Kordun

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga


Koordinate: 45° 7' SG Š, 15° 35' IGD

Kordun je regija u središnjoj Hrvatskoj. Između 1991. i 1995. pripadao je republici Srpskoj Krajini.

Etimologija[uredi]

Naziv Kordun nastao je u razdoblju Vojne krajine i usko je povezan sa strateškim značenjem kraja. Dolazi od francuske riječi cordon koja znači vrpca, niz ili red. U ovom slučaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrđenja prema isturenom turskom području zapadne Bosne. Ulogu stražarnica vršilili su srednjovjekovni burgovi koji su pretvoreni u granične karaule i čardake koji su bili postavljeni na takvim međusobnim razdaljinama da su vizuelno mogli jedni s drugima biti u kontaktu.

Geografija[uredi]

Rijeka Korana kod Slunja

Reljefno, Kordun je prijelazna zona između dinarskog planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveća gradska naselja na Kordunu su Vojnić, Slunj, Vrginmost i Topusko.

Granice[uredi]

Kordun je etnokulturalna regija s nejasno određenim granicama: na jugu rijekom Koranom, na zapadu Mrežnicom, na sjeveru Kupom, te na istoku Glinom i tzv. „suvom“ granicom prema BiH. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor Lasinje na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, a Topuskog na istoku dijelom Banije.

Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem 1791. godine Svištovskim mirom, kada je iz sastava Osmanskog carstva izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada (tzv. „suha međa“), koja se od tada smatra dijelom Korduna.

Uprava[uredi]

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i pet opština (Cetingrad, Vrginmost, Krnjak, Rakovica i Vojnić). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i opštine Lasinja i Topusko. Sve opštine sem Vrginmosta i Topuskog koje pripadaju Sisačkoj pripadaju Karlovačkoj županiji.

Istorija[uredi]

Antika i srednji vek[uredi]

Prvi narod na Kordunu bili su ratoborni Japudi (Japodi ili Japidi), smjesa Kelta i Ilira, a ostaci su im prvi počeci Vlaha. Pokorio ih je za rimsku državu Oktavijan osvojivši 35. p. n. e. njihovo glavno uporište Metulum. U rimsko doba, na Kordunu je granica između provincija Dalmacije i Panonije. Od Senja je vodila važna cesta preko Kapele. Kod Modruša bila je glavna raskrsnica (bivijum), cesta za dolinu Krke u Kranjskoj i dolinu Gline (prema Panoniji) i na Uni. Kordun je već tada prolazno, tranzitno područje. Na Uni se cesta iz Senja preko Kapele spaja sa cestom iz Solina za Sisak, koja je išla uz Unu.

Stara tvrđava Frankopana, izgrađena u ratovima protiv Osmanskog carstva

Ostataka iz rimskih vremena nađeno je kod Sv. Petra na Mrežnici, pa Kamenskog, Topuskog, a na samom Kordunu kod Slunja, Cvijanović Brda, Cetina i Primišlja, ali uglavnom malo.

U staro hrvatsko vreme Kordunom teče granica između Dalmatinske i Posavske Hrvatske, zatim između Hrvatske i Slavonije. Hrvatska ide tada od mora do Kapele, a od Korduna je već Slavonija. Tek kasnije, najviše u vezi sa seobama, pomiče se naziv Hrvatske do Kupe, pa do Save i Drave. Istoričar Klaić kaže o tome da je Hrvatska do 14. vijeka, prije Turaka, sezala s juga do Plaskog i Modruša. Tek od 15. vijeka i osobito u 16. vijeku seže ona do Kupe, kad se ovamo sklanjaju plemići i narod sa juga.

U okviru kraljevine Ugarske ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi Nelipići, nakon njih Babonići, da bi u 14. vijeku većina Korduna prešla pod vlast knezova Frankapana. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrđenja, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već 1225. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i cistercitska opatija Topusko.

