Kvijetizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kvijetizam (franc: quiétisme, od lat: quietus — spokojan) je hrišćansko mističko učenje, koje zastupa tezu o potpunom zatomljivanju volje ili bilo kakvih težnji i potrebi mirne kontemplacije o biti sveta, odnosno Boga.

Osnivačem ovog učenja se smatra španski sveštenik Molinos. On u svom delu „Duhovni vodič“ (Guida spirituale) zahteva zadubljivanje duha u tihu molitvu, potpuno pasivno mirovanje duše, koja se u tom mirovanju potpuno prepušta Bogu. Tako se, po njemu, može postići odvraćanje od čulnog sveta, koji je izvor greha. Francuski dvor isposlovao je kod pape da se Molinos odrekne svojih zabluda i da ga zatvore u samostan[1]. No, kvijetizam time nije ugušen, već se dalje širio. Nov podsticaj dao mu je Fenelon svojim spisom "Explication des maximes des Saints sur la vie interieure", ali je Bosjue isposlovao da papa 23 postavke iz te knjige proglasi zabludama.[1]

Ovakvo shvatanje života je prisutno i u raznim filozofskim i asketskim tradicijama, npr. u budizmu i misticizmu. Delimično ga zastupa i Artur Šopenhauer u svojoj nauci o odricanju volje za životom.[1]

Popularna literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
  2. ^ Smita Raj, Sushree. „A Study of Quietism in Samuel Beckett's "Waiting for Godot"”.