Kodžiki
Kodžiki (古事記, "Zapisi drevnih zbivanja") je prva zapisana knjiga u Japanu na osnovu usmenog predanja, a zabeležio je 712. godine O-no-Jasumaro.
Uvodni tekst nas upoznaje sa tim u kakvim okolnostima je delo nastalo. U pogledu predanja, teži se čuvanju verzija koje bi dokazivale legitimnost novog cara (O-ama), a odbacuju se one koje to ne mogu. Tenmu O-ama po pobedi nad Otomom (sinom njegovog brata, cara Tendži), rešava da od postojećih tekstova sredi i sačuva samo bitne verzije po njega.
U prvoj fazi sastavljanja, Tenmu O-ama poziva kazivača i moli ga da upamti sve „legitimne“ verzije (neki istoričari tvrde da je taj kazivač bila žena, čemu ide u prilog i činjenica da su žene-šamanke u starojapanskoj kulturi uglavnom bile one koje čuvaju „božije reči“). Taj kazivač Hijeda-no-Are, pamti tekst kako je car naredio. Već 711. godine carica Genmej poziva dvorskog učenjaka O-no-Jasumaro-a da sve zabeleži, što će on i učiniti već sledeće 712. godine.
U uvodnom tekstu korišćen je čisti kineski stil, a ostalo je mešano. O-no-Jasumaro je želeo da sačuva japanski jezički duh i ritam, tj. stil, iz kazivačkog pričanja. To je bilo moguće korišćenjem kineskog pisma u izmenjenom obliku, tj. jedino u svrhu prenosa njihove fonetske vrednosti a ne i semantičke (Manjogana).
Kodžiki sadrži tri svitka (sankan):
- Džokan - kosmogonijske priče (od vremena nastanka zemlje i neba pa do vremena cara Džinmu-a). Istorijski nisu verodostojne budući izrazito mitološke. Zemlju stvara par bogova Izanagi i Izanami. Onda Amaterasu Omikami stvara nebo.
- Čukan - od cara Džinmu-a do cara O-džin-a. Tu su uglavnom legendarne priče o određenim junacima kao što je Jamato Takeru-no-Mikoto. Nema istorijske vrednosti ali kao književno delo sa oko 110 pesama, pored proznih delova, epski dočarava japanski duh i svet.
- Genkan - od cara Nintoku-a, pa sve do carice Sujko sa više istorijskih priča, manje mitologije; bavi se vremenom ljudi, ne bogova.
Izdvajaju se dve vrste teksta:
- Tejki - odnosi se na rodoslov same carske porodice
- Hondži - mitološke priče i legende, ne toliko vezane za rodoslov i politiku
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Naslov knjige je transkribovan kao Kođiki jer je japanski glas じ približniji slovu đ što se za sada kosi sa trenutnim pravilima srpske transkripcije japanskog.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bently, John R. The Authenticity of Sendai Kuji Hongi: A New Examination of Texts, With a Translation And Commentary. ISBN 978-90-04-15225-0.
- Brownlee, John S. (1997). Japanese historians and the national myths, 1600-1945: The Age of the Gods and Emperor Jimmu. Vancouver: University of British Columbia Press. ISBN 978-0-7748-0644-2.
- Brownlee, John S. (1991). Political Thought in Japanese Historical Writing: From Kojiki (712) to Tokushi Yoron (1712). Waterloo, Ontario: Wilfrid Laurier University Press. ISBN 978-0-88920-997-8..
- Chamberlain, Basil Hall. (1919). The Kojiki.
- Nihon Koten Bungaku Daijiten Henshū Iinkai (1986). Nihon Koten Bungaku Daijiten (na jeziku: Japanese). Iwanami Shoten. ISBN 978-4-00-080067-9.
- Ono, Motonori Shinto: The Kami Way
- Philippi, Donald L. Philippi. (1977). Kojiki. Tokyo: University of Tokyo Press. ISBN 978-0-86008-320-7.
- Starrs, Roy (2005). „The Kojiki as Japan's National Narrative”. Ur.: Palmer: Global Oriental, Edwina. Asian Futures, Asian Traditions. Folkestone, Kent. ISBN 978-1-901903-16-4.