Кедар
| Kedar | |
|---|---|
| |
| libanski kedar | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | Cedrus Trew
|
| Vrste | |
| |
Kedar (lat. Cedrus) je rod četinara iz porodice borova (Pinaceae). Obuhvata 4 vrste, rasprostranjene u visokoplaninskim oblastima Mediterana i zapadnih padina Himalaja[1]. Rod kedar je srodan rodu jela (Abies), što se može uočiti u građi šišarki.
Opis[uredi | uredi izvor]
Biljke roda kedar su visoko zimzeleno planinsko drveće, sa širokom i nepravilnom krošnjom kod starijih stabala. Povijenost vrha stabla je karakteristika ovog roda. Četine traju 3—6 godina, mogu biti različitih boja (od žuto-zelene do pepeljast plave), različito raspoređene na kratkim i dugim izdancima. Četine su krupne, zašiljene, obično trougaone i sa dva smolna kanala. Kratki izdanci (kratkorasti) poseduju do 40 četina sakupljenih u pramenove, dok su na dugim izdancima četine pojedinačne i spiralno raspoređene. Jednodome su vrste; imaju muške resolike cvetove duge oko 5 cm, valjkastog oblika. Zrele šišarice su uspravne, duge, zrele u drugoj ili trećoj godini, raspadaju se; sterilne ljuspe vrlo sitne, pokrivene fertilnim ljuspama. Seme ima veliki krilati dodatak. Fiziološku starost kedrovi dostižu oko tridesete-četrdesete godine. Cveta u jesen.
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Kedrovi dele veoma sličnu strukturu šišarki kao i jele (Abies) i tradicionalno se smatralo da su najbliže njima, ali molekularni dokazi podržavaju bazalni položaj u porodici.[2][3]
Filogenija[uredi | uredi izvor]
| Filogenija roda Cedrus[4][5] | |||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Pet taksona roda Cedrus su dodeljena prema taksonomskom mišljenju između jedne i četiri vrste.[1][6][7][8][9][10][11][12][13][14][15] Najstariji poznati fosil iz roda Cedrus je Cedrus penzhinaensis poznat po fosilnom drvetu pronađenom u sedimentima rane krede (alb) Kamčatke, Rusija.[16]
- vrsta Cedrus deodara (Roxb.) G.Don.
- vrsta Cedrus libani, sa četiri taksona
- Cedrus libani var. libani — libanski kedar
- Cedrus libani var. stenocoma (O.Schwarz) Frankis — turski kedar
- Cedrus libani var. brevifolia Hook.f. — kiparski kedar
- Cedrus libani var. atlantica (Endl.) Hook.f. — atlaski kedar
Različiti autori različito dele rod Cedrus na vrste. Gore prikazana podela na dve vrste, od kojih jedna sadrži četiri varijeteta, je savremeno gledište botaničara[17][18][19][20][21][22][23][24]. U hortikulturi[25], ali i u nekim botaničkim radovima[1][26], sreće se podela roda na četiri vrste:
- Cedrus atlantica — atlaski kedar
- Cedrus deodara — himalajski kedar[27][28]
- Cedrus libani — libanski kedar
- Cedrus brevifolia — kiparski kedar
Upotrebe[uredi | uredi izvor]
Kedrovi su veoma popularna ornamentalna stabla, koja nalaze široku primenu u hortikulturi u umerenim klimama gde zimske temperature ne padaju ispod oko −25 °C. Turski kedar je nešto otporniji, do −30 °C ili nešto niže. Ekstenzivni mortalitet zasađenih uzoraka može se javiti tokom jakih zima kad temperature padaju niže.[29] Oblasti sa uspešnom dugoročnom kultivacijom obuhvataju čitav mediteranski region, zapadnu Evropu severno do Britanskih ostrva, južnu Australiju i Novi Zeland i južni i zapadni deo Severne Amerike.
Poznato je da su kedrovo drvo i kedrovo ulje prirodni repelanti moljaca,[30] stoga je kedar popularna obloga u današnjim kedrovim ormanima i plakarima u kojima se čuva vunena odeća. Ova specifična upotreba kedra je pomenuta u Ilijadi (knjiga 24), gde se pominje kako Prijam ide u kedrom zakrovljenu ili obloženu skladišnu komoru da uzme blago koje će se koristiti za otkup. Međutim, vrsta koja se tipično koristi za kedarske sanduke i ormare u Severnoj Americi je Juniperus virginiana, što se razlikuje od pravog kedra (isto tako često dolazi do poistovećivanja sa sa Thuja spp. below). Kedar se često koristi za pravljenje kalupa za cipele, jer može da apsorbuje vlagu i deodoriše.
