Cirkulatorni sistem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Крвни систем)
Cirkulatorni sistem
Ljudski cirkulatorni sistem (pojednostavljen). Crveno označava oksigenirana krv nošenu arterijama, plavo označava deoksigenirana krv nošenu venama. Kapilari, koji spajaju arterije i vene, i limfni sudovi nisu prikazani.
Identifikatori
MeSHD002319
TAA12.0.00.000
FMA7161
Anatomska terminologija

Cirkulatorni sistem, krvni sistem ili kardiovaskularni sistem je sistem organa koji omogućava cirkulaciju krvi kroz telo, transport hranljivih sastojaka (kao što su aminokiseline i elektroliti), kiseonika, ugljen-dioksida, hormona i krvnih ćelija u i iz ćelija u telu radi pružanja hrane i pomaganja u borbi protiv bolesti, stabilizaciji temperature i pH, i održavanju homeostaze.

Cirkulatorni sistem obuhvata limfni sistem, kroz koji cirkuliše limfa.[1] Prolazak limfe na primer traje mnogo duže od krvi.[2] Krv je tečnost koja se sastoji od plazme, crvenih krvnih zrnca, belih krvnih zrnca, i krvnih pločica koje cirkulišu pomoću srca kroz vaskularni sistem kičmenjaka, noseći kiseonik i nutrijente do ćelija i iznoseći otpadne materijale iz svih telesnih tkiva. Limfa je esencijalno recirkulisani višak krvne plazme nakon što je bila filtrirana iz vanćelijske tečnosti (između ćelija) i vraćena u limfni sistem. Kardiovaskularni (od latinskih reči sa značenjem „srce” i „posuda”) sistem se sastoji od krvi, srca, i krvnih sudova.[3] Limfa,[4] limfni čvorovi, i limfni sudovi formiraju limfni sistem, koji vraća filtriranu krvnu plazmu iz intestinalne tečnosti (između ćelija) kao limfu.

Cirkulatorni sistem krvi ima dve komponente, sistemsku cirkulaciju i plućnu cirkulaciju.[5]

Dok ljudi, kao i drugi kičmenjaci, imaju zatvore kardiovaskularni sistem (što znači da krv nikad ne napušta mrežu arterija, vena i kapilara), neke grupe beskičmenjaka imaju otvoren kardiovaskularni sistem. Limfni sistem, s druge strane, je otvoreni sistem koji pruža pristupnu rutu za višak intersticijalne tečnosti koja se vraća u krv.[6] Primitivnijem, diploblastnom životinjskom razdelu nedostaju cirkulatorni sistemi.

Mnoge bolesti utiču na cirkulatorni sistem. Time su obuhvaćene kardiovaskularne bolesti, koje utiču na kardiovaskularni sistem, i limfne bolesti koje utiču na limfni sistem. Kardiolozi su medicinski stručnjaci koji se specijalizuju na srce, a kardiotorični hirurzi se specijalizuju u operacijama na srcu i okolnim oblastima. Vaskularni hirurzi se fokusiraju na druge delove cirkulatornog sistema.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Kardiovaskularni sistem[uredi | uredi izvor]

Prikaz srca, glavnih vena i arterija napravljen skeniranjem tela.
Presek ljudske arterije.
Relativni postoci srčanog izlaza isporučenog u glavne sisteme organa

Esencijalne komponente ljudskog kardiovaskularnog sistema su srce, krv i krvni sudovi.[7] Njime su obuhvaćena plućna cirkulacija, „petlja” kroz pluća gde dolazi do oksigenacije krvi; i sistemska cirkulacija, „petlja” kroz ostatak tela radi pružanja oksigenisane krvi telu. Isto tako se može smatrati da sistemska cirkulacija funkcioniše u dva dela – makrocirkulacija i mikrocirkulacija. Prosečna odrasla osoba ima oko 4,7 do 5,7 litara krvi, što čini oko 7% ukupne telesne težine.[8] Krv se sastoji od plazme, crvenih krvnih zrnca, belih krvnih zrnca, i krvnih pločica. Takođe, sistem organa za varenje radi sa sistemom za cirkulaciju kako bi se obezbedili hranljivi sastojci koji su potrebni sistemu da bi se održalo pumpanje srca.[9]

