Korisnik:Miloš/istorija lingvistike
Uvod[uredi | uredi izvor]
Istorija lingvistike se može posmatrati iz tri ugla: (1) Kao istorija lingvistike kao nauke od oformljenja do danas; (2) kao istorija sistematičkog proučavanja jezika; i (3) kao istorija zanimanja za jezičke probleme.
Očigledno je da je istorija zanimanja za jezičke probleme najstarija i da znamo da potiče još od prvih zapisa. Istorija sistematičkog proučavanja jezika može se pripisati Platonu u Grčkoj i Paniniju u Indiji. I jedan i drugi su živeli u petom veku pre nove ere.
Ipak, lingvistika se kao nauka oformila tek s početka 19. veka. Prvi predstavnici te nove nauke su Britanac sir Vilijam Džons i Danac Rasmus Rask, iako će ceo 19. vek proći u dominaciji nemačkih naučnika.
Kontinuiteti i raskoli[uredi | uredi izvor]
Ako pogledamo istoriju lingvističkih istraživanja u poslednja četiri veka (od početka 17. do početka 21.), u oko upadaju izraziti raskoli koji jasno razgraničavaju stvaranje nove epohe u istraživanju i zamiranje stare. Ipak, često se dešava da predstavnici zamiruće epohe još dugo ostave traga za sobom, pa se još dugo posle njih može osetiti trvenje između dva različita pogleda na istraživanje jezika.
Sve do širenja Indoevropljana od renesanse, sva jezička zanimanja i istraživanja bila su omeđena izostankom komunikacije. Tako se može govoriti o bar tri civilizacijska centra u kojima su se jezička istraživanja obavljala u njihovim unutrašnjim kontinuitetima i raskolima. To su Sredozemlje, Indija i Kina. I sva su istraživanja bila uglavnom omeđena društvenim, jezičkim i pisanim specifičnostima tih krajeva.
Kinezi su se mahom okretali leksikologiji i leksikografiji kao najlogičnijem putu koji je započet ideografskim pismom sa velikim brojem znakova. Indijci su iz religijskih razloga pokušavali da sačuvaju izvorni oblik sanskrita prenoseći Vede usmenim putem. Tako su na toj osnovi razvili izuzetnu fonologiju i morfologiju, ravne proučavanjima u 20. veku. Indoevropljani i Semiti iz Sredozemlja imali su priliku da svoja znanja raznose jedni drugima, pa su vrlo rano počeli da se bave filozofijom jezika; pa, potom, iz religijskih razloga kao i Indijci, da razviju pre svega vrlo kvalitetne morfologije sakralnih jezika (pre svega, latinskog i arapskog).
Takvo ustrojstvo jezičkih analiza i sinteza ostalo je manje-više netaknuto sve do vremena ekspanzije Indoevropljana. Tada počinje, prvo stihijski, a potom i sve sistematičnije i sve naučnije istraživanje jezika. I tada upravo počinje četvorovekovna priča o kontinuitetima i raskolima u onome što danas možemo nazvati krajem zatvorenog sredozemnog razmišljanja o jeziku i počecima ose razvoja savremenog sistematičkog pristupa jeziku u evrocentričnoj civilizaciji.
Gramatika Por-Rojala je vrhunac sholatičke gramatike i početna tačka razvoja savremene lingvističke misli. U tu gramatiku utkana je filozofija jezika grčkih mislilaca, religijska dogma hrišćanstva sa sistematičnošću aleksandrijskih filologa i sholasta. Od tog vrhunca jedne ipak zatvorene civilizacije ni do danas u znatnom delu nismo odmakli: Kada krenemo u izučavanje nekog jezika, pred nama se uvek nađu klasične gramatike koje u svojoj strukturi nisu mnogo odmakle ni od tog vremena, a ni od vremena aleksandrijskih filologa koji su stvarali od doba helenizma do arapskog osvajanja Egipta.
Logicizam Por-Rojala bio je glavna meta kritike potonjih istraživača jezika. Ceo osamnaesti vek prolazi u natezanju između logicizma i dolazećih opisa jezika koji su počeli da se broje stotinama. Religijska dogma o hebrejskom jeziku kao najstarijem i praizvoru svih drugih polako je počela da se ruši, iako je jedna druga dogma, dogma o starosti sveta, još dugo bila kamen spoticanja istraživačima koji su se u potonjim vekovima najviše bavili istraživanjem istorije jezika.
