Kreč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamenolom krečnjaka u Norveškoj

Kreč (kalk, vapno, japno) je građevinski i građevinsko-vezivni materijal.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

Dobija se pečenjem krečnjaka i dolomita, na temperaturi ispod tačke sinterovanja (1000 do 1200 °C), u cilindričnim rotacionim pećima i visokim pećima i to sa prekidnim i neprekidnim radom.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Nakon pečenja može biti u grumenu ili samleven u prah prljavo bele boje, lak i higroskopan.

Hemijski naziv je kalcijum oksid (CaO), i zavisno od procentualnog učinka kalcijum oksida prema JUS-u propisane su tri klase živog kreča:

  1. klasa treba da sadrži minimum 98% CaO
  2. klasa treba da sadrži minimum 95% CaO
  3. klasa treba da sadrži minimum 90% CaO

Od ostalih jedinjenja u živom kreču javljaju se:

Zapreminska masa živog kreča je od 800 do 1.300 kg/m³ (u zavisnosti od krupnoće - što je agregat sitniji, to je veća i zapreminska masa, jer sadrži manje vazdušnih džepova).

Gašeni kreč[uredi | uredi izvor]

Dobija se gašenjem živog kreča. Kreč se gasi na taj način što se sanduk za gašenje najpre napuni izvesnom količinom živog kreča, pa se zatim doliva pijaća voda. Kreč se raspada i gasi razvijajući temperaturu od oko 150 °C, zbog čega je obavezno mešanje nekim alatom, a zbog opasnosti od dobijanja opekotina živi kreč i kreč u postupku gašenja ne bi trebalo da dođe u dodir sa kožom. Koristi se kao građevinski materijal za pravljenje maltera. Njegova hemijska formula je Ca(OH)2, a zapreminska masa (gustina) od 1.300 do 1.540 kg/m³.

Primena[uredi | uredi izvor]

Primenjuje se za unutrašnje i spoljašnje krečenje, dezinfekciju mineralno vezanih podloga, zaštitu voćaka od insekata, kao vezivo za krečne i produžne (krečno/cementne) maltere. Paropropustan je i velike pokrivne moći.

Potrošnja se kreće od 0,3 - 0,4 kg/m², a može se razređivati vodom u odnosu 1:4 za retku smesu do 1:2 za gustu smesu.

Skladišti se tako da se u posudu ulije malo vode da prekrije površinu (da kreč ne dolazi u dodir sa vazduhom), i na taj način se može čuvati neograničeno dugo, ali je potrebno čuvati ga od smrzavanja.

Hidratizovani gašeni kreč[uredi | uredi izvor]

Da bi se dobio kreč u prahu gašenje živog kreča vrši se industrijski, sa vrlo malo vode, ali dovoljno da sve čestice budu ugašene. Takav kreč više nije opasan, a pošto je u vidu finog belog praha, lak je za manipulaciju. Hidratizivani kreč se pakuje u papirne vreće od 5, 10, 25 ili 50 kg. Zapreminska masa (gustina) 481 kg/m³.[1]

Hidraulični kreč[uredi | uredi izvor]

Dobija se pečenjem laporovitih krečnjaka sa (krečnjaci sa većom količinom glinenih primesa - tzv. „hidrauličnih faktora“ - SiO2, Al2O3, Fe2O3), na temperaturi ispod granice topljenja („tačke sinterovanja“ 600–800 °C). Takav kreč je po osobinama na prelazu između običnog kreča i portland cementa.[2] U zavisnosti od udela gline, ovaj kreč može biti manje ili više hidrauličan.

Osobine: posle mešanja sa vodom i izlaganja vazduhu određeno vreme, može da očvrsne i pod vodom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.simetric.co.uk/si_materials.htm Gustine građevinskih materijala (na engleskom)
  2. ^ Arhitektonske konstrukcije I, Petar Krstić, Naučna knjiga Beograd 1950, pp. 65