Mnoge vrste kedrovog drveta su podesne za formiranje bonsai eksponata. One se dobro pokazuju u mnogim stilovima, uključujući formalni i neformalni uspravni, nagnuti, i kaskadni.[31]
U Severnoj Americi, vrste roda Thuja, kao što je zapadni crveni kedar, su česte — mada se pogrešno — poistovećuju sa pravim kedrom, kao što je J. virginiana, koji je tipično poznati kao crveni kedar ili istočni crveni kedar. Dok se neke naturalizovane vrste kedra (Cedrus, pravi kedar) mogu naći u Amerikama, ni jedna vrsta nije autohtona.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
četine na kratkom izdanku -
kedrovo drvo -
-
-
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Farjon, A. (1990). Pinaceae. Drawings and Descriptions of the Genera.
- ^ Liston A., D.S. Gernandt, T.F. Vining, C.S. Campbell, D. Piñero. 2003. "Molecular Phylogeny of Pinaceae and Pinus". In Mill, R. R. (ed.): Proceedings of the 4th Conifer Congress. Acta Hort 615: pp. 107-114.
- ^ Wang, X.-Q., Tank, D. C. and Sang, T. (2000): "Phylogeny and Divergence Times in Pinaceae: Evidence from Three Genomes". Molecular Biology and Evolution 17:773-781. Available online Arhivirano 2018-10-07 na sajtu Wayback Machine
- ^ Stull, Gregory W.; Qu, Xiao-Jian; Parins-Fukuchi, Caroline; Yang, Ying-Ying; Yang, Jun-Bo; Yang, Zhi-Yun; Hu, Yi; Ma, Hong; Soltis, Pamela S.; Soltis, Douglas E.; Li, De-Zhu; Smith, Stephen A.; Yi, Ting-Shuang; et al. (2021). „Gene duplications and phylogenomic conflict underlie major pulses of phenotypic evolution in gymnosperms”. Nature Plants. 7 (8): 1015—1025. doi:10.1038/s41477-021-00964-4.
- ^ Stull, Gregory W.; et al. (2021). „main.dated.supermatrix.tree.T9.tre”. Figshare. doi:10.6084/m9.figshare.14547354.v1.
- ^ Gymnosperm database Cedrus.
- ^ NCBI Taxonomy Browser Cedrus.
- ^ Flora of China vol. 4
- ^ Qiao, C.-Y., Jin-Hua Ran, Yan Li and Xiao-Quan Wang (2007): Phylogeny and Biogeography of Cedrus (Pinaceae) Inferred from Sequences of Seven Paternal Chloroplast and Maternal Mitochondrial DNA Regions. Annals of Botany 100(3):573-580. Available online
- ^ Farjon, A. (2008). A Natural History of Conifers. Timber Press ISBN 0-88192-869-0.
- ^ Christou, K. A. (1991). The genetic and taxonomic status of Cyprus Cedar, Cedrus brevifolia (Hook.) Henry. Mediterranean Agronomic Institute of Chania, Greece.
- ^ GRIN Taxonomy for Plants Cedrus Arhivirano 2009-01-20 na sajtu Wayback Machine.
- ^ Güner, A., Özhatay, N., Ekim, T., & Başer, K. H. C. (ed.). 2000. Flora of Turkey and the East Aegean Islands 11 (Supplement 2): 5–6. Edinburgh University Press. ISBN 0-7486-1409-5
- ^ Eckenwalder, J. E. (2009). Conifers of the World: The Complete Reference. Timber Press ISBN 0-88192-974-3.
- ^ Sell, P. D. (1990). Some new combinations in the British Flora. Watsonia 18: 92.
- ^ Blokhina, N. I.; Afonin, M. (2007). „Fossil wood Cedrus penzhinaensis sp. nov. (Pinaceae) from the Lower Cretaceous of north-western Kamchatka (Russia)”. Acta Paleobotanica (na jeziku: engleski). 47: 379—389. S2CID 54653621. Pristupljeno 2021-05-29.
- ^ Hooker, J. D. . On the Cedars of Lebanon, Taurus, Algeria and India. Nat. Hist. Rev. 2: 11-18.
- ^ Battander, J.-A. & Trabut, L. (1905). Flora de l'Algérie.
- ^ Schwarz, O. (1944). Anatolica. Feddes Repertorium 54: 26-34.
- ^ Coode, M. J. E., & Cullen, J., eds. (1965). Pinaceae. In: Flora of Turkey and the East Aegean Islands 1: 67-85. Edinburgh University Press.
- ^ Meikle, R. D. (1977). Flora of Cyprus vol. 1. Bentham - Moxon Trust, Royal Botanic Gardens, Kew. London.
- ^ Browicz, K. & Zielinski, J. (1982). Chorology of Trees and Shrubs in southwest Asia vol. 1.
- ^ Greuter, W., Burdet, H. M., & Long, G. (eds.), (1984). Med-Checklist – A critical inventory of vascular plants of the circum-mediterranean countries. Cedrus, Cedrus libani, Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ Güner, A., Özhatay, N., Ekim, T., & Başer, K. H. C. (ed.). 2000. Flora of Turkey and the East Aegean Islands 11 (Supplement 2):. . Edinburgh University Press. 1862. pp. 5-6. ISBN 978-0-7486-1409-7.
