Клека

Kleka
	Juniperus osteosperma u Nevadi
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Pinophyta
Klasa:	Pinopsida
Red:	Pinales
Porodica:	Cupressaceae
Rod:	Juniperus; L.
Vrste
	Vidi odeljak Klasifikacija

Kleka (lat. Juniperus) je rod četinarskih biljaka iz porodice čempresa (lat. Cupressaceae).^[1] U zavisnosti od taksonomske tačke gledišta, postoji između 50-67 vrsta kleke. Široko je rasprostranjena na celoj severnoj polulopti, od Arktika, južno do tropske Afrike, odnosno planina Centralne Amerike. Najviša poznata šuma kleke nalazi se na visini od 4.900 m u jugoistočnom Tibetu i severnim Himalajima, praveći jednu od najviših linija drveća na planeti.^[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Kleke variraju u veličini i obliku od visokih drveta, 20–40 m visine, do kolumnara ili niskih raširenih grmova sa dugim zakrivljenim granama. One su zimzelene biljke sa igličastim lestvičastim lišćem. Mogu biti jednodomne ili episkopalne. Ženske šišarke su veoma prepoznatljive, sa mesnatim, poput voća koalescentnim vagama koje se spajaju zajedno da bi formirale strukturu poput "bobice", 4–27 mm dužine, sa 1–12 odvojenim, tvrdoljuskastom semenu. U nekih vrsta ove „bobice” su crveno-smeđe ili narandžaste, ali većinom one su plave; one su obično aromatične i mogu se koristiti kao začin. Vreme sazrevanja semena varira između vrsta od 6–18 meseci nakon oprašivanja. Muške šišarke su slične ostalim iz porodice Cupressaceae.

U zonama od 7 do 10, kleke mogu cvasti i izbacivati polen nekoliko puta svake godine. Nekoliko vrsta kleke cvata u jesen, dok veći broj vrsta daje polen od rane zime dok kasnog proleća.^[3]

Dosta kleka (npr. J. chinensis, J. virginiana) imaju dva tipa listova: sadnice i neke grančice starijih stabala imaju igličasto lišće 5–25 mm dugo; a lišće zrelih biljaka je (uglavnom) tanko (2–4 mm), preklapa se i poput lestvica. Kada se maloletno lišće javlja na zrelim biljkama, ono se može uglavnom naći na senovitim mestima, uz odraslo lišće na osunčanim mestima. Lišće na brzorastućim 'bičevima' je obično između maloletnog i zrelog.

Kod nekih vrsta (npr. J. communis, J. squamata), svo lišće ima maloletni tip igle, bez lestvica. U nekim od ovih (nor. J. communis), iglice su spojene za bazu, u ostalih (npr. J. squamata), iglice su integrisane sa stabljikom, a ne spojene.

Igličasto lišće kleka je čvrsto i oštro, što čini maloletno lišće vrlo bodljikavim na dodir. Ovo može biti vredna identifikacija kod mladica, jer su ostali veoma slični mladi listovi čempresa (Cupressus, Chamaecyparis) i ostalih sličnih biljaka meki, a ne bodljikavi.

Kleka je ekskluzivna jestiva biljka za larve nekih vrsta Lepidoptera uključujući Bucculatrix inusitata i Thera juniperata, a jedu je i larve ostalih vrsta lepidoptera poput Chionodes electella, Chionodes viduella i Panolis flammea; od kojih se tortriks moljac C. duplicana hrani na mjestima povreda od štetočina.

Kleke su golosemenice, što znači da nemaju perikarp, odnosno plod. Zavisno od vrste, da seme sazri treba 1–3 godine. Nepropusna semenjača sprečava ulazak vode i razmenu gasova (egzogena dormantnost), a embrion ima izražen FIM. Višestruka dormantnost semena, stoga se mora otkloniti dvostrukim tretmanom (skarifikacijom i stratifikacijom). Rasejavanje je endozoohorno. Jaka semenjača omogućava prolazak kroz crevni trakt životinja bez uticaja na klijavost. Klijavost semena traje dugo, a seme može da bude preneto na velike udaljenosti.^[4]^[5]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

