Kordofoni instrumenti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muzički instrumenti[1] su sredstva pomoću kojih muzičari stvaraju muziku u živom izvođenju. Najtačnija i najpreciznija podela muzičkih instrumenata,[2] zavisno od građe i načina dobijanja tona i zvuka, je sledeća[3]:

1. Membranofoni ili opnozvučni instrumenti
2. Idiofoni instrumenti
3. Kordofoni, hordofoni ili žičani instrumenti
4. Aerofoni instrumenti
5. Elektrofoni, eterofoni ili elektronski (elektroakustički) instrumenti

Kordofoni instrumenti[uredi | uredi izvor]

Jednostavna animacija treperenja okinute žice po sredini.

Kordofoni, hordofoni ili žičani instrumenti (ital. strumenti corda, engl. chordophonic; franc. cordophones, nem. chordophone Instrumente)[4] - su muzički instrumenti na kojima su izvor zvučnog treperenja žice (lat. chorda = žica). Ovi muzički instrumenti su mnogobrojni. Na njima se ton stvara na 3 načina:

1. Trzanjem, okidanjem – prstima ili trzalicom žice se dovode u stanje vibracije (razne tambure, balalajka, lauta, mandolina, buzuki, gitara, harfa, citra), ili preko klavijaturnog mehanizma (virdžinel, čembalo itd.).
2. Udarimačekića prevučenih filcem po žicama (klavir) ili batićima (cimbalo).
3. Gudalom – prevlačenjem gudala preko zategnutih žica, nazivamo ih gudački instrumenti (viela, rebab, violina, viola, viola d’amore, violončelo, viola da gamba, kontrabas, lijerica, gusle).

Prikažimo samo neke kordofone instrumente:

Reference[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]