Istočna Evropa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Istočna Evropa
Istočna Evropa
Površina5.582.351 km2
Reljefnizija
Klimakontinentalna
  Istočna Evropa

Istočna Evropa je regija Evrope koja zahvata 53,5% površine istoimenog kontinenta, odnosno 5.582.351 km2, u kojoj živi oko 26,3% ukupne evropske populacije, tačnije oko 200.105.253 stanovnika.

Do 1991. godine cela regija bila je u sklopu jedne države – Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (skraćeno SSSR). Te godine SSSR se raspao na petnaest nezavisnih država, od kojih njih tri u celini (Ukrajina, Belorusija, Moldavija) i jedna delimično (Rusija) čine Istočnu Evropu. Postoje i druge podele Evrope, ali ova se zasniva na podeli za statističke potrebe UN-a.

Fizičko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Istočna Evropa pretežno je smeštena u severnom umerenom pojasu. Prostire se između srednje i severne Evrope na zapadu do granice Evrope prema Aziji na istoku. Istočna granica poklapa se sa granicom Evropskog kontinenta.

Na severu se prostire do Barencovog mora, a južnu granicu čine Crno more, Kavkaz i Kaspijsko jezero.

Istočna Evropa obuhvata prostranu brežuljkastu i talasastu Istočnoevropsku niziju. U temelju nizije leži stara platforma pokrivena debelim sedimentnim slojem, dok stare stene izbijaju na površinu samo u najsevernijim delu (poluostrvo Kola).

Reljef[uredi | uredi izvor]

Valdajsko pobrđe, najviši deo Istočnoevropske nizije

Najveći deo Istočne Evrope zauzima prostrana Istočnoevropska nizija (Ruska ravnica). Ravnicu prekida nekoliko pobrđa, koja predstavljaju glavna rečna razvođa Istočne Evrope.

Klima[uredi | uredi izvor]

Istočna Evropa je udaljena od izvora vlage i ima izrazito kontinentalnu klimu.

Istočnoevropska klimatska oblast pruža se istočno od linije koja spaja Botnički zaliv i crnomorsku obalu Bugarske, a obuhvata evropski deo Rusije i sve države Istočne Evrope.

Istočnoevropska klimatska oblast se u pravcu sever–jug menja od veoma hladne, oštre kontinentalne klime na severu, preko prave stepske klime, do izrazito suve, skoro pustinjske klime oko Kaspijskog jezera. Leta su topla i vlažna, dok su zime duge i oštre, sa postojanim snežnim pokrivačem.

Samo je uz obale Crnog mora zastupljena varijanta Sredozemne klime prilagođene kontinentalnim uslovima.

Vode[uredi | uredi izvor]

Zbog velikog nizijskog prostora reke su dugih tokova. Najduže evropske reke nemaju baš razvijenu rečnu mrežu zato što je količina padavina mala. Većinom su plovne sa brojnim veštačkim jezerima, a neke su međusobno povezane kanalima kao npr. Volga i Don. Severni deo nizije je močvaran i ima dosta jezera.

Glavne reke Istočne Evrope su:

Najveća je Volga, koja je u isto vreme i najveća reka Evrope. Na njoj je pregrađivanjem stvoren niz veštačkih jezera, što je omogućilo da se reguliše rečni tok, pokreću hidroelektrane i navodnjavaju polja. Volga je kanalima povezana sa pet mora.

Na severu se nalazi mnogo močvara i jezera, među kojima je najveće Ladoško jezero. Ono je kanalima povezano sa Barencovim i Baltičkim morem.

Prirodne zone[uredi | uredi izvor]

Istočna Evropa ima veliku meridijansku rasprostranjenost i zahvata nekoliko prirodnih zona. Zbog ravničarskog reljefa te zone su jasno izražene.

Krajnji sever, duž obala Severnog ledenog okeana, zauzima tundra. Južno od nje prostire se tajga, koju zatim smenjuju mešovite šume. Južno od Moskve počinje stepa, sa usamljenim ostrvcima šume. Drveće postepeno nestaje, pa počinje širok pojas stepe, skoro potpuno pretvoren u oranice (kulturna stepa).

Klima i travna vegetacija stepe stvaraju pogodnije uslove za postojanje veoma plodnog zemljišta – černozem. On sadrži mnogo humusa i lako se obrađuje. Prostire se u širokom pojasu preko juga Ukrajine, evropskog dela Rusije i Sibira. Plodnost černozema smanjuje se zbog erozije, dubokog oranja i preterane primene veštačkih đubriva.

Stepa seže sve do obala Crnog mora, a uz Kaspijsko jezero prelazi u zonu suvih stepa i polupustinja. U priobalju Crnog mora zastupljena je suptropska vegetacija.

Društveno-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U istočnoj Evropi živi 26,3% evropskog stanovništva. Stanovništvo ove regije je većinom slovenskog porekla. Najbrojniji Sloveni su Rusi, ali tu spadaju i Belorusi i Ukrajinci. Gustina naseljenosti je oko 32 stanovnika/km2. Neslovensko stanovništvo pretežno živi u baltičkim zemljama i u Moldaviji.

Ozbiljan problem zemalja Istočne Evrope predstavlja neprestano smanjivanje broja stanovnika. Raspad Sovjetskog Saveza doneo je pogoršanje materijalnog i zdravstvenog stanja stanovništva. Natalitet je opao, mortalitet se povećao, a iseljavanje postalo masovno.