"Otrkiće" sanskrita s početka 19. veka izazvalo je početak stvaranja lingvistike kao nauke kakvu danas poznajemo. U skladu sa pravcima u razmišljanju u drugim naukama, iako se saznalo za sinhronijska istraživanja starih Indijaca, sanskrit je prevashodno bio zanimljiv kao "prajezik mesto prajezika", zamenivši time hebrejski iz religijske dogme. Ovaj je
Antičko doba[uredi | uredi izvor]
Preistorija jezika[uredi | uredi izvor]
- Jedan nelingvistički problem
- Teorija o poreklu
- Od lingvistike do preistorije
- Od preistorije do lingvistike
Egipćani[uredi | uredi izvor]
- Nedostatak istorijskih radova
- Dokumenti, činjenice
- Pisanje kao lingvistička analiza
- Lingvistička analiza hijeroglifa
- Postoji li analiza druge artikulacije?
- Razmišljanja o jeziku
Sumerci i Akađani[uredi | uredi izvor]
- Nedostatak radova
- Rađanje jedne filologije
- Rađanje jedne leksikografije
- Analiza prve artikulacije
- Fonička analiza
- Ka svesti o drugoj artikulaciji=
- Mitovi i lingvistička razmišljanja
Drevna Kina[uredi | uredi izvor]
- Počeci
- Jedan poseban put
- Lingvističko razmišljanje
Hindusi[uredi | uredi izvor]
- Prvi lingvisti
- Jedna magijsko-verska fonetika
- Svest o drugoj artikulaciji
- Gramatička analiza
- Hinduska lingvistika
Feničani[uredi | uredi izvor]
- Izumitelji alfabeta
- Analiza druge artikulacije?
- Da li redosled slova ima neki smisao?
- Istorijske odlike feničanskog izuma
Hebreji[uredi | uredi izvor]
- Radoznalost za lingvistiku kod Hebreja
- Nekoliko lingvističkih opažanja
- Banalan mit, veličanstven mit
Grci[uredi | uredi izvor]
- Jedna nova situacija
- Opis druge artikulacije
- Prva artikulacija
- Opis jezika
- Istorijski problemi
- Teorijski problemi
Rimljani[uredi | uredi izvor]
- Učenici Grka
- Druga artikulacija
- Varon
- Opis jezika
- Jezici i istorija
- Lingvističke teorije
Literatura[uredi | uredi izvor]
Srednji vek (od 4. do 14. veka)[uredi | uredi izvor]
- Druga artikulacija
- Prva artikulacija
- Opis jezika
- Jezici i istorija
- Lingvističke teorije
Literatura[uredi | uredi izvor]
Moderna vremena[uredi | uredi izvor]
Humanizam i renesansa[uredi | uredi izvor]
- Druga artikulacija
- Prva artikulacija
- Opis jezika
- Istorijska stanovišta
- Lingvističke teorije
17. vek[uredi | uredi izvor]
- Druga artikulacija
- Prva artikulacija
- Opis jezika
- Istorija jezika
- Opšti problemi
Viko[uredi | uredi izvor]
18. vek[uredi | uredi izvor]
- Fonetsko istraživanje
- Gramatika
- Opis jezika
- Istorijski stav
- Teorije o jeziku
Literatura[uredi | uredi izvor]
19. vek[uredi | uredi izvor]
Preokret izazvan sanskritom[uredi | uredi izvor]
- Fonetika i sanskrit
- Gramatika i sanskrit
- Opis jezika
- "Otkriće" sanksrita?
- "Otkriće" komparativizma
- Klasifikovanje jezika
Rasmus Rask[uredi | uredi izvor]
- Slučaj Rask
- Jedan nepriznati pionir?
- Komparativna gramatika
- Ko je Rask?
Franc Bop[uredi | uredi izvor]
- Atmosfera toga doba
- Utemeljivač komparativne gramatike
- Bopova teorija
Lingvistika posle Franca Bopa[uredi | uredi izvor]
- Istorijska lingvistika ili komparativna gramatika
- Jedna čisto komparativistička epoha?