*Juniperus occidentalis* var. *australis*

Vrste koje pripadaju rodu kleka:

Juniperus sect. Juniperus:
- Juniperus sect. Juniperus subsect. Juniperus:
  - Juniperus communis - kleka obična
  - Juniperus conferta – priobalska kleka
  - Juniperus rigida – igličava kleka
- Juniperus sect. Juniperus subsect. Oxycedrus:
  - Juniperus brevifolia – azorska kleka
  - Juniperus cedrus – kanarska kleka
  - Juniperus deltoides – istočna bodljiva kleka
  - Juniperus formosana – kineska bodljiva kleka
  - Juniperus lutchuensis – rjukjujska kleka
  - Juniperus navicularis – portugalska bodljiva kleka
  - Juniperus oxycedrus – crvena kleka
  - Juniperus macrocarpa
- Juniperus sect. Juniperus subsect. Caryocedrus:
  - Juniperus drupacea – sirijska kleka
Juniperus sect. Sabina:
- Vrste Starog sveta
  - Juniperus chinensis – kineska borovica
  - Juniperus convallium – mekonška kleka
  - Juniperus excelsa – grčka kleka
  - Juniperus foetidissima – smrdljiva kleka
  - Juniperus indica – crna kleka
  - Juniperus komarovii – Komarovljeva kleka
  - Juniperus phoenicea – fenička borovica, somina ili gluhač
  - Juniperus pingii
  - Juniperus procera – istočnoafrička kleka
  - Juniperus procumbens
  - Juniperus pseudosabina
  - Juniperus recurva
  - Juniperus sabina – planinska somina
  - Juniperus saltuaria – sečuanska kleka
  - Juniperus semiglobosa – ruska kleka
  - Juniperus squamata
  - Juniperus thurifera – španska kleka
  - Juniperus tibetica – tibetska kleka
  - Juniperus wallichiana – himalajska crna kleka
- Vrste Novog sveta
  - Juniperus angosturana – meksička jednosemena kleka
  - Juniperus ashei – meksička kleka
  - Juniperus arizonica - arizonska kleka
  - Juniperus barbadensis
  - Juniperus bermudiana – bermudska kleka
  - Juniperus blancoi
  - Juniperus californica – kalifornijska kleka
  - Juniperus coahuilensis – koavilska kleka
  - Juniperus comitana
  - Juniperus deppeana
  - Juniperus durangensis
  - Juniperus flaccida – meksička žalosna kleka
  - Juniperus gamboana
  - Juniperus horizontalis – polegla kleka, puzava borovica
  - Juniperus jaliscana
  - Juniperus maritima – primorska kleka
  - Juniperus monosperma – jednosemena kleka
  - Juniperus monticola – planinska kleka
  - Juniperus occidentalis – zapadna kleka
  - Juniperus osteosperma – jutska kleka
  - Juniperus pinchotii
  - Juniperus saltillensis
  - Juniperus scopulorum
  - Juniperus standleyi
  - Juniperus virginiana – virdžinijska kleka
  - Juniperus zanonii (predložena)^[6]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Biljke kleke mogu da uspevaju u različitim okruženjima. Kleke iz doline Lahula se mogu naći u suvim, kamenitim lokacijama na kamenitom tlu. Ove biljke se brzo koristi stoka na ispaši i seljani. Postoji nekoliko važnih osobina lišća i drveta ove biljke zbog kojih seljani seku ova stabla i koriste ih.^[7] Dodatno, biljke zapadne kleke, posebne vrste roda kleke, su prisutne u šumovitim krajevima gde ima dovoljno velikih, otvorenih prostora. Kleke su poznate po tome što rastu na otvorenim područjima kako bi imale veću izloženost kiši.^[4] Smanjena učestalost požara i nedostatak ispaše stoke su dva glavna uzroka bujanja zapadne kleke. Ova invazija kleke uzrokuje promene okoline. Na primer, ekosistem drugih vrsta koje su ranije živele u tom okruženju i domaćih životinja je ugrožen.^[8] Kad dođe do povećanja populacije kleke, dolazi do primetnog smanjenja zastupljenosti drugih drvastih vrsta kao što su planinska velika američka komoljika i jasika. Među samim klekama ima dosta konkurencije. Posledica toga je smanjenje produkcije bobica.^[9] Veličina zeljastog pokrivača je smanjena, i kleke se često greškom svrstavaju u korov. Usled toga, pojedini farmeri razređuju kleke ili ih potpuno uklanjaju. Međutim, ova redukcija ne dovodi do znatnog poboljšanja šansi preživljavanja divljih životinja. Za neke male sisare je korisno da imaju pristup manjim stablima kleke, dok sečenje celog stabla ne proizvodi povoljne ishode.^[10]^[11]

