Kongregacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kongregacija (lat. Congregatio) nadleštvo je u sastavu Rimske kurije, najvišeg organa Svete stolice.

Do 1983. kongregacije su se nazivale svetim kongregacijama, ali papa Jovan Pavle II je izbacio naziv sveti. Na čelu svake kongregacije stoji prefekt u činu titularnog biskupa ili titularnog nadbiskupa i sa zvanjem kardinala.

Ustrojstvo[uredi | uredi izvor]

Kongregacija predstavlja nadleštvo koje ima na raspolaganju radna sredstva, kancelarije i službe. To je originalna koncepcija koja nema sličnosti s drugima u državnoj upravi. Ona bi se mogla uporediti s vlašću ministra jednog ministarstva i odgovarajuće parlamentarne komisije, koja utvrđuje njenu politiku. U rimskoj kongregaciji razlikujemo komisiju, koju su u početku sastavljali kardinali, a koja od reforme Rimske kurije pape Pavla VI iz 1967. godine ima i nekoliko biskupa s raznih kontinenata, i dikasterijum tj. organizacionu jedinicu. Članovi komisije sastaju se redovnom jednom sedmično u tačno određen datum.

Na čelu svake kongregacije se nalazi kardinal prefekt koji se imenuje na pet godina, kao, uostalom, i svim dostojanstvenici Rimske kurije, koji ima za pomoćnika jednog sekretara, biskupa, i jedno ili dva podsekretara. Odjeljenja kongregacija, odnosno osoblje, više ili manje brojno, međusobno se vrlo razlikuju. Svaka kongregacija ima određeni broj savjetnika, prelata, svjetovnih sveštenika, monaha ili laika, koji su zapravo stručnjaci za pojedina područja i koji daju, uglavnom pismeno, svoje mišljenje o raznim pitanjima.

Rimske kongregacije[uredi | uredi izvor]

Rimskih kongregacija ima devet:

  1. Kongregacija za doktrinu vjere — ima za cilj očuvanje katoličke vjere i morala. Ona preispituje nova učenja i, po potrebi ih osuđuje. Nadležna je za pitanja discipline na određenom broju područja. Toj kongregaciji pridružene su Međunarodna teološka komisija i Papska komisija za reviziju i dopunu Vulgate (latinski prevod Biblije).
  2. Kongregacija za biskupe — zadužena je za rješavanje svih problema biskupa i biskupija, osim onih koji zavise o kongregacijama za Istočnu crkvu i za jevanđelizaciju naroda. Ona priprema biskupska imenovanja, osim u nekolicini zemalja (npr. Francuskoj). Ona je posrednik između biskupskih konferencija i Rimske kurije. Toj kongregaciji pridružene su Komisija za Latinsku Ameriku i Komisija za emigrante i raseljene.
  3. Kongregacija za Istočne crkve — u potpunosti je odgovorna za sve biskupije raznih istočnih obreda (antiohijskog, aleksandrijskog, vizantijskog). O toj kongregaciji zavise Papski institut za orijentalne studije i Institut Sveti Jovan Damaskin za istočne sveštenike koji studiraju u Rimu i pet kolegijuma za Jermene, Etiopljane, Grke, Ruse i Ukrajince.
  4. Kongregacija za kler — ima trostruku zadaću; bdjeti nad svetošću i disciplinom klira, nadzirati i podsticati katihizis, tj. vjersko obrazovanje hrišćana, pratiti probleme koji su povezani s materijalnom stanju klira i s upravljanjem crkvenih dobara.
  5. Kongregacija za redovnike i svjetovne institute — nadležna je za sve redovnike i redovnice (monahe i monahinje). Ona osniva, mijenja ili ukida redove i družbe, nadzire njihovu disciplinu, te rješava različite probleme.
  6. Kongregacija za jevanđelizaciju naroda tzv. Propaganda — neosporno je najvažnija od svih kongregacija i po složenosti svojih dužnosti i po obimu sredstava s kojima raspolaže. Cilj ove kongregacije definisan je u njenom starom nazivu De propaganda fide, širenje vjere. Njena je zadatak da upravlja i koordinira misionarskim apostolatom u cijelom svijetu. Ona ima isključivu nadležnost na svim područjima koja zavise od Kongregacije za doktrinu vjere i Kongregacije za katolički odgoj, osim na području pravosuđa. Kongregacija podstiče, upravlja ili nadzire određeni broj pridruženih tijela, kao što su:
    1. Komisija za teologiju, duhovnost i misionarsku animaciju;
    2. Komisija za kontrolu biskupskih konferencija, osnivanje i uređenje vjerskih ustanova i sjemeništa;
    3. Pastoralna komisija za proučavanje pastoralnih načela i metoda koje se tiču misionarske djelatnosti i saradnje;
    4. Komisija za katihizis i vjeroučitelje;
    5. Međunarodna agencija za štampu „FIDES”.
  7. Kongregacija za kult i sakramente — osnovana je 1975. godine stapanjem Kongregacije za sakramente i Kongregacije za božanski kult. Bdije nad poštovanjem disciplinskih pravila pri djeljenju sakramenata.
  8. Kongregacija za svetiteljske kauze — ispituje, ponekad i vjekovima, djela i zasluge muškaraca i žena koji su svojim vrlinama i čudima zaslužili da se uvrste u svece. Komisija raspolaže istorijsko-hagiografskom službom.
  9. Kongregacija za katoličko vaspitanje — vodi brigu o sjemeništima, univerzitetima i neuniverzitetskim obrazovnim ustanovama. O toj kongregaciji zavisi Papsko djelo za sveštenička zvanja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]