O važnosti ovog prostora u predturskom razdolju svjedoči i to da se 1527. godine, nakon Mohačke bitke, u Cetinu kod Slunja sastao hrvatski sabor i izabrao Ferdinanda Habzburškog za hrvatskog kralja. Međutim, turska osvajanja su ubrzo zahvatila i ovo područje. Nakon pada tvrđave Drežnik 1578. godine, Kordun postaje ničija zemlja između Habzburškog i Osmanskog carstva, izložena stalnim pustošenjima. Iako Turci nisu uspjeli zauzeti Slunj, a 1579. je osnovana i nova tvrđava Karlovac, nezaštićeno stanovništvo okolnih naselja se gotovo u potpunosti iseljava. Kordun je tada sasvim opusteo, a do novog naseljavanja će doći tek u 18. vijeku nakon protjerivanja Turaka.

Tvrđava Cetin kod Cetingrada

Habzburška uprava[uredi]

Po oslobađanju od Turaka, ovo područje, kao ni susjedna Lika i Banija, nije vraćeno pod vlast hrvatskog bana, već je ušlo u sastav Vojne krajine. Tada se vrši i organizovana kolonizacija stanovništva, pri čemu na područje oko Slunja dolaze uglavnom Hrvati, a oko Petrove gore Srbi. Njihova primarna uloga bila je vojna zaštita novog sistema pograničnih utvrda prema Osmanskom carstvu. Za razliku od srednjeg vijeka, kad je ovaj prostor bio podijeljen između više županija, sada se zbog strateškog položaja i mentaliteta novih stanovnika-graničara izdvaja kao posebna pokrajina. Iz tog razdoblja potiče i današnji naziv Kordun (od riječi kordon).

Kordun je ostao u sastavu Vojne krajine (kao slunjska i djelimično ogulinska pukovnija) sve do njenog ukidanja 1881. godine, kada je priključen Riječko-modruškoj županiji. Stanovništvo koje je imalo vojnu ulogu ili se bavilo djelatnostima povezanima s vojskom nije moglo preživjeti isključivo od poljoprivrede. Već krajem 19. vijeka počinje iseljavanje, koje se nastavilo tokom čitavog 20. vijeka.

Doseljavanje Srba na područje Korduna[uredi]

Kordun je oslobođen od Turaka u prvom velikom ratu Austrije s Turskom i konačno je pripao Austriji karlovačkim mirom. Odmah po oslobođenju ovog područja počelo je naseljavanje i ovog opustošenog područja. Ipak Turci nikada nisu vladali cijelim područjem Korduna. Oni su bili zadržani kod Sjeničaka, odakle se njihova vlast protezala do slunjskih brda, pa prema Plaškom i Jesenici. Dio Korduna između Mrežnice i Korane iako je bio opustošen, Turci nisu osvojili.

Austrija je osvojila od Turaka opustošenu zemlju. Još četiri godine prije Karlovačkog mira karlovački general Heberštajn upada u Krbavu i odvodi sobom oko 100 srpskih porodica i naseljava ih oko Budačkog u rejonu Karlovca. Zatim sljedi doseljavanje još 286 porodica (2.784 duše) koje se naseljavaju oko Budačkog, Perjasice, Kolarića i Tržića. Ovo doseljavanje pomogao je karlovački general Štrasold i turanjski kapetan baron Franjo Oršić. Godine 1687. krajiška vojska upada u predjele oko Kladuše, kojom prilikom je iz ovog kraja odvedeno 120 srpskih porodica, koje su naseljene po Perjasicii i Tržiću. Barilovićki kapetan Halerštajn doveo je još 120 srpskih porodica i naselio ih po Koranskom brijegu, Kosijerskom selu i Velikom Kozincu. Turanjski kapetan baron Kulmer naselio je u Tušiloviću 70 porodica godine 1717. Ali već godine 1721. odavde su prebačeni preko slunjskih brda, da se ne svađaju oko zemlje i ispaše sa starosjediocima u Mostanju i Turnju, a i da se udalje od karlovačke tvrđave. Još 1689. general Heberštajn izdaje međašni list i razgraničava doseljenike od starosjedelaca, jer je dolazilo do čestih svađa oko ispaše i ometanja posjeda.

U vrijeme kada je naseljavano područje oko Budačkog ogulinski kapetan Kristifor Hranilović, rodom iz Žumberka, doveo je 200 porodica i naselio ih u Skradu, Veljunu i Blagaju. Područje Vojnića delimično je naseljeno kada i predio oko Donjeg Budačkog. Jača naseljavanja područja Vojnića izvršena su u vremenu trećeg rata Austrije s Turskom, kada je poslije Beogradskog mira (1739) Austrija izgubila predijele s desne strane Une. Tada je veliki broj srpskih porodica preselio u Baniju, ali ih je dosta stiglo i u predio Vojnića.

