Klement Atli
Klement Atli | |||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||
Datum rođenja | 3. januar 1883. | ||||||||||||||||
Mesto rođenja | Putni, Ujedinjeno Kraljevstvo | ||||||||||||||||
Datum smrti | 8. oktobar 1967.84 god.) ( | ||||||||||||||||
Mesto smrti | London, Ujedinjeno Kraljevstvo | ||||||||||||||||
Državljanstvo | Britansko | ||||||||||||||||
Narodnost | Englez | ||||||||||||||||
Univerzitet | Univerzitetski koledž, Gradska pravna škola, Hejliberi i imperijalno uslužni koledž | ||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||
Supružnik | Vajolet Atli (v. 1922 — njena smrt 1964) | ||||||||||||||||
Deca | 4 | ||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||
Politička stranka | Laburistička partija | ||||||||||||||||
|
Klement Ričard Atli (engl. Clement Richard Attlee; Putni, 3. januar 1883 — London, 8. oktobar 1967), prvi grof od Atlija, je bio britanski političar i premijer.[1]
Sve do izbora u Parlament 1922. godine živeo je u skromnoj kućici u Ist Endu, siromašnom delu Londona. Bio je član laburističkih vlada 1924. i 1930–31. Tokom rata u periodu 1942–45.[1] bio je zamenik premijera u koalicionoj vladi Vinstona Čerčila. Atli se pokazao kao lojalan saveznik Čerčilu sve vreme rata, iskreno ga podržavajući u politici koju je vodio.
Na izborima održanim neposredno po završetku Drugog svetskog rata njegova laburistička stranka je pobedila a on je izabran za premijera Ujedinjenog Kraljevstva. Na mestu premijera bio je od 27. jula 1945. do 26. oktobra 1951,[1] kao prvi laburistički premijer koji je na ovoj funkciji proveo ceo mandat i prvi laburistički premijer koji je imao većinu u Parlamentu.
Vlada koju je predvodio sprovela je niz reformi u cilju ostvarenja laburističkog programa o državi blagostanja (welfare state): nacionalizovala je Englesku banku, rudnike i čeličane, železnicu i unutrašnji transport, uvela je socijalno zakonodavstvo, opšte zdravstveno i socijalno osiguranje, i izvršila i druge reforme. Ove reforme su počivale na konsenzusu najvažnijih političkih snaga u državi, tako da nisu menjane sve do dolaska na vlast Margaret Tačer.
U posleratnom periodu, njegov kabinet je bio posvećen realizaciji Maršalovog plana. U politici prema Sovjetskom Savezu u početku je pokazivao znake dobre volje, ali nakon što je Staljin zavladao istočnom Evropom, bio je jedan od onih koji su snažno podržali formiranje NATO.
Tokom njegove vlade okončana je britanska kolonijalna uprava nad Indijom (računajući i sadašnji Pakistan, Bangladeš, Mjanmar i Šri Lanku) i Palestinom.
Posle izbora 1951. godine na kojima su pobedili konzervativci, povukao se iz politike.[1] Izbore je izgubio iako je njegova partija osvojila više glasova nego na izborima 1945. godine i više glasova na nivou cele države nego pobednička konzervativna partija. Na mestu premijera nasledio ga je Vinston Čerčil.
Pisac je nekoliko knjiga: "Svrha i politika", "Laburistička stranka u perspektivi", "Kako se to dogodilo" (autobiografija), "Iz Carstva u Komonvelt" i druge.
