Karl Gustav Jakob Jakobi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karl Gustav Jakob Jakobi
Lični podaci
Datum rođenja(1804-12-10)10. decembar 1804.
Mesto rođenjaPotsdam, Pruska
Datum smrti18. februar 1851.(1851-02-18) (46 god.)
Mesto smrtiBerlin, Pruska
ObrazovanjeHumboltov univerzitet u Berlinu
Naučni rad
UčeniciPaul Gordan
Oto Hese
MentoriEno Dirksen
Poznat poJakobijeve eliptičke funkcije
Jakobijan
Jakobijev simbol
Jakobijev identitet
Jakobijev operator
Jakobijevi polinomi[1]

Karl Gustav Jakob Jakobi (nem. Carl Gustav Jacob Jacobi; Potsdam, 10. decembar 1804Berlin, 18. februar 1851) je bio nemački i jevrejski matematičar poznat u svoje vreme kao jedan od najuticajnijih učitelja i najvećih matematičara svoje generacije.[2] Prvi je otkrio eliptičke funkcije. Jakobi je bio prvi jevrejski matematičakr koji je bio imenovan za profesora na nemačkom univerzitetu.[3]

Sa 12 godina završava srednju školu[uredi | uredi izvor]

Karl Jakobi je rođen u jevrejskoj porodici, ali kada se rodio dobio je francusko ime Žak Simon. Njegov otac Simon Jakobi bio je bogati bankar. Karlov stariji brat Moric Jakobi postao je fizičar. Prvo obrazovanje stekao je od ujaka. Upisao se 1816. u gimnaziju u Potsdamu nešto pre nego što je napunio 12 godina. Uz pomoć ujaka stekao je dobro obrazovanje, a pokazao je i da poseduje veliki talenat, pa je već 1817. prebačen u završni razred. Završio je srednjoškolsko školovanje sa samo 12 godina. Univerzitet u Berlinu nije upisivao studente mlađe od 16 godina, tako da je Jakobi nastavio da se školuje u završnom razredu gimnazije u Potsdamu sve do 1821. Tih nekoliko godina Jakobi je već čitao napredna matematička dela poput Ojlerovoga (Introductio in analysin infinitorum), a sam je pokušavao da reši jednačinu petoga reda.

Univerzitetsko školovanje[uredi | uredi izvor]

Upisao se 1821. na Univerzitet u Berlinu. Pošto nije bio siguran šta će studirati dve godine slušao je predavanja iz filozofije, klasičnih jezika i matematike neodlučan šta da izabere. Na kraju se odlučio za matematiku. Sve ispite položio je 1824. pa je u srednjim školama mogao da predaje matematiku, grči i latinski. Moglo se očekivati da bi zbog jevrejskoga porekla mogao da ima izvesnih problema da dobije posao u srednjoj školi, ali pošto je bio briljantan student zaposlili su ga 1825. u jednoj od vodećih gimnazija u Berlinu. U međuvremenu Karl Jakobi je napisao doktorsku disertaciju, pa je mogao da radi na habilitacionoj tezi.

U Kenigsbergu[uredi | uredi izvor]

Jakobi je 1825. promenio veru postavši hrišćanin, što mu je omogućilo da lakše dobije mesto profesora na Univerzitetu. Godinu dana predavao je na Univerzitetu u Berlinu, a onda je 1826. otišao da predaje na Univerzitetu u Kenigsbergu, gde se pridružio Francu Ernstu Nojmanu i Fridrihu Vilhelmu Beselu.

Prerana smrt[uredi | uredi izvor]

Jakobi je 1843. doživeo slom od prevelikog rada. Nakon toga oporavljao se nekoliko meseci u Italiji. Po povratku preselio se u Berlin, gde je živeo do svoje smrti. Za vreme revolucije 1848. Jakobi je bio politički aktivan i neuspešno je pokušavao da se kandiduje na listi liberala. Nakon sloma revolucije pruska vlada ga je najpre kaznila oduzimanjem dela penzije, pa je 1849. morao da napusti Berlin i nekoliko meseci živi u Goti. Nakon toga prihvatio je poziv da predaje u Beču, što je nateralo prusku vladu da popusti i da mu ponudi da predaje u Berlinu, ali da mu porodica ostane u Goti. Januara 1851. Jakobi se razboleo od gripa, a pre oporavka razboleo se od boginja i umro.

Naučni doprinos[uredi | uredi izvor]

Jakobi je pre dolaska u Kenigsberg već učinio značajan prodor u teoriji brojeva.[4] Pisao je Gausu izveštavajući ga o svojim otkrićima. Pisao je i Lagranžu, koji je bio zadivljen Jakobijevim otkrićima. Jedno od najvećih Jakobijevih otkrića su teorija eliptičkih funkcija i njihova veza sa eliptičnim teta funkcijama. Teta funkcije su bile od velikog značaja za matematičku fiziku zbog uloge u rešavanju problema periodičnog toka. Jednačine kretanja su bile integrabilne i rešive pomoću Jakobijevih eliptičkih funkcija u nekoliko slučajeva u fizici. Jakobi je pored ostalog bio poznat i po Hamilton-Jakobijevoj teoriji.[5][6] Jakobi je prvi primenio eliptične funkcije u teoriji brojeva. Fermaovu teoremu dve sume proširio je dokazom za 6 i 8 suma. U teoriji brojeva nastavio je Gausov rad. Uveo je Jakobijeve simbole i Jakobijeve sume. Jedan je od osnivača teorije determinanti. Pronašao je Jakobijevu determinantu ili Jakobijan:

koji je imao n² diferencijalnih koeficijenata od n nezavisnih promenljivih. Jakobijan je služio prilikom promene koordinata iz jednog u drugi koordinatni sistem. Jakobijev identitet:

se često susreće u Lijevoj teoriji.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aldrich, John. „Earliest Uses of Symbols of Calculus”. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  2. ^ "Jacobi, Carl Gustav Jacob". Random House Webster's Unabridged Dictionary.
  3. ^ Setting the record straight about Jewish mathematicians in Nazi Germany, Haaretz
  4. ^ Koenigsberger, Leo (1904), Carl Gustav Jacob Jacobi, Festschrift zur Feier der hundertsten Wiederkehr seines Geburtstages (na jeziku: German), Leipzig, B.G. Teubner, Review by Pierpont 
  5. ^ Goldstein, Herbert (1980). Classical Mechanics (2nd izd.). Reading, MA: Addison-Wesley. str. 484—492. ISBN 978-0-201-02918-5.  (particularly the discussion beginning in the last paragraph of page 491)
  6. ^ Sakurai, str. 103–107

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]