Kolera
Iz projekta Википедија
Kolera je akutna infekcija koju uzrokuje bakterija Vibrio cholerae i koja zahvata celo tanko crevo. Ova bakterija luči toksin, koji izazviva povećanu sekreciju vode i elektrolita (pre svega jona hlora) u tankom crevu, što može dovesti do teške dehidratacije obolelog i poremećaja acido-bazne ravnoteže. Kolera je karakteristična po tome što izaziva prolive, povraćanja, grčeve u mišićima, dehidraciju i kolaps.
Sadržaj |
[uredi] Opšte
Kolera se širi vodom, morskom hranom. Kolera se najčešće javlja u Aziji, srednjem istoku, Africi, južnoj i centralnoj Americi, a u SAD duž obale Meksičkog zaliva. Slučajevi transportirani u Evropu, Japan i Australiju, uzrokovali su lokalne epidemije. U endemskim područjima epidemije se obično pojavljuju za vreme toplih meseci, a najviše stradaju deca; u novozahvaćenim područjima epidemije se mogu pojaviti u bilo koje doba godine.
[uredi] Etiologija, epidemiologija i patofiziologija
Uzročnik, Vibrio cholerae, serogrupe 01 i 0139, kratak je, zakrivljen, pokretan aerobni bacil (štapić). I biotip El Tor i klasični biotipovi V. cholerae mogu izazvati tešku bolest, kao i blaga ili asimptomatska infekcija mnogo su češće s biotipom El Tor. Kolera se širi ingestijom vode, morske hrane i druge hrane kontaminirane izlučevinama osoba sa simptomatskom ili asimptomatskom infekcijom. Kolera je endemična u dijelovima Azije, srednjeg istoka, Afrike, južne i centralne Amerike, a u SAD duž obale Meksičkog zaljeva. Slučajevi transportirani u Europu, Japan i Australiju, izazvali su lokalizirane epidemije. U endemskim se područjima epidemije obično pojavljuju za vrijeme toplih mjeseci, a incidencija je najveća u djece; u novozahvaćenim područjima epidemije se mogu pojaviti u bilo koje doba godine, a sve su dobne grupe jednako osjetljive. Osjetljivost na infekciju varira i najveća je kod osoba s krvnom grupom 0. Budući da je vibrion osjetljiv na želučanu kiselinu, hipohlorhidrija i aklorhidrija su predisponirajući faktori. Osobe koje žive u endemskim područjima, postepeno stiču prirodni imunitet. V. cholerae 01 i 0139 stvaraju enterotoksin – bjelančevinu koja potiče inače intaktnu sluznicu tankoga crijeva na hipersekreciju izotoničnog rastvora elektrolita. Mucinaza bi mogla biti važna u smanjivanju protektivnog učinka crijevnog mucina, dok bi neuraminidaza mogla mijenjati strukturu gangliozida u Ćelijska membranaćelijska membranama sluznice, povećavajući tako sadržaj specifičnog gangliozida (GM1) koji veže enterotoksin. Iako su fimbrije važnije u procesu kolonizacije sluznice, i ćelijski hemaglutinin može potpomoći ovaj proces.