- Od Bopa do Zeusa
- Ćutanje Francuza
- Rejnuar
Vilhelm fon Humbolt[uredi | uredi izvor]
Šlajher[uredi | uredi izvor]
- Njegovo mesto u lingvistici 19. veka
- Šlajherovo delo
- Šlajher komparatista
- Šlajherova opšta lingvistika
- Pouka koju daje Šlajher
Lingvistika i fonetika[uredi | uredi izvor]
- Rađanje ili susret?
- Fonetika i sanskrit
- Fonetika i nauke 19. veka
- Polako kretanje ka fonologiji
Mladogramatičari[uredi | uredi izvor]
- Anegdota
- Istorijske činjenice
- Ljudi i dela
- Fonetski zakoni
- Istoricizam
- Psihologizam
Literatura[uredi | uredi izvor]
Ka lingvistici 20. veka[uredi | uredi izvor]
Kontinuitet i raskidanje[uredi | uredi izvor]
Kontinuitet[uredi | uredi izvor]
Ferdinand de Sosir[uredi | uredi izvor]
Boden de Kurtene[uredi | uredi izvor]
Vitni[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Jezička ispitivanja u 20. veku[uredi | uredi izvor]
Osnovne karakteristike nauke 20. veka[uredi | uredi izvor]
Razvojni smer lingvistike[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Nestrukturalna lingvistika[uredi | uredi izvor]
- Lingvistička geografija
- Zasnivanje metoda
- Moderna dijalektologija
- Francuska lingvistička škola
- Psihofiziološka, psihološka i sociološka ispitivanja jezika
- Stilistička proučavanja
- Estetski idealizam u lingvistici
- Uvodne napomene
- Voslerova škola
- Neolingvistika
- Progresivne slavističke škole
- Kazanjska škola
- Fortunatovljeva (moskovska) škola
- Belićevi lingvistički pogledi
- Mar
- Eksperimentalna fonetika
Literatura[uredi | uredi izvor]
Počeci strukturalne lingvistike[uredi | uredi izvor]
- Pregled osnovnih razvojnih karakteristika
- Ferdinand de Sosir
- Ženevska škola
- Fonološka epoha u lingvistici
- Preteče fonologa
- Fonološki principi Trubeckog
- Binarizam Romana Jakobsona
- Strukturalno tumačenje glasovnih promena
- Praška škola
- Praški lingvistički kružok i razvijanje praške škole
- Praška škola danas
- Funkcionalna lingvistika Andrea Martinea
- Škola američke lingvistike
- Počeci - Boas Sapir, Blumfild
- Epoha distribucionalizma
- Pikeova tagmemika
- Antropološka lingvistika
- Psiholingvistika
- Kopenhaška škola
- Počeci škole -- Vigo Brendal
- Hjelmslevljeva glosematika
Literatura[uredi | uredi izvor]
Logički simbolizam u lingvistikci[uredi | uredi izvor]
- Logistika
- Semotika (semiologija)
- Semantika (lingvistička)
- Lingvistička sintaksa
Generativni pristup jeziku[uredi | uredi izvor]
semiologija
Matematička lingvistika kvantitativnog (= nealgebarskog karaktera)[uredi | uredi izvor]
- Uvodne napomene
- Kvantitativna (statistička) lingvistika
- Teorija informacije
- Mašinsko prevođenje
Literatura[uredi | uredi izvor]
Algebarska lingvistika nelinearnog (analitičkog) tipa[uredi | uredi izvor]
- Uvodne napomene
- Kategorijalna gramatika identifikacionog tipa
- Kategorijalna gramatika zasnovana na principima matematičke teorije skupova
- Gramatika zavisnosti i projektivnosti
- Sgalovgenerativni pristup jeziku
- Šaumjanov aplikativno-generativni model
Literatura[uredi | uredi izvor]
Stratifikaciona gramatika[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Neofirthijanska lingvistika reprezentovana "gramatikom skala i kategorija"[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
"Gramatika koja se tiče sadržine"[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Sociolingvistika[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Tekstualna gramatika[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Pravci savremene generativno-transformacione gramatike[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Savremena kognitivna lingvistika[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Žorž Munen, Istorija lingvistike (od početaka do 20. veka), prevela s francuskog Vera Ilijin, Biblioteka 20. vek, Beograd 1996.
- Milka Ivić, Pravci u lingvistici, šesto, dopunjeno izdanje, Biblioteka 20. vek, Beograd, 1990.