Ihtis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nadgrobni spomenik (3. vek) sa natpisom ”riba života” (Nacionalni muzej, Rim)

Ihtis (grč. ἰχθύς - riba) je ranohrišćanski simbol koji je već u prvobitnoj Crkvi korišćen kao akronim za izraz: »Isus Hristos, Božji Sin, Spasitelj.« Ihtis takođe na grčkom znači riba. Ovaj simbol, kojim su sledbenici Isusovog učenja obeležavali prostore svog stanovanja je, zajedno sa prikazom Isusa kao Dobrog Pastira i vina, sve do kraja 4. veka bio dominantan u hrišćanskoj ikonografiji.[1]

Značenje i izgled[uredi | uredi izvor]

Jednostavan znak ribe, sastavljen od dve zakrivljene crte.

Rano usmeno predanje, koja je kasnije uzelo i pisani oblik, pripoveda da je u vreme progona hrišćana u Rimskom carstvu riba korišćena kao hrišćanski znak raspoznavanja, pošto grčka reč ἰχθύς u sebi krije početna slova izraza Ιησούς Χριστός Θεού υιός σωτήρ:

ΙΗΣΟΥΣ (Iēsoûs »Isus«)

ΧΡΙΣΤΟΣ (Christós »Hristos - Pomazanik«)

ΘΕΟΥ (Theoû »Božji«)

ΥΙΟΣ (Hyiós »Sin«)

ΣΩΤΗΡ (Sōtér »Spasitelj«)

Kao crtani simbol, koristio se jednostavnan prikaz ribe koji se sastojao od dve zakrivljene linije, a nađeni su i kružni simboli, za koje se pretpostavlja da uključuju slova grčke reči ἰχθύς.

Simbolika ribe je raznolika ali se u većini slučajeva svodi na plodnost kao nebeski blagoslov i davanje života, što zbog činjenice da živi u moru (vodi) koje je samo po sebi davalac života, što zbog velikog broja jajašca koja su sama po sebi, takođe, simbol života i plonosti.

Riba je istovremeno i muški simbol – u Ozirisovom kultu riba je čisto falusni, oplođujući simbol.[1]

U Mesopotamiji ribu srećemo sa filistinskim božanstvom Dagonom (Dag-riba) čiji se kult pominje i u Bibliji.[2]

Stara jevrejska Pasha padala se meseca adra (adar-riba) dok su prehrišćanski Jevreji učili da je riba hrana blaženih u raju kao i simbol nebeske gozbe u budućem životu.[1]

U hinduizmu riba se sreće u kultovima Višne, spasitelja u njegovom prvom ovaploćenju i tvorca nove rase, i Varune, zlaćane ribe. Poput mediteranskih misterijskih kultova i ovde riba sibolizuje bogatstvo i plodnost kao što je i atribut božanske ljubavi.

U Grčkoj mitologiji reč ” delfos” imala je dvojako značenje – proročište i riba. U Delfima se stoga u prvo vreme proslavljala Temis, originalna boginja riba. Kasniju riblju boginju Afroditu Salakijsku, proslavljali su njeni sledbenici u sveti dan, petak, kada su jeli ribe.[1]

Pektorijev epitaf koji počinje rečima: O, božanski rode Nebeske Ribe, čuvaj svoje srce nepokvareno, primivši besmrtno vrelo među smrtnicima iz božanskih voda…! ukazuje nam na sasvim drugu dimenziju simbolike ribe, njenu povezanost sa zodijakom u okviru kojeg joj odgovara jedan znak, znak ribe.[1]

Brojne prikaze zodijaka-ribe viđamo u Egiptu, u piramidama u Denderi i Tebi, na kojima je astrološki znak Ribe prikazan negde sa jednom a negde sa dve ribe. Ova simbolika prikaza ribe, će se vremenom izgubiti tako da hrišćani najčešće prikazuju samo jednu ribu označavajući je, kao „Ribu Nebesku“.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kružni simbol koji uključuje grčka slova ΙΧΘΥΣ, nađen u Efesu u današnjoj Turskoj.

Istorijski nije dokazano da su ribu prvi hrišćani koristili kao znak raspoznavanja, to jest kao tajnu lozinku. Mnogo pre pojave hrišćanstva, riba je već imala svoje duboko zastupljeno mistično značenje u većini mediteranskih ali i drugih kultovima. U ovom kontekstu se srećemo sa njom kod kultova Izide, Hator, Venere, Atargatis, Velike Majke u Efesu koja oko svojih genitalija nosi nisku riba dok joj je oko vrata niska sa simbolima zodijaka.[1]

Motiv ribe pojavljuje se u 2. veku u grafitima u katakombama svetog Kalista u Rimu, a kasnije i na mozaicima hrišćanskih crkava. Oko 200. godine hrišćanski pisac Tertulijan u svojoj se hrišćanskoj pouci o krštenju (De baptismo) poigrava motivom ribe, govoreći da su hrišćani »ribice, po primeru [ΙΧΘΥΣ] Isusa Hrista, rođeni u vodi

To se Tertulijanovo poređenje temelji na jevanđelskim izvještajima u kojima Isus hrani 5.000 ljudi hlebom i ribama u Jevanđelima po Marku, Mateji, Luki i Jovanu [3][4][5][6], ili na Isusovom pozivu apostolu Petru i njegovom bratu Andriji, kad im kaže da će ih učiniti »ribarima ljudi« u Jevanđelju po Marku.[7]

Među slične rane hrišćanske znakove spadali su i Hristov monogram i znak sidra.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Nebojša Ozimić, Simbolika ribe i hrišćanstvo, Društvo za antičke studije Srbije/ Arhiv Srema, Beograd, 2008,
  2. ^ Hronike Mesopotamije, prevod Ozimić N., Pešić i sinovi, 2007.
  3. ^ Javanđelje po Marku 6,30-44
  4. ^ Javanđelje po Mateji 14,15-21
  5. ^ Javanđelje po Luki 9,12-17
  6. ^ Javanđelje po Jovanu 6,4-13)
  7. ^ Javanđelje po Marku 1,17
  8. ^ Grupa autora, Sidro, u Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]