Kardiovaskularni sistemi ljudi su zatvoreni, tako da krv nikad ne napušta mrežu krvnih sudova. Za razliku od toga, kiseonik i nutrijenti se difuzno kreću kroz slojeve krvnih sudova i ulaze u intersticijalni fluid, koji nosi kiseonik i nutrijente do ciljnih ćelija, a ugljen-dioksid i otpad u suprotnom smeru. Druga komponenta cirkulatornog sistema, limfni sistem, je otvorena.

Arterije[uredi | uredi izvor]

Oksigenisana krvi ulazi u sistemsku cirkulaciju kad napušta levu srčanu komoru, kroz zalistak aorte.[10] Prvi deo sistemske cirkulacije je aorta, masivna arterija debelog zida. Aorta premošćava i daje grane koja snabdevaju gornji deo tela, a nakon prolaza kroz aortni otvor dijafragme na nivou grudnog desetog pršljena, ona ulazi u abdomen. Kasnije se spušta i isporučuje grane do abdomena, karlice, perineuma i donjih ekstremiteta. Zidovi aorte su elastični. Njihova elastičnost pomaže u održavanju krvnog pritiska u celom telu. Kada aorta primi gotovo pet litara krvi iz srca, ona se odskače i odgovorna je za pulsiranje krvnog pritiska. Osim toga, dok se aorta grana u manje arterije, njihova elastičnost se smanjuje a njihova usklađenost nastavlja da se povećava.[11]

Kapilari[uredi | uredi izvor]

Arterije se granaju u male prolaze nazvane arteriole i zatim u kapilare.[12] Kapilari se spajaju da bi doveli krv u venski sistem.[13]

Vene[uredi | uredi izvor]

Nakon njihovog prolaza kroz telesna tkiva, kapilari se ponovo spajaju u venule, koje nastavljaju da se spajaju u vene. Venski sistem se konačno spaja u dve glavne vene: gornja šuplja vena (grubo govoreći drenira područja iznad srca) i donja šuplja vena (grubo govoreći drenira područja ispod srca). Ova dva velika suda se prazne u desnu pretkomoru srca.

Koronarni sudovi[uredi | uredi izvor]

Samo srce se snabdeva kiseonikom i hranjivim materijama kroz malu „petlju” sistemske cirkulacije i koristi veoma malo od krvi sadržane unutar četiri komore.[14]

Vena porta[uredi | uredi izvor]

Opšte pravilo je da se arterije iz srca razdvajaju u kapilare, koji se spajaju u vene, koje vode nazad do srca.[15] Vene porte su mali izuzetak ovoga. Kod ljudi jedini značajni primer je portalna vena jetre koja se kombinuje iz kapilara oko gastrointestinalnog trakta gde krv apsorbuje razne produkte varenja; umesto da vodi direktno nazad u srce, portalna vena jetre se grana u drugi kapilarni sistem u jetri.[16][17]

Srce[uredi | uredi izvor]

Pogled sa prednje strane

Srce pumpa oksigenisanu krv do tela i deoksigenisanu krv do pluća. U ljudskom srcu postoji jedna srčana pretkomora i jedna srčana komora za svaku cirkulaciju, i sa sistemskom i pulmonalnom cirkulacijom postoji ukupno 4 komore: leva pretkomora, leva komora, desna pretkomora i desna komora. Desna pretkomora je gornja komora desne strane srca. Krv koja se vraća u desnu pretkomoru je deoksigenisana (siromašna kiseonikom) i prolazi kroz desnu komoru da bi bila pumpana kroz plućnu arteriju do pluća radi reoksigenacije i uklanjanja ugljen-dioksida. Leva pretkomora prima novo oksigenisanu krv iz pluća kroz plućnu venu, koja prelazi u jaku levu komoru da bila pumpana kroz aortu do raznih organa tela.

