Kreont (Menekejev sin)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kreont (grč. Κρέων) je u grčkoj mitologiji bio kralj Tebe.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bio je sin Menekeja, ali ime majke nije poznato. Sa Euridikom je imao brojno potomstvo; Megareja, Megaru, Menekeja, Hemona, Likomeda, Heniohu i Piru.[1]

U vreme njegove vladavine, grad su zadesile mnoge nesreće. Najpre je grad pustošila lisica iz Teumese. Ove nemani ih je oslobodio Amfitrion koga je Kreont očistio od ubistva. Lov na ovu lisicu je bio Kreontov zahtev, kako bi postao Amfitrionov saveznik protiv Tafijana. Potom je minijski kralj Ergin opteretio Tebu velikim nametima, ali je Herakle ubio Ergina i uredio da Minijci plaćaju Tebancima. Zauzvrat, Kreont je Heraklu dao ruku svoje starije kćerke Megare. Konačno, ispred bedema Tebe se nastanila Sfinga, čudovište koje je proždiralo prolaznike ukoliko ne reše zagonetku koju im je zadavala. Iz dana u dan je ubijala Tebance, a kada je napokon ubila i Kreontovog sina Hemona, on je obećao da će presto ustupiti onome ko grad spasi od ove nesreće. To je pošlo za rukom Edipu i Kreont je održao obećanje, oženivši ga pri tome svojom sestrom Jokastom[2] (Diodor je pisao da je ona bila zapravo Kreontova kćerka[3]), ne znajući da je ona Edipova majka. Kasnije je otkriveno ovo rodoskrvnuće i Edip je otišao u progonstvo, dok je Kreont ponovo zavladao kao staratelj njegove dece.[2] U toku Edipove vladavine, nerodica je zavladala Tebom i on je poslao Kreonta na Delfe kako bi otkrio razlog, a zatraživši odgovor od proročišta koje se tamo nalazilo. Dobio je odgovor da je to kazna zbog ubistva Laja, Edipovog oca, prethodnog kralja. Edip je pokrenuo istragu ko ga je ubio, međutim, otkrio je preko proroka Tiresije da je čovek koga traži, zapravo on sam. To je uzrokovalo da Edip pomisli kako Tiresija i Kreont kuju zaveru protiv njega i javno je optužio Kreonta pred tebanskim starešinama za to. Međutim, prema pisanju Sofokla, Kreont ga je uveravao da nema ambicija da ponovo postane kralj.[4] Međutim, ipak to jeste postao, ali ni nastavak njegove vladavine nije bio srećan. Doduše, Tebom je na kratko zavladao Eteokle, Edipov sin, ali je grad zadesio rat, poznat kao pohod sedmorice protiv Tebe. U tom ratu se žrtvovao Kreontov sin Menekej, po savetu proroka Tiresije, kako bi svojim sunarodnicima obezbedio pobedu, uprkos protivljenju svog oca. Kako su u ratu stradali i Eteokle i njegov brat Polinik, Kreont je ponovo zavladao. Eteokla je sahranio uz sve počasti, ali ne i Polinika, koga je proglasio neprijateljem države. Antigona, njihova sestra, pokušala je da sahrani Polinika, zbog čega ju je Kreont osudio na smrt. Zbog toga se ubio i njegov sin Hemon, a potom i njegova majka, Kreontova supruga, Euridika.[2] Prema jednoj priči, Kreont je naložio svom sinu Hemonu, a Antigoninom vereniku, da je živu sahrani u Polinikov grob. Umesto toga, on ju je odveo među pastire, gde je nastavila da živi i rodila mu sina. Kada je dečak odrastao, došao je u Tebu da učestvuje u pogrebnim igrama i Kreont ga je prepoznao po zmijolikom belegu koji su imali svi Kadmovi potomci. Osudio ga je na smrt, iako ga je Herakle molio da to ne učini. Zbog toga je Hemon ubio Antigonu i sebe.[5]

Kreont je kasnije otišao u Atiku kako bi nagovorio Edipa da se vrati, jer je znao da će zemlja u kojoj će Edip biti sahranjen, doživeti najveće blagostenje. Edip je odbio poziv, pa je Kreont upotrebio silu, ali ga je zaštitio Tezej. Prema drugoj priči, Tezej je ubio Kreonta jer je odbio da sahrani Argivce koji su poginuli u ratu sedmorice.[2] U drugoj varijanti, Tezej je, na Adrastovu molbu, u brzom napadu osvojio grad i zarobio Kreonta. Tada je vratio mrtve ratnike njihovim porodicama, koje su napravile ogromne lomače.[5]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Roberta Grevsa je deo mita o Antigoni i Hemonu podsetio na one o Arni i Alopi i po njegovom mišljenju, proistekao je tumačenjem iste ikone. Međutim, ovde kraj nije očekivan, jer rođeni sin nije ubio svog dedu, u ovom slučaju Kreonta, diskom.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Creon2; Family
  2. ^ a b v g Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ theoi.com: DIODORUS SICULUS IV.59 - 85: LIBRARY OF HISTORY, TRANS. BY C. H. OLDFATHER; OEDIPUS AND LAÏUS [4.64.1]
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Creon2; Creon 2 to Delphi & Creon 2 denies ambition of power
  5. ^ a b v Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.