Kultivacija i upotrebe[uredi | uredi izvor]

Neke kleke su podložne bolesti Gymnosporangium rđe, što može da bude ozbiljan problem za uzgajivaće stabala jabuka, koja su alternativni domaćin ove bolesti.

Drvo[uredi | uredi izvor]

Nekim klekama je dato svakodnevno ime „kedar”, uključujući Juniperus virginiana, „crveni kedar” koji se široko koristi u fiokama od kedra. „Istočni crvenokedar” je ime za J. virginiana. Odsustvo razmaka između reči „crven” i „kedar” ukazuje na to da ova vrsta nije pravi kedar, Cedrus.

Kleka kao materijal za oblaganje je tradicionalna tehnika koja se koristi u Severnoj Evropi, npr. u Norveškoj.^[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ „Čempresi”. Biološka raznovrsnost Srbije - bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 07. 2018. g. Pristupljeno 17. 07. 2018.
^ Hampe, Hampe; Petit, Re´my J. (2010). „Cryptic forest refugia on the 'Roof of the World'”. New Phytologist. 185 (1): 5—7. PMID 20088971. doi:10.1111/j.1469-8137.2009.03108.x.
^ Ogren, Thomas (2015). The Allergy-Fighting Garden. Berkeley, CA: Ten Speed Press. str. 131—133. ISBN 978-1-60774-491-7.
^ ^a ^b Chamber, J.C., S.B. Vander Wall., and E.W. Schupp. 1999. Seed and seedling ecology of pinon and juniper species in the pygmy woodlands of western North America. The Botanical Review 65(1):1–38.
^ Grbić, M. (2003): Dormantnost i klijanje semena – mehanizmi, klasifikacije i postupci. Glasnik Šumarskog fakulteta 87: 25-49
^ Adams, Robert. „Phytologia (April 2010) 92(1)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 7. 2011. g.
^ Rawat, Yashwant S.; Everson, Colin S. (1. 10. 2012). „Ecological status and uses of juniper species in the cold desert environment of the Lahaul valley, North-western Himalaya, India”. Journal of Mountain Science (na jeziku: engleski). 9 (5): 676—686. ISSN 1672-6316. doi:10.1007/s11629-012-2274-0.
^ Belsky, A. Joy (1996). „Viewpoint: Western Juniper Expansion: Is It a Threat to Arid Northwestern Ecosystems?”. Journal of Range Management. 49 (1): 53—59. JSTOR 4002725. doi:10.2307/4002725.
^ Miller, Richard F.; Svejcar, Tony J.; Rose, Jeffrey A. (2000). „Impacts of Western Juniper on Plant Community Composition and Structure”. Journal of Range Management. 53 (6): 574—585. JSTOR 4003150. doi:10.2307/4003150.
^ Bombaci, Sara; Pejchar, Liba (2016). „Consequences of pinyon and juniper woodland reduction for wildlife in North America”. Forest Ecology and Management. 365: 34—50. doi:10.1016/j.foreco.2016.01.018. Arhivirano iz originala 22. 07. 2018. g. Pristupljeno 02. 03. 2019.
^ Gallo, Travis; Stinson, Lani T.; Pejchar, Liba (2016). „Pinyon-juniper removal has long-term effects on mammals”. Forest Ecology and Management. 377: 93—100. doi:10.1016/j.foreco.2016.06.029. Arhivirano iz originala 22. 07. 2018. g. Pristupljeno 02. 03. 2019.
^ Berge, Bjørn (2009). The Ecology of Building Materials (2nd izd.). Taylor & Francis. ISBN 978-1-85617-537-1.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Ogren, Thomas (2015). The Allergy-Fighting Garden. Berkeley, CA: Ten Speed Press. str. 131—133. ISBN 978-1-60774-491-7.
Adams, Robert Martin (2004). Junipers of the world: the genus Juniperus. Trafford.
Farjon, Aljos (2001). World Checklist and Bibliography of Conifers. Kew: Royal Botanic Gardens.
Farjon, Alios (2005). Monograph of Cupressaceae and Sciadopitys. Royal Botanic Gardens,Kew.
Mao, K.; Hao, G.; Liu, J.; Adams, R. P.; Milne (2010). „Diversification and biogeography of Juniperus (Cupressaceae): variable diversification rates and multiple intercontinental dispersals”. New Phytologist. 188 (1): 254—272. PMID 20561210. doi:10.1111/j.1469-8137.2010.03351.x.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Kleka u svetu
Gimnosperm baza podataka - Kleka
Arboretum de Villardebelle
„Juniperus”. The Plant List. Missouri Botanical Garden. Royal Botanic Gardens, Kew.
„Juniper”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). 1911.
„Juniper”. Encyclopedia Americana. 1920.