Godine 1711. karlovački general Rabata naseljava oko 200 srpskih i hrvatskih porodica u predjelu Rakovice, između Slunja i Plitvica.

Ovim bi uglavnom bilo završeno naseljavanje Korduna. Godine 1715. među naseljenicima na Kordunu bilo je zavladalo osjećanje nesigurnosti, pa je počelo iseljavanje u donje krajeve. Nije utvrđeno što je prouzrokovalo tu pojavu. Za vrijeme ovih pokreta stanovništva Karlovački generalat je izgubio 1.011 vojnika, što nije bio mali gubitak.

Svištovskim mirom godine 1791. poslije četverogodišnjeg ratovanja sa Turskom dobila je Austrija na Kordunu još 15 kvadratnih milja od Turske. Poslije ovog mira na području istorijske Hrvatske Turskoj je ostalo još samo 17 kvadratnih milja teritorije. To je predio oko Kladuše koji danas pripada Bosni i Hrecegovini. Pomenutim mirom Austrija dobiva na Kordunu gradove Cetin i Drežnik. Tada su naseljene današnje parohije Kordunski Ljeskovac, Mašvina i Sadilovac. To su takozvana „novoselija“. Svištovskim mirom Austrija dobiva i takozvani lički Kordun od Nebljusa do Srba. Ovaj predio i pod Turcima je bio naseljen srpskim stanovništvom, pa nije bilo novih naseljavanja.

Moderna istorija[uredi]

Geografske regije RSK

Ukidanjem Vojne krajine 1882. godine, Kordun postaje deo Modruško-riječke županije Kraljevine Hrvatske-Slavonije u okviru Kraljevine Ugarske i Austrougarske. Raspadom Austrougarske monarhije 1918. godine, Kordun ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavije). Modruško-riječka županija se ukida 1922. godine i Kordun postaje deo Primorsko-krajiške oblasti, da bi potom, 1929. godine ušao u sastav Savske banovine, a 1939. godine u sastav Banovine Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, region je bio pod okupacijom takozvane Nezavisne Države Hrvatske, da bi nakon rata postao deo nove socijalističke Jugoslavije u okviru koje je administrativno pripadao SR Hrvatskoj. Nakon izdvajanja Hrvatske iz Jugoslavije 1991. godine, Kordun ulazi u sastav Republike Srpske Krajine, da bi posle vojnog poraza RSK ušao u sastav Hrvatske.

Stanovništvo[uredi]

Kordun je tokom čitavog 20. vijeka bio izrazito emigracijsko i depopulacijsko područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 25.000 stanovnika. 1931. godine isti prostor imao je blizu 100.000 stanovnika.

Po nacionalnoj strukturi riječ je o izrazito mješovitom području (oko 52 % Hrvata, oko 40 % Srba te oko 6 % Bošnjaka). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone: u južnom dijelu (Cetingrad, Rakovica i Slunj) većinsko stanovništvo su Hrvati, a u sjevernom dijelu (Vrginmost, Krnjak i Vojnić) Srbi.

Većina Srba sa Korduna je proterana 1995. tokom vojne akcije Oluja.

Slavni ljudi[uredi]

Privreda[uredi]

Kordun je izrazito ruralno područje sa zemljištem relativno nepovoljnim za obradu. To je posebno izraženo u južnom dijelu (okolina Slunja) gdje prodiru dijelovi dinarskog krša. U istoriji je stanovništvo bilo vezano za vojnu službu u Vojnoj krajini, tako da nikada nije zavisilo isključivo o poljoprivredi. Nakon Drugog svjetskog rata, otvarani su manji industrijski pogoni u lokalnim centrima (Krnjak, Slunj, Vojnić), ali bez većeg učinka na razvoj kraja. Danas se mogućnost razvoja vidi u turizmu, posebno na slunjskom području zbog blizine Plitvičkih jezera.

Spomenici i znamenitosti[uredi]

Vodopadi u Rastokama

Vidi još[uredi]

Spoljašnje veze[uredi]