Italijanski rat (1499—1504)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Italijanski rat (1499—1504)
Deo Italijanskih ratova

Bitka kod Gariglijana
Vreme1499-1504
Mesto
Ishod Španska pobeda
Sukobljene strane
Kraljevina Francuska
Mletačka republika
Papska država
Španska imperija
Napuljska kraljevina
Milansko vojvodstvo
Komandanti i vođe
Luj XII
Čezare Bordžija
Ferdinand Katolički

Italijanski rat (1499—1504), poznat i kao Rat za Napulj je drugi Italijanski rat vođen između Francuske, Papske države i Mletačke republike sa jedne i Milanskog vojvodstva i Napuljske kraljevine i Španske imperije sa druge strane.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Italijanski ratovi su vođeni krajem 15. i u prvoj polovini 16. veka za dominaciju u Italiji. Krajem 15. veka, kada u Zapadnoj Evropi nastaju centralističke države sa nacionalnim osnovama, Italija je bila rasparčana na niz malih, vojnički slabih i međusobno zavađenih država. Francuska, Španija i Nemačka preduzimaju niz pohoda radi osvajanja tih država, što je ujedino bila i njihova međusobna borba za dominaciju i prevlast u ovom delu Evrope.

Godine 1498. francuski kralj Karlo VIII umire, a kako je bio bez potomstva, nasledio ga je rođak Luj XII koji je Karlovom programu anžujskog nasledstva, Napuljskoj kraljevini dodao i Milansko vojvodstvo. Luj je 1499. godine sklopio sa Mletačkom republikom sporazum na reci Loari kojim joj je obećao Kremonu. Imao je i podršku pape Aleksandra VI.

Rat[uredi | uredi izvor]

Luj 1499. godine šalje vojsku u Lombardiju kojom je zapovedao kralj Đakomo Trivulzio iz Milana, protivnik Ludviga Sforce koji je u to vreme bio vladar Milana. Sforca, napadnut od Mlečana, morao se skloniti kod austrijskog cara Maksimilijana. Nakon toga je francuski kralj svečano ušao u Milano, a vlast je učvrstio pobedom nad vojskom Sforce u bici kod Novare 1500. godine. Luj je Veneciji dao Kremonu, a Ludvig je zarobljen i odveden u Francusku gde je i umro 1508. godine.

Da bi sprečio intervenciju evropskih sila, pre svega Ferdinanda Katoličkog i Maksimilijana Habzburškog, francuski kralj je sklopio sporazum u Granadi 1500. godine prema kome je Francuskoj trebalo da pripadnu Kampanja i Abruco, a Španiji Kalabrija i Apulija. Ubrzo je došlo do sukoba Francuske i Španije oko podele plena. U tri bitke koje su usledile (kod Seminare, Čerinjole i Gariglijana) Španija odnosi pobedu i sporazumom u Lionu iz 1504. godine dobija Napuljsko kraljevstvo, a Francuska Milansko Vojvodstvo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]