Sistem koronarne cirkulacije pruža dotok krvi do samog srčanog mišića. Koronarna cirkulacija počinje u blizini početka aorte sa dve koronarne arterije: desnom koronarnom arterijom i levom koronarnom arterijom. Nakon hranjenja srčanog mišića, krv se vraća kroz koronarne vene u koronarni sinus i odatle u desni atrijum. Povratni protok krvi kroz njen otvor tokom atrijalnog sistola je sprečen pomoću zaliska srčanog sinusa. Najmanje srčane vene odvode direktno u srčane komore.[9]

Pluća[uredi | uredi izvor]

Pulmonalna cirkulacija dok prolazi iz srca. Prikazane su plućne i bronhijalne arterije.

Cirkulatorni sistem pluća je deo kardiovaskularnog sistema u kome se krv lišena kiseonika ispumpava iz srca, kroz plućnu arteriju, do pluća i vraća, oksigenisana, u srce kroz plućnu vena.

Krv lišena kiseonika iz gornje i donje velike šuplje vene ulazi u desnu pretkomoru srca i teče kroz trokvržični zalistak (desni atrioventrikularni zalistak) u desnu komoru, iz koje se zatim pumpa kroz zalistak plućne arterije u plućnu arteriju do pluća. Razmena gasova se odvija u plućima, gde se oslobađa iz krvi, a kiseonik biva apsorbovan. Plućna vena vraća sad kiseonikom zasićenu krv u levu pretkomoru.[9]

Zasebni sistem poznat kao bronhijalna cirkulacija napaja krvlju tkivo većih disajnih puteva pluća.

Sistemska cirkulacija[uredi | uredi izvor]

Prikaz sistemske cirkulacije i kapilarne mreže.

Sistemska cirkulacija je porcija kardiovaskularnog sistema koja transportuje oksigenisanu krv iz srca kroz aortu iz leve komore, gde je krv bila prethodno deponovana iz plućne cirkulacije, do ostatka tela, i vraća krv lišenu kiseonika nazad u srce.[9]

Mozak[uredi | uredi izvor]

Mozak ima dualni dotok krvi koja dolazi iz arterija na njegovoj prednjoj i zadnjoj strani. To se naziva „anteriornom” i „posteriornom” cirkulacijom, respektivno. Anteriorna cirkulacija proizlazi iz unutrašnje karotidne arterije i napaja prednji deo mozga. Posteriorna cirkulacija proizlazi iz kičmenih arterija, i napaja zadnji deo mozga i moždano stablo. Cirkulacija spreda i sa leđa se spaja zajedno (anastomoza) u Vilisovom arterijskom krugu.[18][19][20]

Bubrezi[uredi | uredi izvor]

Bubrežna cirkulacija prima oko 20% srčanog izlaza.[21] Ona se grana iz trbušne aorte i vraća krv u uzlaznu veliku šuplju venu. To je snabdevanje krvlju bubrega, čime je obuhvaćeno mnoštvo specijalizovanih krvnih sudova.[22]

Limfni sistem[uredi | uredi izvor]

Limfni sistem je deo cirkulatornog sistema.[23] To je mreža limfnih sudova i limfnih kapilara, limfnih čvorova i organa, i limfnog tkiva i cirkulišuće limfe. Jedna od njegovih glavnih funkcija je da nosi limfu, drenira i vraća intersticijalni fluid nazad ka srcu za povratak u kardiovaskularni sistem, putem pražnjenja u limfne kanale. Njegova druga glavna funkcija je u adaptivnom imunskom sistemu.[24]

Uloge krvnog sistema kičmenjaka[uredi | uredi izvor]

Transportna uloga

Krvni sistem ima funkciju transportnog sistema:

  • kiseonik i hranljive materije do ćelija u telu
  • ugljen-dioksid i druge materije koje su proizvodi ćelijskog metabolizma do pluća i organa za izlučivanje
  • hormone do organa na koje deluju
  • odvodi suvišnu vodu i reguliše pH (omogućava homeostazu)
Zaštitna uloga

Štiti od virusnih i bakterijskih infekcija. Ovu funkciju vrše bela krvna zrnca (leukociti).

