Kamfor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamfor[1][2]
Structure of camphor
Nazivi
IUPAC nazivs
1,7,7-trimethylbicyclo
[2.2.1]heptan-2-one
Drugi nazivi
2-bornanone, 2-camphanone
bornan-2-one, Formosa
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.860
RTECS EX1260000 (R)
EX1250000 (S)
  • InChI=1/C10H16O/c1-9(2)7-4-5-10(9,3)8(11)6-7/h7H,4-6H2,1-3H3
    Ključ: DSSYKIVIOFKYAU-UHFFFAOYAK
  • O=C1CC2CCC1(C)C2(C)C
Svojstva
C10H16O
Molarna masa 152,23
Agregatno stanje Beli ili bezbojni kristali
Gustina 0,990 (чврсто стање)
Tačka topljenja 179.75 °C (452.9 K)
Tačka ključanja 204 °C (477 K)
0.12 g u 100 ml
Rastvorljivost u hloroform ~100 g u 100 ml
Hiralna rotacija [α]D +44.1°
Opasnosti
Glavne opasnosti zapaljiv
R-oznake 11-20/21/22-36/37/38
S-oznake 16-26-36
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 2: Must be moderately heated or exposed to relatively high ambient temperature before ignition can occur. Flash point between 38 and 93 °C (100 and 200 °F). E.g., diesel fuelHealth code 2: Intense or continued but not chronic exposure could cause temporary incapacitation or possible residual injury. E.g., chloroformKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
2
2
0
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Kamfor je smolasta materija, bela ili bezbojna, gorkog ukusa, rashlađujućeg i specifično jakog mirisa. Predstavlja glavni sastojak etarskog ulja kamforovog drveta (Cinnamomum camphora), visokog zimzelenog drveta koje raste u Aziji (posebno na Borneu i Tajvanu), a može se naći i u drvetu -Dryobalanops aromatica}-, džinovskom stablu u šumama Bornea. Po svom hemijskom sastavu, to je terpenoid sa formulom C10H16O. Javlja se i u nekim drugim biljkama iz familije -Lauraceae}-, posebno u jedinkama vrste -Ocotea usambarensis}-. Može biti i vještački spravljeno od terpentinskog ulja. Zbog svog mirisa se koristi kao začin (najčešće u indijskoj kuhinji), ali i u vjerskim obredima i u medicinske svrhe. Rastvara se u masnim uljima, etarskim uljima i etanolu.

Norkamfor je derivat kamfora, u kojem su tri njegove metilne grupe zamijenjene vodonikom.

Izdvajanje[uredi | uredi izvor]

Najveći sadržaj kamfora se nalazi u etarskom ulju koje se dobija destilacijom kore korijena kamforovog drveta. To etarsko ulje sadrži oko 30-50% kamfora. Nakon destilacije, etarsko ulje se hladi, pri čemu se kamfor izdvaja kao talog koji se od tečnosti odvaja centrifugiranjem, a preostala količina kamfora, koja je ostala u tečnom dijelu (ne izdvaja se sav kamfor hlađenjem), izdvaja se takozvanom frakcionom destilacijom.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kamfor se upotrebljava u obliku rastvora i linimenata (mazila) za utrljavanje kod reumatskih bolova, mialgija, neuralgija. Glavna djelovanja kamfora su iritantno i antiseptično. Ranije se koristio kao stimulans disanja u obliku injekcija ili inhalacija.

Kamfor može izazvati jaku iritaciju praćenu bolovima kod djece, starijih osoba ili preosetljivih osoba svih životnih doba.

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Tipične reakcije kamfora su:

Kamfor se može redukovati u izoborneol koristeći natrijum borohidrid.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 
  2. ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  3. ^ „CAS No.464-49-3,(1R,4R)-(+)-Camphor Suppliers,MSDS download”. 
  4. ^ „CAS No.464-48-2,l-Camphor Suppliers”. 
  5. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  6. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]