka. Među njima se posebno ističe „Palata snova”, politička alegorija, čija je radnja smeštena u osmanskom Istanbulu, ali kojom Kadare na suptilan način kritikuje komunistički režim Envera Hodže.[11][9]

Godine 1990, pred sam pad komunizma u Albaniji, dobija azil u Francuskoj. Azil je zatražio zbog, kako kaže, nepomirljivosti istinskog književnog stvaralaštva i diktature:

Kadare ostaje u Francuskoj do 1999, kad se vraća u Albaniju. Trenutno živi na relaciji TiranaPariz.[12]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • General mrtve vojske (1963),
  • Tvrđava (1970),
  • Hronika u kamenu (1971),
  • Velika zima (1977),
  • Most na tri luka (1978),
  • Prekinuti april (1980),[6][7]
  • Palata snova (1981),
  • Koncert na kraju zime (1988),
  • Piramida (1992)
  • Razgovor o brilijantima jednog decembarskog popodneva (2013)

Prevodi na engleski[uredi | uredi izvor]

Sledeći romani Kadare prevedeni su na engleski:

Nagrade, priznanja, članstva[uredi | uredi izvor]

  • Dopisni član Akademije moralnih i političkih nauka u Parizu,
  • Dobitnik odlikovanja francuske Legije časti,
  • Dobitnik nagrade Prix mondijal Kino del Duka 1992.,
  • Dobitnik Međunarodne Buker nagrade 2005.,
  • Dobitnik nagrade Princ od Asturije 2009.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Apolloni 2012, str. 25
  2. ^ Semeni, Llazar (5. 10. 2020). „Albania's writer Ismail Kadare awarded Neustadt Prize”. AP News. 
  3. ^ „Ismaíl Kadaré – Laureates – Princess of Asturias Awards for Literature 2009”. The Princess of Asturias Foundation. 
  4. ^ „Ismaíl Kadare, Prince of Asturias Award Laureate for Literature”. Fundacion Princessa de Asturias. 24. 6. 2009. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  5. ^ Breto, Jose Carlos Rodrigo (2018). Ismail Kadare: La grand estratagema (na jeziku: španski). Barcelona: Ediciones del Subsuelo. str. 317—318. ISBN 978-84-947802-0-2. „Y que este libro sea el principio de toda una serie de ensayos que pueda cosntruir para abundar y ahondar en la obra del escritor que considero como más importante del Siglo XXI, y uno de los más importantes de la segunda mitad del Siglo XX. 
  6. ^ a b v „Ismail Kadare”. Books and Writers. Arhivirano iz originala 10. 2. 2015. g. Pristupljeno 15. 4. 2013. 
  7. ^ a b „Broken April - Ismail Kadare”. Various journals. Amazon.com. Pristupljeno 15. 4. 2013. 
  8. ^ Apolloni, Ag (2012). Paradigma e Proteut. OM. str. 40. ISBN 9789951632041. 
  9. ^ a b https://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=268&yyyy=2016&mm=08&dd=23&nav_id=1168706
  10. ^ Apolloni, Ag (2012). Paradigma e Proteut. OM. str. 345. ISBN 9789951632041. 
  11. ^ Röhm, Joachim. „Nachwort zum 'Palast der Träume' (PDF). Pristupljeno 28. 6. 2019. 
  12. ^ Apolloni, Ag (2012). Paradigma e Proteut. OM. str. 358. ISBN 9789951632041. 
  13. ^ „Central Europe Review: The Three-Arched Bridge”. 10. 5. 1999. Arhivirano iz originala 14. 6. 2006. g. Pristupljeno 23. 5. 2006. 
  14. ^ „Price of Asturias awards laureates 2009”. Arhivirano iz originala 17. 7. 2012. g. Pristupljeno 15. 4. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]