Uloga u termoregulaciji

Ostvaruje se cirkulacijom krvi kroz kožu. Termoregulacija predstavlja sposobnost održavanja stalne telesne temperature, organizmi koji tu sposobnost imaju nazivaju se homeotermi. Za razliku od njih, poikilotermi tu sposobnost nemaju.

Osnovne osobine[uredi | uredi izvor]

Krvni sistem svih kičmenjaka je zatvorenog tipa — sastoji se od zatvorenog sistema sudova kroz koje cirkuliše krv. Cirkulacija krvi se ostvaruje zahvaljujući radu srca. Srce leži u posebnom delu celomaperikardu koji je obložen delom peritoneuma i ispunjen tečnošću. Krvni sudovi koji dovode krv u srce su vene, dok su odvodni krvni sudovi arterije. Arterije i vene se granaju po celom telu na manje sudove, obrazujući na kraju mrežu najsitnijih kapilara, koji spajaju arterije i vene i zatvaraju krug krvne cirkulacije. Kroz zidove kapilara se vrši razmena gasova i prolaz hranljivih materija i produkata metabolizma. Izvesna količina tečnosti ostaje u tkivima i vraća se limfnim sudovima u vene.

Progresivna evolucija krvnog sistema kičmenjaka[uredi | uredi izvor]

Animacija cirkulacije krvi

Progresivne promene bile su vezane sa izlaskom na kopno kao i sa povećanjem aktivnosti.

Krvni sistem riba[uredi | uredi izvor]

Srce riba sastoji se iz jedne pretkomore i jedne komore koja je postavljena ispred pretkomore — okrenuta je prema napred, u pravcu škrga. Od komore polazi trbušna aorta koja nosi redukovanu krv u škrge gde se ona oksiduje. Svaki par škrga snabdeven je dovodnim (nose redukovanu krv) i odvodnim (nose oksidovanu krv) arterijama. Sistem dovodne i odvodne škržne arterije svake pojedine škrge predstavlja aortin luk. Kod embriona se javlja 6 pari aortinih lukova, dok kod odraslih ostaju samo 4 para aortinih lukova. Odvodne škržne arterije se sa svake strane tela ulivaju u levi i desni koren, koji se spajaju u leđnu aortu (nosi oksidovanu krv). Leđna aorta oksidovanu krv raznosi po telu. Redukovana krv se sistemom vena vraća u srce. Tako kroz srce riba prolazi samo redukovana krv.

Kod larvi vodozemaca krvni sistem je isti kao kod riba.

Promene kod suvozemnih kičmenjaka[uredi | uredi izvor]

Prelaskom na kopno redukuju se škrge i javlja plućno disanje pa se, usled toga, menja i krvni sistem. Te promene se najviše ogledaju u sledećem:

  • broj aortinih lukova se smanjuje, a ostvaruje se veza sa plućima
  • srce uvek ima dve pretkomore i jednu ili dve komore
  • krv cirkuliše u dva kruga (veliki i mali)

Krvni sistem vodozemaca[uredi | uredi izvor]

Srce ima dve pretkomore i jednu komoru. U komoru dospeva kako redukovana krv iz tela tako i oksidovana krv iz pluća i kože, usled čega dolazi do njihovog mešanja. Kod vodozemaca se to nadoknađuje kožnim disanjem. Vodozemci imaju levi i desni aortin luk.

Krvni sistem gmizavaca[uredi | uredi izvor]

Srce se sastoji od dve pretkomore i jedne komore. U komori se javlja pregrada koja je kod većine nepotpuna i samo u izvesnoj meri sprečava mešanje krvi. Postoje dva aortina luka: levi i desni, koji se iza srca spajaju i grade aortu. Iz leve polovine komore polazi desni luk koji nosi pretežno oksidovanu krv, a iz desne polovine komore polazi levi luk sa pretežno redukovanom krvi. Prema tome, u aorti se nalazi mešovita krv. Iz desne polovine komore, pored levog luka, polazi plućna arterija koja nosi redukovanu krv u pluća na oksidaciju. Iz pluća se oksidovana krv vraća u levu pretkomoru.

