Katalaza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Katalaza
Identifikatori
EC broj1.11.1.6
CAS broj9001-05-2
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA pristup
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG pristup
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
Strukture PBPRCSB PDB PDBe PDBsum
Ontologija genaAmiGO / EGO
Katalaza
Identifikatori
Simbol Catalase
Pfam PF00199
InterPro IPR011614
PROSITE PDOC00395
SKOP 7cat
Katalaza
PDB rendering based on 1dgb.
Dostupne strukture
1DGB​, 1DGF​, 1DGG​, 1DGH​, 1F4J​, 1QQW
Identifikatori
Simboli CAT; MGC138422; MGC138424
Vanjski ID OMIM115500 MGI88271 HomoloGene55514 GeneCards: CAT Gene
EC broj 1.11.1.6
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 847 12359
Ensembl ENSG00000121691 ENSMUSG00000027187
UniProt P04040 Q3TVZ1
Ref. Sekv. (iRNK) NM_001752.3 NM_009804.2
Ref. Sekv. (protein) NP_001743.1 NP_033934.2
Lokacija (UCSC) Chr 11:
34.46 - 34.49 Mb
Chr 2:
103.29 - 103.33 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

Katalaza je široko rasprostranjen enzim i sreće se kod prokariota i eukariota. Predstavlja deo antioksidativne zaštite organizma. Katalaza razlaže toksični vodonik peroksid na molekul kiseonika i vodu. Vodonik peroksid zajedno sa superoksidnim anjonom (O2-), hidroksilnim radikalom (ON*) i singletnim kiseonikom spada u slobodne radikale kiseonika.[1][2]

Građa, osobine, uloga[uredi | uredi izvor]

Katalaza je izgrađena iz četiri podjedinice (tetramer), pri čemu svaka podjedinica sadrži po molekul hema.[3][4] Zastupljen je gotovo kod svih organizama, počev od mikroorganizama, biljaka, životinja do čoveka. Kod čoveka je široko zastupljena, posebno u ćelijama jetre u peroksizomoma i crvenim krvnim zrncima. Osnovna uloga ovog enzima je razgradnja vodonik peroksida:

Kod čoveka i drugi enzimi kao npr. glutation peroksidaza mogu da razgrade vodonik peroksid. Glutation peroksidaza je u fiziološkim uslovima (mala koncentracija vodonik peroksida), čak aktivnija od katalaze. Kad koncentracija vodnik peroksida poraste uključuje se katalaza.

Mnoge bakterije poseduju ovaj enzim, kao jedan od patogenih faktora. U procesu fagocitoze leukociti (ćelije odbrambenog sistema) ubijaju bakerije stvaranjem pomenutih slobodnih radikala kiseonika. Prisustvo katalaze kod nekih bakterija im omogućava da prežive u neprijateljskoj sredini. Na osnovu prisustva ovog enzima mogu se identifikovati neke bakterije kao npr. stafilokokus aureus. Ukoliko se doda vodonik peroksid usled njegove razgradnje katalazom pojavljuju se mehurići kiseonika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević: Biohemija, Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8.
  2. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  3. ^ Chelikani P, Fita I, Loewen PC (2004). „Diversity of structures and properties among catalases”. Cell. Mol. Life Sci. 61 (2): 192—208. PMID 14745498. doi:10.1007/s00018-003-3206-5. 
  4. ^ Goodsell, D. S. (1. 9. 2004). „Catalase”. Molecule of the Month. RCSB Protein Data Bank. Arhivirano iz originala 01. 10. 2020. g. Pristupljeno 11. 2. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]