Kamen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kamen nastaje drobljenjem (sitnjenjem) stena. Do njegovog nastanka može doći dejstvom erozije, prirodnim putem usled uticaja: kiše, vetra, mraza, plime, oseke, zemljotresa, poplava i drugih meteoroloških pojava. Danas se kamen može dobiti i veštačkim putem: sečenjem raznim testerama, sitnjenjem pomoću eksploziva ili mlevenjem, drobljenjem i na druge načine.[1]

Kameni zid
Kamenje

Upotreba kamena[uredi | uredi izvor]

Kamen se od davnina koristi u građevinarstvu, kao građevinski materijal za izradu kuća, pomoćnih zgrada, mostova i puteva. U građevinarstvu razlikujemo;

  • lomljeni kamen,
  • pločasti kamen koji ima dve strane približno paralelne,
  • kamen u obliku kvadra, koji je od strane klesara obrađen u pravilne oblike i
  • kamen za podove koji je sečen u podne obloge.

Proučavanjem stena bavi se nauka petrologija,[2] a pod pojmom stene u opštem slučaju podrazumeva se prirodni mineralni agregat određenog sastava, strukture i teksture koji predstavlja proizvod različitih geoloških procesa. Sve stene su, dakle, sačinjene od određenih minerala, a minerali predstavljaju fizički i hemijski homogena tela nastala u zemljinoj kori kao rezultat određenog hemizama i fizičkih dejstava. Najveći broj minerala je u čvrstom agregatnom stanju i odlikuje se kristalnom građom. Mada u prirodi postoji preko 2000 različitih minerala, sa aspekta građevinarstva značajan je samo jedan manji broj. To su upravo oni minerali koji su najviše zastupljeni u stenama od kojih se dobiva građevinski kamen. Jedna od najbitnijih karakteristika minerala, a to znači i kamenih materijala u širem smislu riječi je tvrdoća.

Kamen u industriji se deli na;

  • tvrdi kamen kao dijabaz, porfir i
  • kamen koji je mek, kao na primer mikritski krečnjak.
  • veštački kamen specijalna umetnost izrade kamena koji je napravljen od strane veštih majstora teracera, kamenorezaca i klesara i predstavlja imitaciju prirodnog kamena. Možemo da ga raspoznamo kada ga dodirnemo rukom on je topao dok je pravi kamen uvek mnogo hladniji.

U litografiji razlikujemo litografski kamen

U tehnici razlikujemo brusni kamen koji služi za brušenje.

U hemiji se susrećemo sa plavim kamenom, koji se upotrebljava u voćarstvu za zaštitu bilja.

Poznati izrazi u narodu[uredi | uredi izvor]

  • Tvrd kao kamen“ što je pojam postojanosti i čvrstoće.
  • Čvrst kao kamen ili temelj od kamena“ što je pojam čvrstine i zidanja sa stabilnim temeljom.
  • Hladan kao kamen“ što je pojam ponašanja sa malo emocija ili bez emocija.
  • Srce kao kamen“ što je pojam nekoga ko nema osećaj za ljubav ili nema osećaj za strah.
  • Stati na lud kamen“ što je pojam kad neko stupi u brak.

Kult kamena bio je jako razvijen kod starih Srba. Tragovi toga kulta i danas su mnogobrojni. Kamen može biti sedište duše, pokojnika ili kakovog drugog demona. U istočnoj se Srbiji kamenovima se prinose žrtve. Ako postoji bojazan da će se neko povampiriti na njegov grob se bacaju tri kamena. Nadgrobni spomenik od belog mermera prvobitno je bio sedište duše. Veliki kamenovi su često bili predmet lokalnog kulta i o takovim kamenovima su pričane razne legende koje su se obično vezivale za lokalne ili druge narodne heroje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Drobljeni kamen: vrste, karakteristike i obim primene”. 
  2. ^ Harbaugh, John W.; Windley, Brian Frederick. „Geology”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 15. 04. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.
  • Narodna enciklopedija, St. Stanojević, Zagreb, 1925.- 1929

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]