Kraško polje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Livanjsko polje, najveće kraško polje u svetu

Kraško polje je geomorfološki oblik u kraškom predelu ili krasu.[1] Predstavlja duboku zatvorenu ili poluzatvorenu depresiju koja je izdužena u pravcu pružanja slojeva. Kraška polja oblikom najčešće podsećaju na prostrane kotline koje imaju zaravnjeno dno i strme strane.[2]

Način postanka[uredi | uredi izvor]

U Popovom polju nalazi se veštački obrazovano Goričko jezero

U geomorfologiji kraška polja su najveći površinski oblici u krečnjačkim terenima, koji grade kraški predeo. Ona se javljaju samo u onim oblastima u kojima je krečnjačka masa znatne debljine, velikog rasprostranjenja a odlikuje se velikom čistoćom. Takve oblasti predstavljaju Dinarski kras, kraške oblasti Peloponeza, Male Azije, Jamajke, Kube.

Polja nastaju tektonskim spuštanjem terena između paralelnih ili subparalelnih raseda. Tako nastalu depresiju, kasnije, oblikuje kraški proces, pa kraško polje ima sve odlike krasa.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Kraška polja su veće ravne doline najčešće zatvorene sa svih strana planinama, koje se naglo izdižu. Kroz polje teče više vodotoka, ali obično se izdvaja jedan glavni, koji na jednom kraju polja ponire, gubi se u ponoru (reka ponornica). Dna polja uglavnom su blago nagnuta ka ponorima koji su brojni u velikim kraškim poljima. Glavna reka može graditi i više bliskih polja, koja se stepenasto spuštaju sa rečnim padom.

Dno polja je ravno i plodno (humusno zemljište), ali zbog zatvorenosti polja biva plavljeno u vreme većih voda. Izgrađeno je od rezidijalne gline i aluvijalnog materijala a njegova debljina može biti veća od 100 m (takav slučaj imamo u Nikšićkom polju). U velikim kraškim poljima dno je izgrađeno i od neogenih i pleistocenih sedimenata. Postoje kraška polja koja nemaju nanosno dno, već je ono stenovito i izbušeno vrtačama (takav je gornji deo Popovog polja).[2]

Dužina kraških polja može biti od 2 do 60 i više kilometara. Uvek su duguljastog ili ovalnog oblika, tako da se širina kreće od nekoliko stotina metara do 10-15 km. Zbog prostranosti, niže nadmorske visine i dobrog zemljišta kraška polja su pogodnija za život od okolnih visova, pa su i znatno gušće naseljena od njih. Tu su i smeštena glavna naselja u unutrašnjosti Dinarskog sistema. Osim Dinarske kraške oblasti poznate su i kraške oblasti Peloponeza, Portugalije, Male Azije, Kube i Jamajke.[3]

Klasifikacija polja[uredi | uredi izvor]

Prema svom postanku (genezi) kraška polja mogu se podeliti na: tektonska, erozivna i kraška (u užem smislu).

Tektonska kraška polja predisponirana su primarnim tektonskim pokretima. U okviru ove vrste izdvajaju se dve podvrste, kraška rasedna i kraška sinklinalna polja. Kraška rasedna polja stvorena su radijalnim tektonskim pokretima a njihov primarni oblik je rov. Ako je oblik polja predisponiran tangencijalnim pokretima, onda je njegov primarni oblik sinklinala i to su kraška sinklinalna polja. Najveći broj polja Dinarskog krasa postao je na ovaj način.

Erozivna kraška polja su poligenetska polja. To znači da su ona, tokom morfološke evolucije, izgrađivana ne samo kraškom, već i radom drugih erozija. Zavisno od vrste erozija koje su imale udela u oblikovanju i izgrađivanju polja mogu se izdvojiti 3 podvrste erozivnih kraških polja: Fluvio-kraška, periglacijalna-kraška i abraziono kraška polja.

U zavisnosti od hidrografskog režima kraška polja delimo na:

  • suva (bez ili sa retkim poplavama)
  • stalno plavljena (najčešće u najnižem delu polja) i
  • periodski plavljena.

Hidrografski režim zavisi od stadijuma morfološko-hidrološke evolucije krasa: suva polja odmakla su najdalje u evoluciji. Sve tri grupe polja, na osnovu ovog kriterijuma, zastupljene su u Crnoj Gori. Primer suvog polja je Cetinjsko polje. Periodski plavljena polja su najzastupljenija, a takvo je Njeguško. Skadarsko jezero je primer stalno plavljenog polja. [2] Postoje i kraška polja koja su veštački poplavljena (na primer Nikšićko).

Najpoznatija kraška polja[uredi | uredi izvor]

Najbrojnija skupina kraških polja nalazi se u Dinarskom planinskom vencu. Najpoznatija i najveća kraška polja u Bosni i Hercegovini su: Livanjsko polje, Glamočko polje, Nevesinjsko polje, Gatačko polje, dok su u Crnoj Gori poznata polja: Nikšićko polje, Cetinjsko polje, Njeguško polje i Grahovsko polje. Kraška polja se susreću i u Dinarskim krajevima Hrvatske: Ličko polje, Krbavsko polje, Petrovo polje i Slovenije.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Anđelić M. Geomorfologija. Beograd: Vojnogeografski institut, 1990.
  • Marković M., Pavlović R., Čupković T. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2003, pp. 235.
  • Pešić L. Opšta geologija - Egzodinamika. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet, 2001.
  • Petrović Dragutin. "Geomorfologija", Beograd, 1967.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dragutin Petrović: Geomorfologija; Beograd, 1967, pp. 171.
  2. ^ a b v Petrović, Dragutin; Manojlović, Predrag (2003). Geomorfologija. Beograd: Geografski fakultet. str. 297. ISBN 86-82657-32-5. 
  3. ^ Dragutin Petrović: Geomorfologija; Beograd, 1967, pp. 188.