Krvni sistem ptica[uredi | uredi izvor]

Proces odvajanja puteva oksidovane i redukovane krvi je doveden do kraja — srce ptica je potpuno podeljeno na levu i desnu polovinu. Srce ptica se, dakle, sastoji od dve pretkomore i dve komore. Osim toga, ptice imaju samo jedan aortin luk i to desni koji polazi iz leve komore i nastavlja se u aortu.

Krvni sistem sisara[uredi | uredi izvor]

Srce je izgrađeno od dve pretkomore i dve komore. Postoji samo levi aortin luk koji polazi iz leve komore i nastavlja se u aortu. Aorta raznosi oksidovanu krv po celom telu. Redukovana krv se vraća gornjom i donjom šupljom venom u desnu pretkomoru. Iz desne komore polazi plućna arterija koja redukovanu krv nosi u pluća na oksidaciju. Oksidovana krv se plućnim venama vraća u levu pretkomoru srca.

Krv dakle cirkuliše kroz dva kruga:

  • veliki krvotok
  • mali krvotok

Veliki krvotok počinje u levoj komori iz koje polazi aorta. Ona raznosi oksidovanu krv po čitavom organizmu. U tkivima se ćelijama predaje kiseonik, a u krv ulazi ugljen-dioksid. Redukovana krv se šupljim venama vraća u desnu pretkomoru srca, a odatle ide u desnu komoru.

