Karađorđeva šnicla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karađorđeva šnicla
Drugo imeDevojački san
Vrsta jelaglavno jelo
Regije ili država Srbija
Deo nacionalne kuhinjesrpska kuhinja
Temperatura serviranjatoplo i hladno
Glavni sastojcimeso, kajmak
  Mediji: Karađorđeva šnicla

Karađorđeva šnicla je jedan od najpoznatijih specijaliteta srpske kuhinje. U osnovi je to panirana pržena šnicla, prethodno punjena kajmakom i umotana poput palačinke. Za pripremu ovog specijaliteta može se koristiti meso po izboru, teleće ili svinjsko. Šnicla je dobila ime po Karađorđu, a recept je 1956. godine osmislio danas poznati beogradski kuvar Milovan - Mića Stojanović, tada kuvar u restoranu „Golf”.

Ova šnicla se ponekad šaljivo naziva devojački san,[1] zbog svog falusoidnog oblika.[1][2]

Istorija nastanka jela[uredi | uredi izvor]

Karađorđeva šnicla poslužena sa obaveznim tartar sosom i pomfritom

Karađorđeva šnicla je nastala slučajno, 1956. godine, u beogradskom restoranu „Golf”. Osmislio ju je dvostruki svetski šampion u kuvanju Milovan - Mića Stojanović. Naime, jednom prilikom u restoran je došla stalna gošća, spikerka Radio Beograda Tamara Broz, inače snaja Josipa Broza. Njeno omiljeno jelo bio je Kijevski kotlet. U tom trenutku kuvar nije imao sve potrebne sastojke za ovo jelo - pileća prsa, puter i začinske trave. Da ne bi pokvario svoju i reputaciju restorana morao je da improvizuje. Iskoristio je šniclu koju je premazao kajmakom, umotao ju je kao palačinku, panirao i ispržio u ulju. Kako nije bio posebno zadovoljan ukusom, šniclu je prelio tartar sosom, ukrasio u obliku ordena Karađorđeve zvezde i lično poslužio gošći.[3] Gošći se jelo veoma dopalo i upitala je kuvara kako se zove, pa je on ime smislio u trenutku - Šnicla Karađorđe.[4]

Šniclu Karađorđe Stojanović je prvi put prezentovao tek 1967. godine, na takmičenju kulinara inovatora[5] u restoranu „Sunce” u beogradskom Domu omladine, kada je ovaj specijalitet i dobio današnje ime Karađorđeva šnicla. Ovo je bila druga posleratna kulinarska izložba. Prva je održana u čuvenom hotelu „Moskva”. Svaki izlagač morao je da se predstavi sa dva recepta. Stari kuvari jelima su davali stara imena, a Mića Stojanović je predstavio Karađorđevu šniclu i Gružansku krompir čorbu, nazvanu u čast njegovog rodnog mesta. Kasnije je, na svojim brojnim profesionalnim putovanjima po svetu, pripremao Karađorđevu šniclu, kako bi je oglasio.

Milovan - Mića Stojanović[uredi | uredi izvor]

Milovan - Mića Stojanović rođen je 1935. godine. Bio je čuveni beogradski kuvar, dvostruki svetski šampion u kuvanju. Ima zavidnu karijeru dugu 50 godina, a od 1956. do 1980. godine bio je lični kuvar Josipa Broza.[6] Po njegovom mišljenju, preporuku za ovo angažovanje dala je upravo Tamara Broz, spikerka za koju je napravio prvu Karađorđevu šniclu.[3] Radio je u mnogim čuvenim jugoslovenskim restoranima i hotelima, a posle Titove smrti bio je profesor u srednjoj i višoj ugostiteljskoj školi.[7] Kasnije je u Zemunu otvorio svoj restoran „Mićina domaća kujna”, koji danas vodi njegov sin Milan.[8]

Osim Karađorđeve šnicle Stojanović je osmislio originalne recepte za više od 100 originalnih jela. Većinu do njih nazvao je po srpskim krajevima i poznatim ličnostima, čime je promovisao gastronomske običaje i kulturu srpskog naroda. Napisao je nekoliko knjiga o kulinarstvu.

Originalni recept za Karađorđevu šniclu[uredi | uredi izvor]

Danas se pod imenom Karađorđeva šnicla mogu dobiti različite varijante rolovane i panirane šnicle. Osim originalnog sastava ovo jelo mora imati i originalni oblik pravilne rolnice

Varijacija u pripremi Karađorđeve šnicle ima nekoliko. Prema izvornom receptu, za pripremu bi trebalo koristiti šniclu od telećeg buta ali se, zbog poštovanja različitih religija, mogu koristiti sve vrste mesa. Uglavnom se koristi svinjsko, goveđe, pa čak i pileće meso. Meso se uvije sa kajmakom, a zatim se umotana šnicla uvalja u brašno, prelije umućenim jajima i nakon toga se pospe prezlama. Prži se u dubljoj posudi ili fritezi, i nakon otprilike dvadeset minuta spremna je za posluživanje. Od maštovitosti i ukusa zavisi kako će se ukrasiti i poslužiti.[9] Međutim, u mnogim restoranima kuvari danas kod pripreme ovog jela vole da improvizuju, pa ubace kisele krastavčiće, šunku, kačkavalj isl. Zbog toga je Stojanović želeo da zaštiti ovaj recept. Za razliku od mnogih drugih recepata koje je patentirao, sa ovim mu to nije uspelo, iako je više puta pokušao. jedno od obrazloženja bilo je to da je Karađorđeva šnicla „uobičajeni naziv za uobičajenu stvar”. Naime, originalna Karađorđeva šnicla specifična je po tome što je njen jedinstveni sastojak – kajmak.[3]