- ^ Walters, W. M. (1986). European Garden Flora. 1. ISBN 978-0-521-24859-4.
- ^ Christou, K. A. (1991). The genetic and taxonomic status of Cyprus Cedar, Cedrus brevifolia (Hook.) Henry. Mediterranean Agronomic Institute of Chania, Greece.
- ^ Farjon, A. (2013). „Cedrus deodara”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2013: e.T42304A2970751. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42304A2970751.en
. Pristupljeno 19. 11. 2021.
- ^ Aljos, Farjon (1990). Pinaceae: drawings and descriptions of the genera Abies, Cedrus, Pseudolarix, Keteleeria, Nothotsuga, Tsuga, Cathaya, Pseudotsuga, Larix and Picea. Koenigstein: Koeltz Scientific Books. ISBN 978-3-87429-298-6.
- ^ Ødum, S. (1985). Report on frost damage to trees in Denmark after the severe 1981/82 and 1984/85 winters. Hørsholm Arboretum, Denmark.
- ^ Burfield, Tony (septembar 2002). „Cedarwood Oils”. www.users.globalnet.co.uk. Pristupljeno 24. 8. 2016.
- ^ Walston, Brent. „Cedars for Bonsai”. evergreengardenworks.com. Arhivirano iz originala 29. 05. 2015. g. Pristupljeno 8. 5. 2015.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Walters, W. M. (1986). European Garden Flora. 1. ISBN 978-0-521-24859-4.
- Jovanović B: Flora Sr Srbije, poglavlje Gymnospermae (izuzev Pinus heldreichi)
- Farjon, A (1990). Pinaceae. Drawings and Descriptions of the Genera. Koeltz Scientific Books. ISBN 978-3-87429-298-6.
- Willför, Stefan; Ali, Mumtaz; Karonen, Maarit; Reunanen, Markku; Arfan, Mohammad; Harlamow, Reija (2009). „Extractives in bark of different conifer species growing in Pakistan”. Holzforschung. 63 (5): 551—8. S2CID 97003177. doi:10.1515/HF.2009.095.
- Agrawal, P.K.; Agarwal, S.K.; Rastogi, R.P. (1980). „Dihydroflavonols from Cedrus deodara”. Phytochemistry. 19 (5): 893—6. doi:10.1016/0031-9422(80)85133-8.
- Adinarayana, D.; Seshadri, T.R. (1965). „Chemical investigation of the stem-bark of Cedrus deodara”. Tetrahedron. 21 (12): 3727—30. doi:10.1016/S0040-4020(01)96989-3.
- Zeng, Wei-Cai; Zhang, Zeng; Gao, Hong; Jia, Li-Rong; He, Qiang (2012). „Chemical Composition, Antioxidant, and Antimicrobial Activities of Essential Oil from Pine Needle (Cedrus deodara)”. Journal of Food Science. 77 (7): C824—9. PMID 22757704. doi:10.1111/j.1750-3841.2012.02767.x.
- Agrawal, P.K.; Rastogi, R.P. (1982). „Two lignans from Cedrus deodara”. Phytochemistry. 21 (6): 1459—1461. doi:10.1016/0031-9422(82)80172-6.
- Agarwal, P.K.; Rastogi, R.P. (1981). „Terpenoids from Cedrus deodara”. Phytochemistry. 20 (6): 1319—21. doi:10.1016/0031-9422(81)80031-3.
- Tiwari, AK; Srinivas, PV; Kumar, SP; Rao, JM (2001). „Free radical scavenging active components from Cedrus deodara”. Journal of Agricultural and Food Chemistry. 49 (10): 4642—5. PMID 11600001. doi:10.1021/jf010573a.
- Shinde, U. A.; Phadke, A. S.; Nair, A. M.; Mungantiwar, A. A.; Dikshit, V. J.; Saraf, M. N. (1999-06-01). „Membrane stabilizing activity — a possible mechanism of action for the anti-inflammatory activity of Cedrus deodara wood oil”. Fitoterapia (na jeziku: engleski). 70 (3): 251—257. ISSN 0367-326X. doi:10.1016/S0367-326X(99)00030-1.
- Mehta, Devanssh (2012-01-01). „An insight into traditional system of medicine”.
- Kumar, Avadhesh; Singh, Vandana; Chaudhary, Amrendra Kumar (2011-03-24). „Gastric antisecretory and antiulcer activities of Cedrus deodara (Roxb.) Loud. in Wistar rats”. Journal of Ethnopharmacology (na jeziku: engleski). 134 (2): 294—297. ISSN 0378-8741. PMID 21182918. doi:10.1016/j.jep.2010.12.019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Cedar of Meudon: A tree in Meudon near Paris that has fascinated people through time
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
