Kiril Vladimirovič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kiril Vladimirovič
Kiril Vladimirovič
Lični podaci
Datum rođenja(1876-09-30)30. septembar 1876.
Mesto rođenjaCarsko Selo,  Ruska Imperija
Datum smrti12. oktobar 1938.(1938-10-12) (62 god.)
Mesto smrtiPariz,  Treća francuska republika
ReligijaPravoslavac
Porodica
SupružnikViktorija Fjodorovna
PotomstvoGrand Duchess Kira Kirillovna of Russia, Grand Duchess Maria Kirillovna of Russia, Vladimir Kirilovič
RoditeljiVladimir Aleksandrovič
Marija Pavlovna
DinastijaRomanov
starješina Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu.
Period31. avgust 192412. oktobar 1938
Prethodnik-
NaslednikVladimir Kirilovič

Kiril Vladimirovič[1] (rus. Кирилл Владимирович; Carsko Selo, Ruska Imperija, 30. septembar 1876Pariz, Francuska, 12. oktobar 1938) bio je starješina Ruskog imperatorskog doma u izgnanstvu.

Bio je najstariji sin velikog kneza Vladimira Aleksandroviča i njemačke princeze Marije Aleksandrine od Meklenburg-Šverina. Godine 1924, u izgnanstvu, proglasio se za imperatora sveruskog pod imenom Kiril I.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kiril Vladimirovič je rođen 30. septembra 1876. u braku velikog kneza Vladimira Aleksandroviča i velike kneginje Marije Pavlovne (rođ. Aleksandrine od Meklenburg-Šverina). Od rođenja je imao titulu velikog kneza.

Završio je Pomorski kadetski korpus i Nikolajevsku pomorsku akademiju. Od 1. januara 1904. bio je načelnik vojno-pomorskog odjela štaba komandanta flote na Tihom okeanu, viceadmirala Makarova. S njim se nalazio u trenutku njegove smrti, 31. marta 1904, kada je eksplodirao komandni brod „Petropavlovsk”. Iako je bio teško povrijeđen, veliki knez je ostao živ. Nagrađen je Zlatnim oružjem „Za hrabrost”.

Od 1905. do 1909. bio je u porodičnom sukobu s imperatorom Nikolajem II Aleksandrovičem. Sukob je nastao kada se veliki knez Kiril Vladimirovič oženio bez carevog odobrenja. Stupio je u brak s Viktorijom Melitom koja je bila razvedena od rođenog brata ruske imperatorke Aleksandre Fjodorovne, Ernsta Ludviga. Na kraju je njihov brak bio priznat.

Od 1909. do 1912. služio je na krstarici „Oleg”, gde je 1912. postao komandant. Od 1913. nalazio se u Gardijskoj posadi, a od 1914, uz početak Prvog svjetskog rata, služio je pri štabu vrhovnog komandanta. Od 1915. bio je komandant Gardijske posade.

Revolucija[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik Petrograda Aleksandar Balk je tvrdio da je još 27. februara veliki knez Kiril Vladimirovič predlagao vojnom ministru, generalu Beljajevu, i komandantu Petrogradskog vojnog okruga, generalu Habalovu, da svoju gardijsku posadu stavi na raspolaganje u borbi protiv pobune. Kada njegovi predlozi nisu bili prihvaćeni, on je zajedno s ujakom, velikim knezom Pavlom Aleksandrovičem, razradio plan koji je predviđao očuvanje monarhije pod Nikolajem II Aleksandrovičem, putem posebnih ustupaka umjerenom krilu revolucionara. Kada je apel Privremene vlade od 28. februara 1917. godine potvrdio čvrstinu samodržavlja, veliki knez je 1. marta otišao u Taurijski dvorac, da bi svoju gardijsku posadu stavio na raspolaganje Državnoj dumi. Istovremeno, a zajedno sa velikim knezom Pavlom Aleksandrovičem, on je učestvovao u pripremi nacrta manifesta, koji su oni željeli da uruče na potpis imperatoru Nikolaju II Aleksandroviču.

S druge strane, prema kazivanju nekih savremenika, veliki knez Kiril Vladimirovič je nakon Februarske revolucije (1917) prešao na stranu revolucije.

