Koplikove mrlje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koplikove mrlje
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostinfektologija, morbili
MKB-10B05
MKB-9-CM055
DiseasesDB7890
MedlinePlus001569
eMedicinederm/259 emerg/389 ped/1388
MeSHD008457

Koplikove mrlje su promene lokalizovane na sluzokoži unutrašnje strane obraza, koje imaju izgled prosutog griza po hiperemičnoj sluzokoži. Brisanjem se ne skidaju jer su čvrsto spojene sa sluzokožom.[1] Mrlje nastaju kao jedan od kliničkih znakova u usnoj duplji bolesnika obolelog od morbila, Karakterišu se ulceroznim lezijama na sluzokoži usne duplje, praćenom nekrozom, eksudacijom neutrofilna i neovaskularizacijom.[2] Mrlje ponekad konfluiraju u veće „plaže“, tako da deluju kao početni stomatitis. Koplikove mrlje su rani znak za dijagnozu malih boginja ili morbila.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mrlje je otkrio i opisao Henri Koplik, po kome su i dobile naziv

Patognomične bele mrlje (pege) na sluzokoži unutrašnje strane obraza kod osoba obolelih od morbila, prvi je 1896. otkrio i opisao Henri Koplik (Henry Koplik 1858—1927) američki pedijatar, po kome su one i nazvane „Koplikove mrlje“.[4][5]

Neki istoričari medicine zaslugu za ovo otkriće pripisuju Rudolfu Virzburgu (Reubold, Würzburg 1854), a drugi Johanu Andreasu Mareju (Johann Andreas Murray 1740-1791).[3]

Pre Koplika, ove mrlje uočili su i opisivali; nemački internista Karl Jakob Kristijan Adolf Gerhardt (Carl Jakob Adolf Christian Gerhardt 1833-1902) 1874. godine, danski lekar N Flindt 1879, i ruski lekar Nil Filatov (1847-1902) 1895. godine.[3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući sve masovnijoj vakcinaciji protiv morbila, na globalnom nivou stopa incidence za ovu bolest je veoma niska u razvijenim zemljama sveta.

  • U Sjedinjenim Američkim Državama, na primer, javilo se 29—116 slučajeva morbila godišnje, između 2000. i 2007. godine.[6]
  • Od prijavljenog broja obolelih od morbila 94% slučajeva se odnosilo na nevakcinisana lica koja su se inficirali za vreme boravka u inostranstvo, kao i na imunodeficijentna lica sa niskom pokrivenošću vakcinom.[5]
  • Koplikove mrlje mogu se primetiti u najmanje 50—70% bolesnika sa malih boginja, ako je ispitivanje blagovremeno urađeno.[7]

Patofiziologa[uredi | uredi izvor]

Koplikove mrlje se javljaju kao specifičan znak kod, jedne od osipnih groznica, mormbila (malih boginja). Nastaju u prodromalnom, kataralni stadijumu ove bolesti, obično 36 časa pre pojave morbiliformene ospe, i održavaju se 11—24 časova.[8]

Morbili su veoma zarazna bolest (koja se može sprečiti vakcinom) izazvana virusom morbila (malih boginja), roda morbiliformnih virusa iz porodice paramikoviridae (lat. paramyxoviridae). Virus prolazi kroz N filter i na sobnoj temperaturi je aktivan oko 24 časa, a na temperatruri od 00C, nekoliko dana. U zamrznutom stanju na -370C do -720C virus može da zadrži aktivnost i do 15 dana. Brzo se inaktivira na niskim vrednostima pH.[9]

Virus je prisutan u sekretu nosno - ždrelne sluzokože i krvi bolesnika za vreme prodromalnog i rane faze osipnog stadijuma bolesti. Prenosise preko kapljica ili direktnim kontaktom sa sekretom nosa ili grla obolelih osoba. Morbili su jedna od najbrže prenosivih zaraznih bolesti iz grupe boginja, a verovatno i jedna od najpoznatiji i najsmrtonosnijih osipnih groznica u dečjem uzrastu.[10][11][12]

Početna infekcija i umnožavanje virusa počinje na lokalnom nivou u epitelnim ćelijama traheje i bronha u vidu hiperemije, serozne eksudacije, perivaskularnog nakupljanja i proliferacije mononuklearnih a delom i polimorfonuklearnih ćelija. Nakon 2-4 dana, virus morbila inficira lokalno limfno tkivo, najverovatnije nošen plućnim makrofagama. Nakon što virus izvrši prodor u regionalne limfne čvorove, u njima nastaje hiperplazija, sa pojavom gigantskih ćelija veličine i do 100 μ, koje sadržavaju i do 100 jezgara.[2]

U toj početnoj ili prodromalnoj fazi bolesti na bukalnoj i ždrelnoj sluzokoži nastaju Koplikove mrlje, zbog bujanja endotelnih ćelija u ulceroznim lezijama na sluzokoži usne duplje, praćenom površnom nekrozom, eksudacijom neutrofilna i neovaskularizacijom.[2] Daljim procesom viremije virus morbila prodire u ćelije raznih organa pre pojave kožne ospe. Na površini kože se zapaljenjska infiltracija nalazi oko lojnih žlezda i i folikula kose.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Pored Koplikovih melja, ne mekom nepcu se može videti i enantem.