Mali krvotok počinje u desnoj komori iz koje polazi plućna arterija, koja se zatim grana na levu i desnu arteriju koje redukovanu krv odnose u pluća. U plućima se krv oksiduje (otpušta se SO2, a prima O2) i vraća plućnim venama u levu pretkomoru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ circulatory system at Dorland's Medical Dictionary”. 
  2. ^ „Let's beat cancer sooner”. Cancer Research UK. Pristupljeno 13. 4. 2017. 
  3. ^ cardiovascular system at Dorland's Medical Dictionary”. 
  4. ^ „Lymph - Definition and More from the Free Merriam-Webster Dictionary”. www.merriam-webster.com. 10. 7. 2023. Pristupljeno 29. 5. 2010. 
  5. ^ „How does the blood circulatory system work?”. PubMed Health. 1. 8. 2016. 
  6. ^ Sherwood 2011, str. 401
  7. ^ Cardiovascular+System na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
  8. ^ Pratt, Rebecca. „Cardiovascular System: Blood”. AnatomyOne. Amirsys,Inc. Arhivirano iz originala 24. 2. 2017. g. 
  9. ^ a b v g Guyton & Hall 2000
  10. ^ Steve, Paxton; Michelle, Peckham; Adele, Knibbs (2003). „The Leeds Histology Guide” (na jeziku: engleski). 
  11. ^ Maton et al. 1999.
  12. ^ National Institutes of Health. „What Are the Lungs?”. nih.gov. Arhivirano iz originala 4. 10. 2014. g. 
  13. ^ State University of New York (3. 2. 2014). „The Circulatory System”. suny.edu. Arhivirano iz originala 3. 2. 2014. g. 
  14. ^ Betts & Alexander 2001, str. 53
  15. ^ Chung & Chung 2008, str. 208
  16. ^ Shneider, Benjamin L.; Sherman, Philip M. (2008). Pediatric Gastrointestinal Disease. Connecticut: PMPH-USA. str. 751. ISBN 978-1-55009-364-3. 
  17. ^ Rossi, Plinio; Broglia, L. (2000). Portal Hypertension: Diagnostic Imaging and Imaging-Guided Therapy. Berlin: Springer. str. 51. ISBN 978-3-540-65797-2. 
  18. ^ Orlando Regional Healthcare, Education and Development. 2004. "Overview of Adult Traumatic Brain Injuries." Arhivirano 2008-02-27 na sajtu Wayback Machine Accessed 2008-01-16.
  19. ^ Shepherd S. 2004. "Head Trauma." Emedicine.com. Shepherd S. 2004. "Head Trauma." Emedicine.com. Accessed January 4, 2007.
  20. ^ Walters, FJM. 1998. "Intracranial Pressure and Cerebral Blood Flow." Arhivirano 2011-05-14 na sajtu Wayback Machine Physiology. Issue 8, Article 4. Accessed January 4, 2007.
  21. ^ Boron, Walter F. (2004). Medical Physiology: A Cellular And Molecular Approach. Elsevier/Saunders. ISBN 978-1-4160-2328-9. 
  22. ^ Emamian SA, Nielsen MB, Pedersen JF, Ytte L (1993). „Kidney dimensions at sonography: correlation with age, sex, and habitus in 665 adult volunteers.”. AJR Am J Roentgenol. 160 (1): 83—6. doi:10.2214/ajr.160.1.8416654. 
  23. ^ Human Physiology: From Cells to Systems, by Lauralee Sherwood
  24. ^ Alberts, B.; Johnson, A.; Lewis, J.; Raff, M.; Roberts, K.; Walters, P. (2002). Molecular Biology of the Cell (4th izd.). New York and London: Garland Science. ISBN 978-0-8153-3218-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alberts, B.; Johnson, A.; Lewis, J.; Raff, M.; Roberts, K.; Walters, P. (2002). Molecular Biology of the Cell (4th izd.). New York and London: Garland Science. ISBN 978-0-8153-3218-3. 
  • Boron, Walter F. (2004). Medical Physiology: A Cellular And Molecular Approach. Elsevier/Saunders. ISBN 978-1-4160-2328-9. 
  • Rossi, Plinio; Broglia, L. (2000). Portal Hypertension: Diagnostic Imaging and Imaging-Guided Therapy. Berlin: Springer. str. 51. ISBN 978-3-540-65797-2. 
  • Shneider, Benjamin L.; Sherman, Philip M. (2008). Pediatric Gastrointestinal Disease. Connecticut: PMPH-USA. str. 751. ISBN 978-1-55009-364-3. 
  • Chung, Harold M; Chung, Kyung Won (2008). Gross anatomy. Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. 208. ISBN 978-0-7817-7174-0. 
  • Fuster, V; Alexander, R. W.; O'Rourke RA (2001). Hurst's The Heart (10th izd.). McGraw-Hill. str. 53. ISBN 978-0-07-135694-7. 
  • Betts, J. Gordon (2013). Anatomy & physiology. str. 787—846. ISBN 978-1-938168-13-0. Pristupljeno 11. 8. 2014. 
  • Maton, Anthea; Hopkins, Jean; McLaughlin, Charles William; Johnson, Susan; Warner, Maryanna Quon; LaHart, David; Wright, Jill D. (1999). Human Biology and Health. Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-981176-0. 
  • Guyton, Arthur; Hall, John (2000). Guyton Textbook of Medical Physiology (10 izd.). ISBN 978-0-7216-8677-6. 
  • Sherwood, Lauralee (2011). Human Physiology: From Cells to Systems. Cengage Learning. str. 401. ISBN 978-1-133-10893-1. 
  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990
  • Hale. W, G, Morgham, J, P: Školska enciklopedija biologije, Knjiga-komerc, Beograd
  • Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997
  • Pantić, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, Beograd, 1989
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečje novine, Beograd, 1990
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije — uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995
  • Reiber, Carl L.; McGaw, Iain J. (2009). „A Review of the "Open" and "Closed" Circulatory Systems: New Terminology for Complex Invertebrate Circulatory Systems in Light of Current Findings”. International Journal of Zoology. 2009: 1—8. doi:10.1155/2009/301284Slobodan pristup. .
  • Patwardhan K. (2012). „The history of the discovery of blood circulation: unrecognized contributions of Ayurveda masters”. Adv Physiol Educ. 36 (2): 77—82.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]