Stvaralaštvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Креативност)

Stvaralaštvo ili kreativnost je sposobnost stvaranja nečeg novog veštinom mašte, bilo da je reč o novom rešenju nekog problema, novom metodu ili napravi, ili novom umetničkom predmetu ili formi. Ovaj termin obično se odnosi na bogatstvo ideja i originalnost razmišljanja, ali i praktičnost rada.

Definicija[uredi | uredi izvor]

U rezimeu naučnog istraživanja o stvaralaštvu, Majkl Mamford sugeriše: „U toku poslednje decenije, međutim, izgleda da smo postigli opšti dogovor da kreativnost uključuje proizvodnju novih, korisnih proizvoda” (Mumford, 2003, pp. 110),[1] ili, prema rečima Roberta Sternberga, produkcija „nečeg originalnog i vrednog”[2] Autori su se dramatično razišli u svojim preciznim definicijama izvan ovih opštih istovetnosti: Piter Meusberger smatra da u literaturi može biti pronađeno preko sto različitih analiza.[3] Ilustracijije radi, jedna definicija koju je dao E. Pol Torans opisala je kreativnost kao „proces postajanja osetljiv na probleme, nedostatke, praznine u znanju, nedostajuće elemente, disharmonije i tako dalje; identifikovanje poteškoće; traganja za rešenjima, pravljesa pretpostavki ili formulisanja hipoteza o nedostacima: testiranje i ponovno testiranje tih hipoteza i eventualno njihovo modifikovanje i ponovno testiranje; i na kraju saopštavanje rezultata.”[4]

Kreativnost se uglavnom razlikuje od inovacije, naročito kada je naglasak na primeni. Na primer, Tereza Amabil i Prat (2016) kreativnost definišu kao produkciju novih i korisnih ideja a inovaciju kao primenu kreativnih ideja,[5] dok OECD i Eurostat navode da je „inovacija više od nove ideje ili pronalaska. Inovacija zahteva implementaciju, bili stavljanjem u aktivnu upotrebu ili stavljanjem na raspolaganje drugim stranama, firmama, pojedincima ili organizacijama.”[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mumford, M. D. (2003). „Where have we been, where are we going? Taking stock in creativity research”. Creativity Research Journal. 15 (2–3): 107—120. doi:10.1080/10400419.2003.9651403. 
  2. ^ Sternberg, Robert J. (2011). „Creativity”. Cognitive Psychology (6 izd.). Cengage Learning. str. 479. ISBN 978-1-133-38701-5. 
  3. ^ Meusburger, Peter (2009). „Milieus of Creativity: The Role of Places, Environments and Spatial Contexts”. Ur.: Meusburger, P.; Funke, J.; Wunder, E. Milieus of Creativity: An Interdisciplinary Approach to Spatiality of Creativity. Springer. ISBN 978-1-4020-9876-5. 
  4. ^ Torrance, Paul. „Verbal Tests. Forms A and B-Figural Tests, Forms A and B.”. The Torrance Tests of Creative Thinking-Norms-Technical Manual Research Edition. Princeton, New Jersey: Personnel Press. str. 6. 
  5. ^ Amabile, Teresa M.; Pratt, Michael G. (2016). „The dynamic componential model of creativity and innovation in organizations: Making progress, making meaning”. Research in Organizational Behavior. 36: 157—183. doi:10.1016/j.riob.2016.10.001. 
  6. ^ OECD/Eurostat (2018). Oslo Manual 2018: Guidelines for Collecting, Reporting and Using Data on Innovation (4th izd.). Paris/Luxembourg: OECD/Eurostat. str. 44. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]