Karbonari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karbonari su predstavljali grupe tajnih revolucionarnih društava, koja su osnovana u Italiji početkom 19. veka. Njihovi ciljevi su bili patriotski i liberalni i oni su odigrali značajnu ulogu u ujedinjenju Italije i ranim godinama italijanskog nacionalizma. Karbonari na italijanskom znači oni koji prave drveni ugalj[1].

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Bili su organizovani kao masoni, razbijeni u male ćelije širom Italije. Cilj im je bio da stvore liberalnu ujedinjenu Italiju. Članstvo je bilo podeljeno na pripravnike i majstore. Pripravnici su morali da služe najmanje šest meseci da bi postali majstori[2]. Ako su bili masoni odmah bi postajali majstori[3]. Njihovi rituali inicijacije bili su povezani sa prodajom drvenog uglja.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nije baš jasno odakle potiču, ali prvo su se pojavili u Napuljskoj kraljevini za vreme Napoleonskih ratova[4]. Počeli su sa otporom francuskim okupatorima, a posebno Žoašenu Miri, Napoleonovom kralju Napulja. Kada su ratovi završili postali su nacionalistička organizacija sa izraženom antiaustrijskom tendencijom. Sudelovali su u organizaciji revolucije u Italiji 1820-1821. i 1831. Revolucija iz 1820. započeta je u Napulju kao pobuna protiv kralja Ferdinanda I od Dve Sicilije, koji je bio prisiljen da načini ustupke i da obeća ustavnu monarhiju. Taj uspeh je inspirisao karbonare da se pobune i na severu Italije. Nakon pobune i akcije karbonara 1821. kraljevina Pijemont-Sardinija je postala ustavna monarhija. Ipak Sveta alijansa nije mogla da trpi takvo stanje da se šire revolucionarni pokreti u Evropi i da menjaju status kvo. Zbog toga je Sveta alijansa poslala 1821. vojsku, da se uguši revolucija u Napulju. Kralj Sardinije je isto tako tražio austrijsku intervenciju. Pošto su se suočili sa mnogo većim neprijateljem, karbonarska pobuna je bila ugušena, a vođe karbonara su pobegle iz zemlje.

Karbonari su 1830. učestvovali u Julskoj revoluciji u Francuskoj. Zbog toga su se nadali da je moguća uspešna revolucija i u Italiji. U Modeni nisu uspeli, ali 1831. nekoliko gradova u Papskoj državi je ustalo pod vođstvom karbonara. Sakupljena je bila dobrovoljačka vojska koja je krenula na Rim. Na zahtev pape Grgura XVI intervenisala je austrijska vojska i razbila je dobrovoljačku vojsku. Nakon neuspelog ustanka 1831. vlade italijanskih država su se okrenule protiv karbonara žestoko ih proganjajući. Karbonari su gotovo prestali i da postoje. Neki članovi karbonara su shvatili da nikad ne mogu da pobede austrijsku vojsku u otvorenoj bici, pa su se zato pridružili novom pokretu Mlada Italija, koji je predvodio Đuzepe Macini. Đuzepe Macini je bio karbonar od 1830.

Odnosi sa crkvom[uredi | uredi izvor]

Karbonari su po svojoj filozofiji i programu bili protiv crkve. Papa je izdao enciklike protiv njih. Kontroverzni dokument Alta Vendita zalagao se za modernističko preuzimanje crkve, a pripisuje se sicilijanskim karbonarima.

Istaknuti karbonari[uredi | uredi izvor]

Silvio Peliko i Pjetro Marončeli su bili istaknuti članovi karbonara. Obojicu su Austrijanci držali utamničene godinama. Nakon puštanja na slobodu Peliko je napisao knjigu, u kojoj je detaljno opisao karbonare. Drugi istaknuti karbonari su bili:

Karbonari u Portugalu[uredi | uredi izvor]

U Portugaliji su najpre osnovani 1822, ali su brzo bili zabranjeni. Ponovo ih je 1896. osnovao Artur Augusto Duarte da Luz de Almeida. Organizacija je bila uključena u obrazovanje ljudi i u antimonarhističke zavere. Karbonari su bili aktivni pri ubistvu kralja Karlosa I od Portugalije i njegovog naslednika Luj Filipa, vojvode od Bragance, što se dogodilo 1908. Karbonari su učestvovali i u republikanskoj revoluciji 1910.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "CARBONARI (an Italian word meaning charcoal-burners)" from the Carbonari article Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2007) in the 1911 Encyclopedia Britannica
  2. ^ "apprentice could rise to the grade of a master before the end of six months." From Carbonari in the Catholic Encyclopedia
  3. ^ "Freemasons could enter the Carbonari as masters at once." From Carbonari in the Catholic Encyclopedia
  4. ^ "The Carbonari were probably an offshoot of the Freemasons, from whom they differed in important particulars, and first began to assume importance in southern Italy during the Napoleonic wars." From the CARBONARI Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2007) article in the 1911 Encyclopedia Britannica

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]