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Atli je rođen 3. januara 1883. godine u Patni, Sari (sad deo Londona), u porodici više srednje klase, kao sedmo od osmoro dece. Njegov otac je bio Henri Atli (1841–1908), advokat, a majka Elen Brejveri Votson (1847–1920), kći Tomasa Sajmonsa Vatsona, sekretara Umetničke unije Londona.[2] Njegovi roditelji su bili „predani anglikanci“ koji su čitali molitve i psalme svakog jutra pre doručka.[3]
Atli je odrastao u dvospratnoj vili sa velikom baštom i teniskim terenom, u kojoj su radile tri sluge i vrtlar. Njegov otac, politički liberal, nasledio je porodični posed u mlinarstvu i pivarstvu, i postao je stariji partner u advokatskoj firmi Druses, takođe služeći mandat predsednika Pravnog društva Engleske i Velsa. Godine 1898, on je kupio imanje od 200-acre (81 ha) u Torpe-le-Sokenu, Eseks. U devetoj godini Atli je poslat u internat Norta Plejs, dečačku pripremnu školu u Hartfordširu. Godine 1896, on je sledio svoju braću u Hejliberi i imperijalno uslužnom koledžu, gde je bio osrednji student. Na njega su uticali darvinistički stavovi upravnika koledža Frederika Veba Hedlija, a 1899. godine on je objavio u školskom časopisu napad na štrajkajuće londonske taksiste, predviđajući da će uskoro morati da „mole za svoje tarife“.[3]
Godine 1901, Atli se upisao na Univerzitetski koledž, Oksford, na smer moderne istorije. On i njegov brat Tom „su dobili velikodušnu stipendiju od oca i prihvatili su univerzitetski životni stil - veslanje, čitanje i druženje“. Njegov tutor ga je kasnije opisao kao „stasitog, marljivog, pouzdanog čoveka bez briljantnosti stila ... ali sa odličnom zvučnom procenom“. Na univerzitetu ga je malo zanimala politika ili ekonomija, kasnije je svoje stavove opisivao kao „dobri stari imperijalistički konzervativac”. On je diplomirao 1904. godine sa drugorazrednim počastima.[3]
Atli se tada školovao za advokata u Unutrašnjem hramu i stekao je profesionalno zvanje u martu 1906. Jedno vreme je radio u advokaturi svog oca Druses i Atle, ali nije uživao u poslu i nije imao posebnu ambiciju da ostvari uspeh u pravnoj profesiji.[4] On je takođe je igrao fudbal za klub van lige Flit.[5]
Atlijev otac je umro 1908. godine, ostavljajući zaostavštinu procenjenu na £75.394 funti (što je ekvivalentno £7,099,192 u 2018[6]).[7]
Publikacije[uredi | uredi izvor]
- The Social Worker (1920);
- Metropolitan Borough Councils Their Constitution, Powers and Duties – Fabian Tract No 190 (1920)
- The Town Councillor (1925);
- The Will and the Way to Socialism (1935);
- The Labour Party in Perspective (1937);
- Collective Security Under the United Nations (1958);
- Empire into Commonwealth (1961).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 80. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Davies, Edward J. "The Ancestry of Clement Attlee", Genealogists' Magazine, 31(2013–15): 380–87.
- ^ a b v „Clement Attlee”. Spartacus Education.
- ^ Beckett 1998, str. 17.
- ^ Borrows, Bill (27. 4. 2015). „Why football can be a dangerous game for politicians”. Daily Telegraph.
- ^ UK CPI inflation numbers based on data available from Gregory Clark (2016), "The Annual RPI and Average Earnings for Britain, 1209 to Present (New Series)" MeasuringWorth.
- ^ "Attlee Henry of 10 Billiter-square London and Westcott Portinscull-road Putney Surrey died 19 November 1908" in Probate Index for 1908 at probatesearch.service.gov.uk, accessed 7 August 2016
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Beckett, Francis (1998). Clem Attlee: A Biography. Blake. ISBN 978-1860661013.
- Pearce, Robert (1997). Attlee. Longman. ISBN 0582256909.
- Beech, Matt; Lee, Simon (2008). Ten Years of New Labour. Palgrave Macmillan. ISBN 978-0230574434.
- Hill, C. P. (1970). British Economic and Social History, 1700–1964 (3rd rev. izd.). Hodder & Stoughton Educational. ISBN 978-0713116243.
- Kay, Kingsley (1946). „Development of industrial hygiene in Canada” (PDF). Industrial Safety Survey. Montreal. XXII (1): 1—11. PMID 20279825. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 10. 2016. g.
- Lowe, Norman (1997). Mastering Modern World History. Palgrave Master Series (3rd rev. izd.). Palgrave Macmillan. ISBN 978-0333685235.
- Morgan, Kenneth O. (1984). Labour in Power, 1945–51. Oxford University Press. ISBN 978-0192158659.
- Munro, Donald, ur. (1948). Socialism: The British Way. Essential Books.
- Thomas-Symonds, Nicklaus (2012). Attlee: A Life in Politics. I.B.Tauris. ISBN 978-1780762159.
- Clement Attlee published his memoirs, As it Happened, in 1954.
- Francis Williams' A Prime Minister Remembers, based on interviews with Attlee, was published in 1961.
- Beckett, Francis. Clem Attlee (1998) – updated and revised and expanded edition, Clem Attlee: Labour's Great Reformer (2015)
- Bew, John. Citizen Clem: A Biography of Attlee, (London: 2016, British edition); Clement Attlee: The Man Who Made Modern Britain (New York: Oxford U.P. 2017, U.S. edition).
- Burridge, Trevor. Clement Attlee: A Political Biography, (1985), scholarly
- Cohen, David. Churchill & Attlee: The Unlikely Allies who Won the War (Biteback Publishing, 2018), popular.