Koplikove mrlje su karakteristika prodromalne faze morbila i često mogu biti otkrivene i pre pojave morbiliformnog osipa. Ove oko dva milimetra velike, eritematozna, bela ili siva mrlje na sluzokoži sa unutrašnje strane obraza obično se pojavljuju suprotnoo od gornjih kutnjaka, nekoliko dana pre osipa, povremeno se proširiti na celu bukalnu sluzokožu, zatim nestati kad se morbiliformni osip razvija.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Koplikove mrlje kao dijagnostički znak za morbile mogu se primetiti u najmanje 50—70% bolesnika sa malih boginja, ako je ispitivanje blagovremeno urađeno.[3]

Objektivnim pregledom usne duplje bolesnika sa Koplikovim mrljama, uoočavaju se beličaste mrlje poput prosutog griza po hiperemičnoj sluzokoži sa unutrašnje strane obraza oko Stenonovog kanala i gingivalne sluzokože u bukalnom žlebu.

Pored ovog znaka kod bolesnika se nalazi se i upala vežnjače, rinitis, koža lica je bleda, sluzokoža ždrela i krajnika je hiperemična. Lice obolele osobe je podbulo, „nečisto“, sivocrvene boje, sa mutnim i suznim očima.[13]

Nije prisutna ospa po koži, ali se u usnoj duplji pored Koplikovih melja, ne mekom nepcu može videti enantem. Ponekad mrlje se mogu javiti i na vežnjači, vaginalnoj sluzokoži ili sluzokoži gastrointestinalnog trakta.[14]

Tarapija[uredi | uredi izvor]

Lečenje je simptomatsko-antipireticima, sredstvima za umirenje kašlja, vitaminima.[15]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tierney LM, Wang KC (februar 2006). „Images in clinical medicine. Koplik's spots”. N. Engl. J. Med. 354 (7): 740. PMID 16481641. doi:10.1056/NEJMicm050576. 
  2. ^ a b v Robbins and Cotran. "Infectious Diseases." Pathologic Basis of Disease. 7th ed. 2005. Print.
  3. ^ a b v g Koplik, H. (1896). „Koplik's spots”. Archives of Pediatrics. 13: 918—922. 
  4. ^ Baxby, Derrick (jul 1997). „The diagnosis of the invasion of measles from a study of the exanthema as it appears on the buccal mucous membrane”. Reviews in Medical Virology. 7 (2): 71—74. PMID 10398471. S2CID 42670134. doi:10.1002/(SICI)1099-1654(199707)7:2<71::AID-RMV185>3.0.CO;2-S. 
  5. ^ a b Koplik, H (1896). „The diagnosis of the invasion of measles from a study of the exanthema as it appears on the buccal mucous membrane”. Arch Pediatr. 13: 918—22. 
  6. ^ Centers for Disease Control and Prevention (CDC) (2008). „Measles--United States, January 1-April 25, 2008”. MMWR. Morbidity and Mortality Weekly Report. 57 (18): 494—8. PMID 18463608. 
  7. ^ Mason WH. Measles. In: Kliegman RM, Behrman RE, Jenson HB, et al., editors. Nelson textbook of pediatrics. 18th ed. Philadelphia: W.B. Saunders; 2007. pp. 1331-7
  8. ^ Steichen, O; Dautheville, S (3. 5. 2009). „Koplik spots in early measles.”. CMAJ : Canadian Medical Association journal = journal de l'Association medicale canadienne. 180 (5): 583. PMC 2645467Slobodan pristup. PMID 19255085. doi:10.1503/cmaj.080724. 
  9. ^ Mandel GL, Bannett JE, Dolin R, ur. (2000). Principles and Practise of Infectious Diseases (5 izd.). Philadelphia, PA: Churchill Livingstone. doi:10.1016/S1473-3099(10)70089-X. ISBN 044307593X. 
  10. ^ Measles, Immunization surveillance, assessment and monitoring who,2010. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2013), Pristupljeno 13.4.2013.
  11. ^ Madsen, Kreesten Meldgaard; Hviid, Anders; Vestergaard, Mogens; Schendel, Diana; Wohlfahrt, Jan; Thorsen, Poul; Olsen, Jørn; Melbye, Mads (2002-11-07). „A population-based study of measles, mumps, and rubella vaccination and autism”. New England Journal of Medicine. 347 (19): 1477—82. PMID 12421889. doi:10.1056/NEJMoa021134. 
  12. ^ Mrozek-Budzyn, D.; Kiełtyka, A.; Majewska, R. (maj 2010). „Lack of association between measles-mumps-rubella vaccination and autism in children: a case-control study”. Pediatr Infect Dis J. 29 (5): 397—400. PMID 19952979. S2CID 25775222. doi:10.1097/INF.0b013e3181c40a8a. .
  13. ^ Bekhor David, Barinaga Jorge, Skolnik Paul: Prevention and treatment of measles. Review, UpToDate v15.1, 2007
  14. ^ Steichen, O.; Dautheville, S. (2009). „Koplik spots in early measles”. Canadian Medical Association Journal. 180 (5): 583. PMC 2645467Slobodan pristup. PMID 19255085. doi:10.1503/cmaj.080724. 
  15. ^ Huiming, Y.; Chaomin, W.; Meng, M. (2005). „Vitamin a for treating measles in children”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2005 (4): CD001479. PMID 16235283. doi:10.1002/14651858.CD001479.pub3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).