[uredi] Simptomi i znaci
Inkubacija je 1 do 3 dana. Kolera može biti subklinička; može se ispoljiti blagom, nekomplikovanom epizodom proljeva; ili može biti fulminantna, potencijalno smrtonosna bolest. Početni simptomi su obično naglo nastali, bezbolni vodenasti proljev i povraćanje; gubitak tekućine stolicom u odraslih, može biti veći od 1 L po času, no obično je mnogo manji. Posljedicom teškog gubitka vode i elektrolita dovodi do jake žeđi, oligurije, grčeva u mišićima, slabosti i značajno oslabljenog turgora kože s upalim očima i nabranom kožom na prstima. Manifestacije kolere posljedica su gubitka tekućine izotoničnim vodenastim stolicama koje su bogate natrijumom, hloridima, bikarbonatima i kalijumom. Nastaje hipovolemija, hemokoncentracija, oligurija i anurija, teška metabolička acidoza s kaliopenijom (ali s normalnom serumskom koncentracijom natrijuma) i ako se ne preduzme liječenje, može uslijediti cirkulatorni kolaps s cijanozom i soporom. Produžena hipovolemija može izazvati renalnu tubularnu nekrozu. Nekomplikovana kolera prestaje spontano i do oporavka dolazi za 3 do 6 dana. Kod neliječenih, težih slučajeva, smrtnost može biti > 50% - obično zbog dehidracije – ali uz promptnu i adekvatnu terapiju infuzijama tekućine i elektrolita, smrtnost je < 1%. Većina bolesnika prestane izlučivati V. cholerae u dvije sedmice, a mali dio njih postanu hronične bilijarne kliconoše.
[uredi] Dijagnoza
Dijagnoza se potvrđuje izolacijom V. cholerae svežoj stolici. Kolera se mora razlikovati od klinički slične bolesti, uzrokovane vrstama Escherichie coli.
Za kontrolu kolere važno je pravilno uklanjanje ljudskog izmeta, kao i praćenje čistoće izvora za piće. Vodu za piće treba prokuvati, a povrće i ribu treba dobro skuvati.
[uredi] Profilaksa
Za kontrolu kolere važna je pravilna dispozicija ljudskih otpadnih materija, kao i čisti izvori vode. Vodu za piće treba prokuhati ili hlorisati, a povrće i ribu treba dobro skuhati. Neživa peroralna vakcina, koja se sastoji od cijelih ćelija i B podjedinice (nije odobrena u SAD), pruža 85%-tnu zaštitu protiv serogrupe 01, kroz 4 do 6 mjeseci. Zaštita kod odraslih traje i do 3 godine, ali brzo slabi u djece i veća je za klasični, nego za El Tor biotip. Između serogrupa 01 i 0139 nema unakrsne zaštite, tako da se tek u budućnosti može očekivati vakcina funkcionalna protiv obe serogrupe. Parenteralna vakcina daje samo kratkotrajnu i djelimičnu zaštitu i njena se primjena ne preporučuje. Brza profilaksa tetraciklinima može smanjiti broj sekundarnih slučajeva među kućnim kontaktima s bolesnicima od kolere, no masovna profilaksa nije praktična, a neki sojevi nisu niti osjetljivi. Za profilaksu kod djece < 9 god. može se takođe upotrebiti i kotrimoksazol.
[uredi] Liječenje
Važna je brza korekcija hipovolemije i metaboličke acidoze, kao i prevencija hipokalijemije. Teško dehidriranim bolesnicima, osobito onima koji nisu sposobni piti, treba dati što prije, ako je to moguće, intravensku infuziju rastvora za rehidrataciju. Ovo je posebno važno kod djece, koja slabije podnose gubitak kalijuma. Količina tekućine za nadoknadu kontinuiranog gubitka treba biti jednaka izmjerenom volumenu stolice. Adekvatnost rehidracije procjenjuje se češćim kliničkim pregledom (frekvencija i jačina pulsa, turgor kože i diureza). Peroralna primjena rastvora glukoze i elektrolita djelotvorna je u nadoknadi gubitaka stolicom i može se upotrebiti nakon inicijalne intravenske rehidracije. Ona je također korisna – ponekad i kao jedini način rehidracije – u epidemijskim područjima s ograničenim zalihama parenteralnih otopina. Rano liječenje s djelotvornim antibiotikom eradicira vibrione, smanjuje zapreminu stolice za 50% i zaustavlja proljev unutar 48 časova. Izbor antibiotika osniva se na osjetljivosti V. cholerae izoliranog u zajednici. U lijekove koji su djelotvorni protiv osjetljivih sojeva ubrajaju se tetraciklin, makrolidi, kotrimoksazol, hinoloni.
 |
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini). |