Originalna Karađorđeva šnicla punjena je samo kajmakom

Sastojci:

Priprema:

Za Karađorđevu šniclu podjednako je ispravno ako se koristi i junetina i svinjetina. Najbolje bi bilo koristiti file kao najmekše meso koje se brzo peče ali je dovoljno dobro i meso buta koje je odmašćeno i sa kog su otklonjene sve žilice. Savršene bi bile velike šnicle, kako bi se sve umotalo u jednom komadu, ali ako to nije moguće komadi mesa mogu se pričvrstiti zajedno čačkalicama.

Recept kaže da ide 200 grama najfinijeg mesa za šnicle. Bilo kog, a najbolje je od filea koji je najmekši i nema žile

Šniclu treba dobro izlupati tučkom za meso, da bude što tanja. Dodatno treba istanjiti ivice, kako bi se bi se lepše slepile. Ako je šnicla debela meso može prilikom prženja unutar rolata ostati sirovo. Zato šnicla mora biti maksimalno tanka i što pravilnijeg oblika.

Izlupano meso treba blago posoliti, ali se pri tome mora voditi računa i o slanosti kajmaka, kako gotovo jelo ne bi bilo preslano. Zatim se pospe krupnim sveže mlevenim biberom pa bogato premaže kajmakom. Meso se zatim urola kao palačinka. Krajeve rolnice treba nagurati ka unutra da kajmak ne bi tokom pečenja iscureo. Kuvari sa manje iskustva rolnicu mogu dodatno pričvrstiti čačkalicama.

Rolat se zatim uvalja u brašno, pa u jaja, prethodno ulupana sa prstohvatom soli. Na kraju se sve uvalja u prezle. Da bi se dobila deblja korica postupak paniranja može se još jednom ponoviti, ali bez brašna.

Ovako pripremljen rolat treba pržiti u što više ulja, na srednje visokoj temperaturi. Ukoliko sa prži na visokoj temperaturi korica će brzo poprimiti boju a meso će iznutra ostati sirovo. Ukoliko je temperatura na kojoj se prži preniska korica će sporo poprimiti boju, a meso će upiti previše ulja i punjenje će iscureti. Rolat treba pržiti sa svih strana dok ne poprimi zlatno-smeđu boju. Gotov rolat treba odložiti na nekoliko slojeva papirnog ubrusa, kako bi se ocedio višak ulja.[4]

Posluživanje:

Karađorđeva šnicla ukrašava se tartar sosom ili majonezom i kriškom limuna odozgo. Prema rečima samog autora, „servira se tako da šnicla predstavlja vojnika, onaj majonez što se preliva, predstavlja lentu, a parče limuna – to je Karađorđeva zvezda”.[7] Prema originalnoj zamisli, kao prilog uz Karađorđevu šniclu trebalo bi servirati krompir i boraniju. Međutim, mnoge stvari diktiraju i gosti restorana, pa se najčešće servira samo uz pomfrit, mada i dalje ima onih kojima više odgovara traže bareno povrće.[8]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Devojački san”. Kurir. 6. 10. 2004. Arhivirano iz originala 05. 10. 2011. g. Pristupljeno 12. 10. 2006. 
  2. ^ Dejanović, Velimir (11. 6. 2004). „Odlikovao šniclu „Karađorđevu”. Politika. str. 25. 
  3. ^ a b v g „Karađorđeva šnicla – omiljeno jelo gurmana”. Agropapuk. 15. 8. 2018. Pristupljeno 28. 7. 2021. 
  4. ^ a b „RECEPT ZA KARAĐORĐEVU ŠNICLU: najpoznatije srpsko jelo, urolana šnicla punjena kajmakom”. Lepa & Srećna. Pristupljeno 28. 7. 2021. 
  5. ^ „Korak po korak: Karađorđeva šnicla”. Žena. 14. 1. 2012. Pristupljeno 29. 7. 2021. 
  6. ^ „Karađorđeva šnicla ne treba da bude ooovoooliiika”. Mondo. 19. 10. 2014. Pristupljeno 28. 7. 2021. 
  7. ^ a b Kalaba, Ana (9. 3. 2020). Kako sam skuvao istoriju“: Životna priča Titovog kuvara”. Nova S. Pristupljeno 29. 7. 2021. 
  8. ^ a b Kalaba, Ana (3. 3. 2020). „Savršena Karađorđeva šnicla po originalnom receptu”. Nova S. Pristupljeno 28. 7. 2021. 
  9. ^ „VOLITE KARAĐORĐEVU ŠNICLU, A OVO NISTE ZNALI? Srbi se njome hvale, a zaslužan je Hrvat”. Glas javnosti. 28. 7. 2021. Pristupljeno 29. 7. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]