- Crowcroft, Robert. Attlee's War: World War II and the Making of a Labour Leader (IB Tauris, 2011).
- Harris, Kenneth. Attlee (1982), scholarly authorised biography.
- Howell, David. Attlee (2006)
- Jago, Michael. Clement Attlee: The Inevitable Prime Minister (2014)
- Pearce, Robert. Attlee (1997), 206pp
- Thomas-Symonds, Nicklaus. Attlee: A Life in Politics (IB Tauris, 2010).
- „The Oxford Dictionary of National Biography”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. 2004. doi:10.1093/ref:odnb/30498. (Subscription or UK public library membership required.)
- Rosen, Greg. ed. Dictionary of Labour Biography. (Politicos Publishing, 2002); ISBN 1-902301-18-8
- Morgan, Kenneth O. Labour people: leaders and lieutenants, Hardie to Kinnock (1987).
- Addison, Paul. No Turning Back: The Peaceful Revolutions of Post-War Britain (2011) No Turning Back: The Peaceful Revolutions of Post-War Britain. Oxford University Press. 15. 8. 2010. ISBN 978-0-19-219267-7.
- Brady, Robert A. (1950). Crisis in Britain. Plans and Achievements of the Labour Government.... University of California Press., detailed coverage of nationalisation, welfare state and planning.
- Crowcroft, Robert, and Kevin Theakston. "The Fall of the Attlee Government, 1951." in Timothy Heppell and Kevin Theakston, eds. How Labour Governments Fall (Palgrave Macmillan UK, 2013). PP 61–82.
- Francis, Martin. Ideas and policies under Labour, 1945–1951: building a new Britain (Manchester University Press, 1997).
- Shorey, Paul (1925). „Reviewed work: Studies in Herodotus, Joseph Wells”. Classical Philology. 20 (2): 188—189. JSTOR 263794. doi:10.1086/360685.
- Hennessy, Peter (2006). Never Again: Britain 1945–51 (2 izd.). London: Penguin Books. ISBN 0-14-101602-7.
- Jackson, Ben. "Citizen and Subject: Clement Attlee’s Socialism." History Workshop Journal (2018). Vol. 86 pp. 291–298. online[mrtva veza].
- Jeffreys, Kevin. "The Attlee Years, 1935–1955." The Labour Party. Palgrave Macmillan UK, 2000. 68–86.
- Kynaston, David. Austerity Britain, 1945–1951 (2008).
- Mioni, Michele (2016). „The Attlee government and welfare state reforms in post-war Italian Socialism (1945–51): Between universalism and class policies”. Labor History. 57 (2): 277—297. S2CID 155621973. doi:10.1080/0023656X.2015.1116811.
- Morgan, Kenneth O. Labour in Power 1945–1951 (1984), 564 pp.
- Ovendale, R. ed., The foreign policy of the British Labour governments, 1945–51 (1984) ·
- Pugh, Martin. Speak for Britain!: A New History of the Labour Party (2011) . ISBN 0099520788. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Smith Raymond, Zametica John (1985). „The Cold Warrior: Clement Attlee Reconsidered, 1945-7”. International Affairs. 61 (2): 237—252. JSTOR 2617482. doi:10.2307/2617482.
- Swift, John. Labour in Crisis: Clement Attlee & the Labour Party in Opposition, 1931–1940 (2001)
- Tomlinson, Jim (20. 6. 2002). Democratic Socialism and Economic Policy: The Attlee Years, 1945-1951. Cambridge University Press. ISBN 0521892597.
- Weiler, Peter (1987). „British Labour and the Cold War: The Foreign Policy of the Labour Governments, 1945-1951”. Journal of British Studies. 26 (1): 54—82. JSTOR 175554. S2CID 146420824. doi:10.1086/385879.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hansard 1803–2005: contributions in Parliament by Clement Attlee
- Clement Attlee – Thanksgiving Speech 1950 – UK Parliament Living Heritage
- More about Clement Attlee on the Downing Street website.
- Klement Atli na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)
- Dela Clement Attlee na sajtu Fejdid pejdž Kanada
- Klement Atli na sajtu LibriVox (jezik: engleski)
- „Archival material relating to Klement Atli”. UK National Archives.
- Annotated bibliography for Clement Attlee from the Alsos Digital Library for Nuclear Issues
- Clement Richard Attlee, 1st Earl Attlee na sajtu NPG (jezik: engleski)
- Novinski isečci na temu Klement Atli u Novinskim arhivama 20. veka Nemačke nacionalne biblioteke ekonomije (ZBW)
- Drawing of Clement Attlee in the UK Parliamentary Collections