Kijanip

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kijanip je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

  • U Tesaliji se pripovedalo da se Faraktov sin Kijanip zaljubio u veoma lepu devojku Leukonu. Zato je od njenih roditelja isprosio njenu ruku i oženio je. Postao je veliki lovac; po čitav dan je jurio lavove i divlje veprove, tako da je uveče bio suviše umoran da bi se posvetio svojoj mladoj supruzi, toliko da nije mogao ni da razgovara sa njom. To ju je zabrinulo i ona je odlučila da špijunira Kijanipa i tako sazna kakva uživanja na planini zaokupljaju svu njegovu pažnju. Opasala je svoju haljinu iznad kolena (poput statue Artemide u lovu) i vodeći računa da je ne primeti njena sluškinja, otišla za njim u šumu. Međutim, tamo su je napali i rastrgli njegovi psi, jer je on bio daleko od tog mesta da bi to primetio. Kada je pristigao, video je šta se desilo i pozvao je svoje prijatelje kako bi napravili lomaču za telo njegove mrtve supruge. Onda je pobio svoje pse, a zatim uz mnogo žaljenja i sebi oduzeo život.[3] Kada je ova priča zabeležena, ispod naslova je bila napisana reč ou, što ukazuje da ovu priču možda nije napisao Partenije, ali da naučnik koji ju je tako obeležio, nije mogao da je pronađe u ranijim istorijskim ili mitološkim zapisima. Postoji mogućnost da je priča izvorno Plutarhova i da postoji kao kraća verzija, odnosno pasus u delu Parallela Minora i završava se rečima hôs Parthenios ho poiêtês koje ukazuju da je odatle uzeta. Partenije je bio radije pesnik nego prozni pisac i moguće je da je ovo bila tema jedne njegove pesme.[3]
  • Kijanip je bio i čovek sa Sirakuze, koji se usprotivio uvođenju Dionisovog kulta. Zato ga je bog kaznio; kada se jedne noći napio, silovao je svoju kćerku Kijanu. Ona je tada uspela da mu strgne prsten sa ruke i po njemu je kasnije shvatila ko je napasnik. Zemlju je tada počela da pustoši kuga i Apolonovo proročište je objavilo da će to prestati kada se kazni vinovnik pomenutog zločina. Kijana je tada ubila oca i sebe.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Greek Myth Index: Cyanippus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. februar 2011), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  2. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEAN LEADERS; List of ACHAEAN LEADERS
  3. ^ a b theoi.com: PARTHENIUS, LOVE STORIES 1; X. THE STORY OF LEUCONE
  4. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.