Zemlje istočne Evrope spadaju danas u demokratske zemlje. Demokratske zemlje su one koje demokratiju uzimaju kao osnovno ljudsko pravo. U njima narod slobodno bira ko će rukovoditi zemljom. Opšti izbori održavaju se obično svake četvrte godine i na njih mogu izaći svi punoletni građani. Na izborima za skupštinu glasa se za neku od političkih partija, a vladu osniva partija koja dobije najviše glasova.

Migracije[uredi | uredi izvor]

Dvadeseti vek u istočnoj Evropi obeležile su masovne migracije stanovništva. Pre Drugog svetskog rata ljudi su se selili u pravcu istoka: na Ural, Sibir i na Daleki istok. Posle rata, u doba velikog zamaha industrijalizacije, mnogo ljudi se preselilo iz Rusije, u druge republike Sovjetskog Saveza. Tako je 1989. godine van Rusije živelo oko 25.000.000 Rusa. Posle raspada Sovjetskog Saveza migracije su dobile obrnut smer. Iz nekadašnjih sovjetskih republika i sa Dalekog istoka ka evropskom delu Rusije slilo se oko tri miliona Rusa.

Religija[uredi | uredi izvor]

Narodi[uredi | uredi izvor]

Istočnu Evropu nastanjuju sledeći narodi.

Ekonomsko-geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Prirodni resursi[uredi | uredi izvor]

Istočna Evropa je bogata mnogim prirodnim resursima. Prvenstveno, to su zalihe zemnog gasa i nafte, što Rusija vodi. Istočna Evropa čini oko 18% od ukupne vrednosti svetske rudarske proizvodnje. Značajne su: železne rude, rude mangana, hroma, lignita, uglja, zlata, platina, žive, cinka, bakra, boksita, olova, molibdena, nikla, volframa i uranijumom. Najstariji i najvažniji rudnici uglja u Kuznjecku, Donjecku, Moskvi i Uralskog basena.

Najveće rezerve nafte i zemnog gasa su od Urala do Kaspijskog mora. Sa bogatim rudnicima razvijenih u industriji čelika, i bogate rezerve uglja, nafte, zemnog gasa i uranijuma dali su veliki potencijal za proizvodnju energije. Pored teške i lake industrije takođe je bila razvijena, hemijska, tekstilna, prehrambena i drvna industrija. Najvažniji industrijski gradovi ovog područja su Moskva, Sankt Peterburg, Kijev i Volgograd.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, privreda i industrija je doživela ekonomski kolaps, u zemljama Istočne Evrope su siromašni zavisili od pomoći zapada. Tokom 1990-ih, zemlje Istočne Evrope su se okrenuli izvozu svojih prirodnih resursa, što je doprinelo ogromno bogatstvo, ali potpuno uništenje njihove industrije. U poslednjih nekoliko godina došlo je do ekonomske stabilizacije, posebno Rusije, i ponovnog industrijskog rasta. Zemlje Istočne Evrope imaju pogodan položaj, jertrguju sa glavnim evropskim tržištima na zapadu i Kine na istoku. Rusija predstavlja jedan od glavnih faktora globalne energetske stabilnosti.

Sve ovo je okvir budućeg razvoja regiona. U Moldaviji, Ukrajini i Belorusiji i dalje je ekonomska situacija loša, mada postoje manja poboljšanja, koje je verovatno uzrokovano njihovoj zavisnosti od ruske energije.

Poljoprivredna proizvodnja u ovom delu Evrope generalno zaostaje od svetskog proseka. U sovjetskoj eri, primorani kolektivizaciji, potpuno su uništili selo i poljoprivredna produktivnosti je znatno smanjena. Tako je, pored plodne zemlje i dobrih uslovima, često dolazi do nedostatka hrane. Uglavnom su proizvedene žitarice, industrijsko bilje, šećerna repa, lan, suncokret, kukuruz, duvan, ovas, pirinač i ječam. Na obali Crnog mora gaji se vino, voće i povrće, koje upravlja većina mediteranskih kultura. Voće i povrće se ne gaji zbog suptropske klime na severu, tako da se uglavnom gaji krompir i jabuka.

Stočarstvo je uglavnom zasnivano na svinje, ovce i goveda, ali i na farmama krzna na severu. Ribolov je dobro razvijen u Rusiji zbog izlaza na more, kao i veliki broj reka i jezera. Nakon kolapsa, poljoprivreda i industrija Sovjetskog Saveza je propala, ali se brzo oporavila, tako da je poljoprivredna proizvodnja beležila sve veći rast iz godine u godinu.

Saobraćaj i transport[uredi | uredi izvor]

Transportna mreža je prilično razvijena, a glavni saobraćajni pravci su:

Železnički saobraćaj je veoma razvijen, kao što su prikazane velike železničke mreže u regionu. Izgradnja gasovoda, pored već izgrađenog gasa i nafte, je jedna od najrazvijenijih u odnosu na ostalu Evropu. Pomorski saobraćaj je u poslednjih nekoliko godina ušao u fazu da ubrza privatizaciju, zbog povećanja izvoza sirovina i industrijskih proizvoda iz Istočne Evrope.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]