Kimerijci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trako-kimerijanci i njihova naselja

Kimerijci (akadski: 𒇽𒄀𒂆𒊏𒀀𒀀, romanizovano: mat Gimirrāya;[1][2] hebrejski: גֹּמֶר, romanizovano: Gōmer;[3][4] starogrčki: Κιμμέριοι, romanizovano: Kimmerioi; latinski: Cimmerii[5]) su bili drevni nomadski narod koji je tokom starog veka naseljavao severne obale Crnog mora (kultura Andronovo). Većina informacija o Kimerijcima poznata je iz Herodotovih dela koji opisuje njihovo bežanje pred Skitima, prodor u Malu Aziju i ugrožavanje Grčke, Lidije i Asirije, te konačni poraz koji im je naneo lidijski kralj Alijat, odnosno njihov povratak u Trakiju.[6] Kimerijci se takođe pominju u Strabonovim delima pominjući njihovu invaziju na Frigiju. Prema savremenim istoričarima poreklo Kimerana (Kimerijaca) je indoevropsko, a najčešće ih povezuju sa Tračanima ili iranskim narodima odnosno Skitima.

Ime[uredi | uredi izvor]

Englesko naziv Cimmerians je izveden iz latinskog Cimmerii, koje i sam potiče od starogrčkog Kimmerioi (Κιμμεριοι), krajnje neizvesnog porekla za šta su postojali različiti predlozi:

Identifikacija[uredi | uredi izvor]

Kimerijci su bili nomadski iranski narod Evroazijske stepe.[5][10][11][7][12] Arheološki, nije bilo razlike između materijalnih kultura predskitskog stanovništva koje je živelo u oblastima kavkaske stepe i oblastima oko Volge i Dona, a nije bilo ni drugih značajnih razlika između Kimerijaca i Skita, koji su bili srodne populacije koje se međusobno ne razlikuju po kulturi i poreklu.[13][14]

Drugi predlozi za etničku pripadnost Kimerijaca uključuju mogućnost da su oni Tračani,[15] ili Tračani sa iranskom vladajućom klasom, ili posebna grupa koja je usko povezana sa tračanskim narodima, kao i maeotskog porekla.[16] Međutim, predlog o tračkom poreklu Kimerijaca je kritikovan kao ishod Strabonovovog nerazlikovanja Kimerijaca i njihovih saveznika, tračkog plemena Treri.[5][17]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Prvobitna domovina Kimerijaca pre nego što su migrirali u zapadnu Aziju bila je u stepi koja se nalazila severno od Kaspijskog mora i zapadno od reke Araks sve do Kimerijskog Bosfora, a neki Kimerijci su možda nomadirali u Kubanskoj stepi; Kimerijci su tako prvobitno živeli u kaspijskim i kavkaskim stepama, u oblasti koja odgovara današnjoj Južnoj Rusiji.[17][13][18] Područje pontske stepe do jezera Majotis je umesto toga bilo naseljeno Agatirsima, koji su bili još jedno nomadsko iransko pleme srodno Kimerijcima.[19] Kasnija tvrdnja grčkih autora da su Kimerijci živeli u pontskoj stepi oko reke Tajras bila je retroaktivna tvrdnja koja datira nakon nestanka Kimerijaca.[17]

Tokom početne faze svog prisustva u Zapadnoj Aziji, Kimerijci su živeli u zemlji koju su mesopotamski izvori zvali Gamir (), odnosno Zemlja Kimerijaca, locirana oko reke Kure, severno i severozapadno od jezera Sevan i južno od prevoja Darijal ili Kluhor, u regionu Zakavkazja istočno od Kolhide koji odgovara današnjem Goriju, u južnom delu Gruzije.[17][20]

