Istočna Rumelija
Istočna Rumelija Iztočna Rumeliя | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1878.—1908. | |||||||||
Mapa Istočne Rumelije | |||||||||
Glavni grad | Plovdiv | ||||||||
Regija | Balkan | ||||||||
Zemlja | Osmansko carstvo | ||||||||
Stanovništvo | 975.030 (1884.) | ||||||||
Događaji | |||||||||
Status | Bivša autonomna pokrajina | ||||||||
Vladavina | |||||||||
• Oblik | autonomna pokrajina | ||||||||
Istorija | |||||||||
• Uspostavljeno | 1878. | ||||||||
• Ukinuto | 1908. | ||||||||
|
Ovaj članak je deo serije o istoriji Bugarske i Turske |
Istočna Rumelija (bug. Източна Румелия, tur. روم الى شرقى [Rumeli-i Şarkî], grč. Ανατολική Ρωμυλία [Anatoliki Romylia]) bila je autonomna pokrajina (vilajet) unutar Osmanskog carstva od 1878. do 1908. godine.
Bugari su bili apsolutno većinsko stanovništo, s manjim procentom Turaka i Grka. Glavni grad pokrajine bio je Plovdiv. Već 1885. godine posle Plovdivskog prevrata Istočna Rumelija ja potpala pod potpunu kontrolu Kneževine Bugarske. Međutim i nakon toga Istočna Rumelija je službeno bila pokrajina pod osmanskim suverenitetom sve do proglašenja bugarske nezavisnosti 22. septembra 1908. godine. Taj dan slavi se kao nacionalni praznik u Bugarskoj kao Dan Ujedinjenja.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Rakočević, Novica (1961). „Stav Crne Gore prema ujedinjenju Bugarske i srpsko-bugarskom ratu 1885. godine”. Istorijski zapisi. 14 (18/4): 623—636.