Dana 8. marta 1917. godine Privremena vlada je izdala naređenje za hapšenje bivšeg imperatora Nikolaja II Aleksandroviča i njegove porodice. Kiril Vladimirovič je odmah podnio ostavku. Uskoro je on nelegalno otišao za Finsku, koja je tada još bila u sastavu Ruske Imperije, gdje se rodio njegov sin Vladimir Kirilovič, koji je nakon smrti oca naslijedio pravo na presto i starješinstvo u dinastiji Romanov.

U periodu Ruskog građanskog rata (1917—1922) Kiril Vladimirovič je tražio moguće načine ka obnovi monarhije. Radi toga, on se susreo s generalom Manergejmom, slao je svog predstavnika ka Judeniču, i vodio je pregovore s nekim njemačkim generalima. Shvativši da je Bijela garda osuđena na poraz, napustio je ideju oružanog otpora. Uskoro je morao da emigrira u Švajcarsku.

Kiril Vladimirovič je preminuo 12. oktobra 1938. godine u jednoj klinici u Parizu. Uzrok smrti je bio bolest nogu — posljedica rana koje je zadobio pri potapanju broda Petropavlovsk. Zajedno sa svojom suprugom, Viktorijom Fjodorovnom (rođenom britanskom, irskom i saksonsko-koburško-gotskom princezom Viktorijom Melitom), bio je sahranjen u Koburgu, u Njemačkoj, u porodičnoj grobnici vojvoda saksonsko-koburško-gotskih. Dana 7. marta 1995. godine njihovi posmrtni ostaci su bili preneseni u Velikokneževsku kriptu Petropavlovske katedrale u Sankt Peterburgu.

Imperatorski dom[uredi | uredi izvor]

Nakon abdikacije imperatora Nikolaja II Aleksandroviča i cesarevića Alekseja Nikolajeviča, dana 2. marta 1917, pravo na presto je prešlo ka imperatorovom bratu velikom knezu Mihailu Aleksandroviču. Veliki knez je manifestom od 3. marta 1917. godine odložio preuzimanje vlasti do konačne odluke Ustavotvorne skupštine o obliku državnog uređenja. Dana 1. septembra 1917, još prije saziva Ustavotvorne skupštine, predsjednik Privremene vlade Aleksandar Kerenski je proglasio republiku. Time je okončana ruska monarhija i završena 300-godišnja vladavina Romanova.

Godine 1918. bilo je presječeno sve muško potomstvo imperatora Aleksandra III Aleksandroviča. U skladu s pravilima nasljeđivanja prestola, pravo nasljedstva je prešlo na drugog sina imperatora Aleksandra II Nikolajeviča — velikog kneza Vladimira Aleksandroviča (1847—1909). Njegov najstariji sin je bio veliki knez Kiril Vladimirovič koji se 1922. godine proglasio za čuvara prestola, a manifestom od 31. avgusta 1924. proglasio se za imperatora sveruskog u izgnanstvu.[2] Nakon smrti Kirila Vladimiroviča (1938) novi dinastički starješina je postao njegov sin jedinac — veliki knez Vladimir Kirilovič. On je odlučio da ne uzima titulu imperatora sve do obnove monarhije.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Roditelji[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Vladimir Aleksandrovič
22. april 1847. 17. februar 1909.
Marija od Meklenburg-Šverina
14. maj 1854. 6. septembar 1920.

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Viktorija Fjodorovna
25. novembar 1876. 2. mart 1936.

Djeca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Marija Kirilovna
2. februar 1907. 25. oktobar 1951. Karl od Lajningena
Kira Kirilovna 9. maj 1909. 8. septembar 1967. Ludvig Ferdinand od Pruske
Vladimir Kirilovič 30. avgust 1917. 21. april 1992. Leonida Georgijevna

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Моя жизнь на службе России, Воспоминания; Великий князь Кирилл Владимирович; Захаров, 2006.
  • Император Кирилл I в февральские дни 1917 г.; Закатов А. Н.
  • Ruski imperatorski dom: Kiril Vladimirovič (jezik: ruski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]