Kimerijci su se kasnije podelili u dve grupe, sa zapadnom hordom koja se nalazila u Anadoliji, i istočnom koja se preselila u Manu i kasnije u Mediju.[21]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kimerijske invazije na Kolhidu, Urartu i Asiriju 715—713. p. n. e.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Kimerijci su prvobitno bili deo veće grupe centralnoazijskih nomadskih populacija koje su migrirale na zapad i formirale nove plemenske grupe u pontskim i kaspijskim stepama, a njihov uspeh u širenju u istočnu Evropu se dogodio zahvaljujući razvoju nomadskog stočarstva i usvajanju efikasnog oružja pogodnog za konjičko ratovanje od strane ovih nomada. Stepske kulture kojima su pripadali Kimerijci su zauzvrat uticale na kulture srednje Evrope kao što je Halštatska kultura, a sami Kimerijci su živeli u stepi koja se nalazila severno od Kaspijskog mora i zapadno od reke Araks, dok je region Pontske stepe sve do jezera Majotis bio naseljen Agatirsima, koji su bili još jedno nomadsko iransko pleme srodno Kimerijcima.[17][19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Parpola, Simo (1970). Neo-Assyrian Toponyms. Kevelaer, Germany: Butzon & Bercker. str. 132—134. 
  2. ^ „Gimirayu [CIMMERIAN] (EN)”. Open Richly Annotated Cuneiform Corpus. University of Pennsylvania. 
  3. ^ Phillips, E. D. (1972). „The Scythian Domination in Western Asia: Its Record in History, Scripture and Archaeology”. World Archaeology. 4 (2): 129—138. JSTOR 123971. doi:10.1080/00438243.1972.9979527. Pristupljeno 5. 11. 2021. 
  4. ^ Barnett, R. D. (1975). „Phrygia and the Peoples of Anatolia in the Iron Age”. Ur.: Edwards, I. E. S.; Gadd, C. J.; Hammond, N. G. L.; Sollberger, E. The Cambridge Ancient History. 2. Cambridge, United Kingdom: Cambridge University Press. str. 417—442. ISBN 978-0-521-08691-2. 
  5. ^ a b v g Tokhtas’ev 1991.
  6. ^ Tokhtas’ev 1991: „As the Cimmerians cannot be differentiated archeologically from the Scythians, it is possible to speculate about their Iranian origins. In the Neo-Babylonian texts (according to D’yakonov, including at least some of the Assyrian texts in Babylonian dialect) Gimirri and similar forms designate the Scythians and Central Asian Saka, reflecting the perception among inhabitants of Mesopotamia that Cimmerians and Scythians represented a single cultural and economic group”
  7. ^ a b Harmatta, János (1996). „10.4.1. The Scythians”. Ur.: Hermann, Joachim; de Laet, Sigfried. History of Humanity. 3. UNESCO. str. 181. ISBN 978-9-231-02812-0. 
  8. ^ Diakonoff 1985.
  9. ^ Ivantchik 1993, str. 127—154.
  10. ^ von Bredow, Iris (2006). „Cimmeriin”. Brill's New Pauly, Antiquity volumes. doi:10.1163/1574-9347_bnp_e613800. „(Κιμμέριοι; Kimmérioi, Lat. Cimmerii). Nomadic tribe probably of Iranian descent, attested for the 8th/7th cents. BCE. 
  11. ^ Liverani, Mario (2014). The Ancient Near East: History, Society and Economy. Routledge. str. 604. ISBN 978-0-415-67906-0. „Cimmerians (Iranian population) 
  12. ^ Kohl, Philip L.; Dadson, D.J., ur. (1989). The Culture and Social Institutions of Ancient Iran, by Muhammad A. Dandamaev and Vladimir G. Lukonin. Cambridge University Press. str. 51. ISBN 978-0-521-61191-6. „Ethnically and linguistically, the Scythians and Cimmerians were kindred groups (both people spoke Old Iranian dialects) (...) 
  13. ^ a b Diakonoff 1985, str. 89—109.
  14. ^ Melyukova 1990, str. 97–110.
  15. ^ Frye, Richard Nelson (1984). The History of Ancient IranNeophodna slobodna registracija. Verlag C.H. Beck. str. 70. ISBN 978-3-406-09397-5. „The Cimmerians lived north of the Caucasus mountains in South Russia and probably were related to the Thracians, but they surely were a mixed group by the time they appeared south of the mountains, and we hear of them first in the year 714 B.C. after they presumably had defeated the Urartians 
  16. ^ Sulimirski & Taylor 1991, str. 555.
  17. ^ a b v g d Olbrycht, Marek Jan (2000). „The Cimmerian Problem Re-Examined: the Evidence of the Classical Sources”. Ur.: Pstrusińska, Jadwiga; Fear, Andrew. Collectanea Celto-Asiatica Cracoviensia. Kraków, Poland: Księgarnia Akademicka. ISBN 978-8-371-88337-8. 
  18. ^ Barnett 1982, str. 333–356.
  19. ^ a b Olbrycht, Marek Jan (2000). „Remarks on the Presence of Iranian Peoples in Europe and Their Asiatic Relations”. Ur.: Pstrusińska, Jadwiga; Fear, Andrew. Collectanea Celto-Asiatica Cracoviensia. Kraków, Poland: Księgarnia Akademicka. str. 101—140. ISBN 978-8-371-88337-8. 
  20. ^ Ivantchik 1993, str. 19—55.
  21. ^ Ivantchik 1993, str. 57—94.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]