[1] „Čempresi”. Biološka raznovrsnost Srbije - bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 07. 2018. g. Pristupljeno 17. 07. 2018.

[2] Hampe, Hampe; Petit, Re´my J. (2010). „Cryptic forest refugia on the 'Roof of the World'”. New Phytologist. 185 (1): 5—7. PMID 20088971. doi:10.1111/j.1469-8137.2009.03108.x.

[Ogren-3] Ogren, Thomas (2015). The Allergy-Fighting Garden. Berkeley, CA: Ten Speed Press. str. 131—133. ISBN 978-1-60774-491-7.

[:9-4] Chamber, J.C., S.B. Vander Wall., and E.W. Schupp. 1999. Seed and seedling ecology of pinon and juniper species in the pygmy woodlands of western North America. The Botanical Review 65(1):1–38.

[5] Grbić, M. (2003): Dormantnost i klijanje semena – mehanizmi, klasifikacije i postupci. Glasnik Šumarskog fakulteta 87: 25-49

[Phytologia-6] Adams, Robert. „Phytologia (April 2010) 92(1)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 7. 2011. g.

[:0-7] Rawat, Yashwant S.; Everson, Colin S. (1. 10. 2012). „Ecological status and uses of juniper species in the cold desert environment of the Lahaul valley, North-western Himalaya, India”. Journal of Mountain Science (na jeziku: engleski). 9 (5): 676—686. ISSN 1672-6316. doi:10.1007/s11629-012-2274-0.

[:2-8] Belsky, A. Joy (1996). „Viewpoint: Western Juniper Expansion: Is It a Threat to Arid Northwestern Ecosystems?”. Journal of Range Management. 49 (1): 53—59. JSTOR 4002725. doi:10.2307/4002725.

[:1-9] Miller, Richard F.; Svejcar, Tony J.; Rose, Jeffrey A. (2000). „Impacts of Western Juniper on Plant Community Composition and Structure”. Journal of Range Management. 53 (6): 574—585. JSTOR 4003150. doi:10.2307/4003150.

[:3-10] Bombaci, Sara; Pejchar, Liba (2016). „Consequences of pinyon and juniper woodland reduction for wildlife in North America”. Forest Ecology and Management. 365: 34—50. doi:10.1016/j.foreco.2016.01.018. Arhivirano iz originala 22. 07. 2018. g. Pristupljeno 02. 03. 2019.

[:4-11] Gallo, Travis; Stinson, Lani T.; Pejchar, Liba (2016). „Pinyon-juniper removal has long-term effects on mammals”. Forest Ecology and Management. 377: 93—100. doi:10.1016/j.foreco.2016.06.029. Arhivirano iz originala 22. 07. 2018. g. Pristupljeno 02. 03. 2019.

[12] Berge, Bjørn (2009). The Ecology of Building Materials (2nd izd.). Taylor & Francis. ISBN 978-1-85617-537-1.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

Normativna kontrola
Državne	Nemačka Izrael Sjedinjene Države Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika