Istraživanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istraživanje u Sankt Galenu 1964.

Naučno istraživanje je sistematsko, plansko i objektivno ispitivanje nekog problema, prema određenim metodološkim pravilima, čija je svrha da se pruži pouzdan i precizan odgovor na unapred postavljeno pitanje.[1] Svako naučno istraživanje ima više međusobno logično povezanih faza. Istraživanje započinje formulacijom problema i cilja istraživanja, definisanjem osnovnih varijabli, hipoteza, izbora uzorka, kao i metoda i tehnika istraživanja. Krajnji rezultat naučnog istraživanja je pisani naučni rad, članak ili monografija, u kojem se na pregledan, obuhvatan, koncizan i precizan način saopštavaju rezultati istraživanja i daju objašnjenja istraživane pojave.[2]

Definicije[uredi | uredi izvor]

Istraživanje je definisano na više različitih načina, i iako postoje sličnosti, čini se da ne postoji jedinstvena, sveobuhvatna definicija koju bi prihvatili svi koji se bave time.

OECD koristi jednu od definicija istraživanja, „Svaka kreativna sistematska aktivnost preduzeta u cilju povećanja zaliha znanja, uključujući znanje o čoveku, kulturi i društvu, i korišćenje ovog znanja za osmišljavanje novih primena.“[3]

Drugu definiciju istraživanja daje Džon V. Kresvel, koji navodi da je „istraživanje proces koraka koji se koriste za prikupljanje i analizu informacija kako bismo povećali naše razumevanje teme ili problema”. Ono se sastoji od tri koraka: postavljanja pitanja, prikupljanja podataka za odgovor na pitanje i predstavljanja odgovora na pitanje.[4]

Onlajn verzija Merijam-Vebsterovog rečnika detaljnije definiše istraživanje kao „studioznu istragu ili ispitivanje; posebno: istraživanje ili eksperimentisanje usmereno na otkrivanje i tumačenje činjenica, reviziju prihvaćenih teorija ili zakona u svetlu novih činjenica, ili praktičnu primenu takvih novih ili revidiranih teorija ili zakona“.[5]

Oblici istraživanja[uredi | uredi izvor]

Originalno istraživanje[uredi | uredi izvor]

Originalno istraživanje, koje se naziva i primarno istraživanje, je istraživanje koje se ne zasniva isključivo na rezimeu, pregledu ili sintezi ranijih publikacija na temu istraživanja. Ovaj materijal je primarnog karaktera. Svrha originalnog istraživanja je da proizvede novo znanje, a ne da predstavi postojeće znanje u novom obliku (npr. sažeto ili klasifikovano).[6][7] Originalno istraživanje može biti u različitim oblicima, u zavisnosti od discipline na koju se odnosi. U eksperimentalnom radu, ono obično uključuje direktno ili indirektno posmatranje ispitivanog(ih) subjekta(a), na primer, u laboratoriji ili na terenu, dokumentuje metodologiju, rezultate i zaključke eksperimenta ili skupa eksperimenata, ili nudi novo tumačenje prethodnih rezultata. U analitičkom radu obično se proizvode neki novi (na primer) matematički rezultati ili novi način pristupa postojećem problemu. Kod nekih subjekata koji tipično ne sprovode eksperimentisanje ili analizu ove vrste, originalnost je u tome što se postojeće razumevanje menja ili ponovo tumači na osnovu rezultata rada istraživača.[8]

Stepen originalnosti istraživanja je jedan od glavnih kriterijuma za objavljivanje članaka u akademskim časopisima i obično se utvrđuje putem recenzije kolega.[9] Od diplomiranih studenata se obično traži da izvrše originalno istraživanje kao deo disertacije.[10]

Naučno istraživanje[uredi | uredi izvor]

Primarna naučna istraživanja se obavljaju u Laboratoriji za mikroskopiju Nacionalne laboratorije Ajdaha
Oprema za naučno istraživanje na MIT
Nemački pomorski istraživački brod Sone.

Naučno istraživanje je sistematski način prikupljanja podataka i iskorištavanja radoznalosti. Ovo istraživanje pruža naučne informacije i teorije za objašnjenje prirode i svojstava sveta. Ono omogućava praktične primene. Naučno istraživanje finansiraju javne vlasti, dobrotvorne organizacije i privatne grupe, uključujući mnoge kompanije. Naučna istraživanja se mogu podeliti po različitim klasifikacionim osnovima prema njihovim akademskim i aplikativnim disciplinama. Naučno-istraživački rad je široko korišćen kriterijum za procenu statusa akademske institucije, mada neki tvrde da je to netačna ocena institucije, jer kvalitet istraživanja ne govori o kvalitetu nastave (ova dva aspekta nisu nužno u korelaciji).[11]

Generalno, podrazumeva se da istraživanje prati određeni strukturni proces. Iako redosled koraka može da varira u zavisnosti od predmeta i istraživača, sledeći koraci su obično deo većine formalnih istraživanja, kako osnovnih tako i primenjenih:

  • Zapažanja i formiranje teme: Sastoji se od predmetne oblasti od interesa i praćenja te predmetne oblasti radi sprovođenja predmetnog istraživanja. Predmetna oblast ne bi trebalo da se bira nasumično, jer zahteva čitanje ogromne količine literature o toj temi da bi se utvrdio jaz u literaturi koji istraživač namerava da smanji. Preporučljivo je veliko interesovanje za izabranu predmetnu oblast. Istraživanje treba da bude opravdano povezivanjem njegovog značaja sa već postojećim znanjem o temi.
  • Hipoteza: Proverljivo predviđanje koje označava odnos između dve ili više varijabli.
  • Konceptualna definicija: Opis koncepta putem njegovog povezivanja sa drugim konceptima.
  • Operativna definicija: Detalji povezani sa definisanjem varijabli i kako će se one meriti/ocenjivati u studiji.
  • Prikupljanje podataka: Sastoji se od identifikovanja populacije i odabira uzoraka, prikupljanja informacija iz ili o ovim uzorcima korišćenjem specifičnih istraživačkih instrumenata. Instrumenti koji se koriste za prikupljanje podataka moraju biti validni i pouzdani.
  • Analiza podataka: Uključuje raščlanjivanje pojedinačnih delova podataka kako bi se o tome izveli zaključci.
  • Tumačenje podataka: Ovo se može predstaviti kroz tabele, grafikone i slike, a zatim opisati rečima.
  • Test, revizija hipoteze
  • Zaključak, ponavljanje ako je potrebno

Uobičajena zabluda je da će hipoteza biti dokazana (pogledajte, nultu hipotezu). Generalno, hipoteza se koristi za predviđanja koja se mogu testirati posmatranjem ishoda eksperimenta. Ako ishod nije u skladu sa hipotezom, onda se hipoteza odbacuje (pogledajte mogućnost lažiranja). Međutim, ako je ishod u skladu sa hipotezom, kaže se da eksperiment podržava hipotezu. Ovaj pažljivi jezik se koristi zato što istraživači prepoznaju da alternativne hipoteze takođe mogu biti u skladu sa zapažanjima. U tom smislu, hipoteza se nikada ne može dokazati, već samo podržati preživelim iteracijama naučnih testiranja i, eventualno postati široko smatrana istinitom.

Korisna hipoteza omogućava predviđanje, i u okviru tačnosti posmatranja vremena, predviđanje će biti verifikovano. Kako se tačnost posmatranja vremenom poboljšava, moguće je da hipoteza više neće davati tačno predviđanje. U ovom slučaju će se pojaviti nova hipoteza koja osporava staru, i u meri u kojoj nova hipoteza daje tačnija predviđanja od stare, nova će je zameniti. Istraživači takođe mogu da koriste nultu hipotezu, koja ne navodi nikakvu vezu ili razliku između nezavisnih ili zavisnih varijabli.

Istraživanja u humanističkim naukama[uredi | uredi izvor]

Istraživanje u humanističkim naukama uključuje različite metode kao što su na primer hermeneutika i semiotika. Naučnici humanističkih nauka obično ne traže ultimatno tačan odgovor na pitanje, već umesto toga istražuju probleme i detalje koji ga okružuju. Kontekst je uvek važan, a kontekst može biti društveni, istorijski, politički, kulturni ili etnički. Primer istraživanja u humanističkim naukama je istorijsko istraživanje koje je oličeno u istorijskom metodu. Istoričari koriste primarne izvore i druge dokaze da sistematski istražuju neku temu, a zatim da napišu istorije u obliku izveštaja o prošlosti. Druge studije imaju za cilj da samo ispitaju pojavu ponašanja u društvima i zajednicama, ne tražeći posebno razloge ili motivaciju za njihovo objašnjenje. Ove studije mogu biti kvalitativne ili kvantitativne i mogu koristiti različite pristupe, kao što su kvir teorija ili feministička teorija.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ OECD (2015). Frascati Manual. The Measurement of Scientific, Technological and Innovation Activities. ISBN 978-9264238800. doi:10.1787/9789264239012-en. hdl:20.500.12749/13290. 
  2. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  3. ^ „OECD Glossary of Statistical Terms – Research and development UNESCO Definition”. stats.oecd.org. Arhivirano iz originala 2007-02-19. g. Pristupljeno 2018-05-20. 
  4. ^ Creswell, J.W. (2008). Educational Research: Planning, conducting, and evaluating quantitative and qualitative research (3rd ed.). Upper Saddle River: Pearson.
  5. ^ „Research”. Merriam-Webster.com. Merriam-Webster, Inc. Pristupljeno 20. 5. 2018. 
  6. ^ „What is Original Research? Original research is considered a primary source”. Thomas G. Carpenter Library, University of North Florida. Arhivirano iz originala 9. 7. 2011. g. Pristupljeno 9. 8. 2014. 
  7. ^ Rozakis, Laurie (2007). Schaum's Quick Guide to Writing Great Research Papers. McGraw Hill Professional. ISBN 978-0071511223 — preko Google Books. 
  8. ^ Singh, Michael; Li, Bingyi (6. 10. 2009). „Early career researcher originality: Engaging Richard Florida's international competition for creative workers” (PDF). Centre for Educational Research, University of Western Sydney. str. 2. Arhivirano (PDF) iz originala 10. 4. 2011. g. Pristupljeno 12. 1. 2012. 
  9. ^ Callaham, Michael; Wears, Robert; Weber, Ellen L. (2002). „Journal Prestige, Publication Bias, and Other Characteristics Associated With Citation of Published Studies in Peer-Reviewed Journals”. JAMA. 287 (21): 2847—50. PMID 12038930. doi:10.1001/jama.287.21.2847Slobodan pristup. 
  10. ^ US Department of Labor (2006). Occupational Outlook Handbook, 2006–2007 edition. Mcgraw-hill. ISBN 978-0071472883 — preko Google Books. 
  11. ^ J. Scott Armstrong; Tad Sperry (1994). „Business School Prestige: Research versus Teaching” (PDF). Energy & Environment. 18 (2): 13—43. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 6. 2010. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  12. ^ Roffee, James A; Waling, Andrea (18. 8. 2016). „Resolving ethical challenges when researching with minority and vulnerable populations: LGBTIQ victims of violence, harassment and bullying”. Research Ethics (na jeziku: engleski). 13 (1): 4—22. doi:10.1177/1747016116658693Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]