Kriket
Kriket je timski sport nalik bejzbolu koji igraju dva tima od po jedanaest igrača. Jedan tim je u polju sa svih jedanaest igrača a drugi u tom trenutku ima samo dva udarača na terenu.[1] U igri se koristi loptica koja se udara palicom a teren je travnato polje približno elipsoidnog oblika. Na sredini se nalazi pravougaono polje a sa obe strane polja se nalaze po tri drvena štapa (Vicket). Pored svakog viketa stoji po jedan udarač, koji drvenom palicom brani viket da ga bacač ne bi pogodio i oborio. Bacač se zaleće i snažno baca lopticu sa jednog kraja polja na drugo ciljajući viket, pre nego što stigne do udarača koji brani svoj viket, lopta najčešće jednom udari o tlo. Za to vreme drugi udarač čeka znak od saigrača da počnu sa trčanjem da bi promenili pozicije.
Kriket se igra kao timski sport već nekoliko vekova. Prvi put igra kriket se pominje u jednoj parohiji na jugu engleske, gde se sveštenici žale da bi ljudi umesto što igraju kriket nedeljom mogli doći na liturgiju. Danas je popularan u sadašnjim i bivšim članicama Komonvelta. U nekim zemljama jugoistočne Azije, uključujući Indiju, Pakistan, Bangladeš i Šri Lanku, kriket je ubedljivo najpopularniji sport. Kriket je, takođe, važniji sport u Engleskoj, Velsu, Australiji, na Novom Zelandu, u JAR-u, Zimbabveu i u zemljama na Karipskim ostrvima gde se govori engleski jezik.
Dužina igre - utakmica može da traje od šest ili više sati do pet dana - mnoge pauze za ručak i čaj, kao i bogata terminologija sportskih izraza su karakteristični za ovu igru, što može da zbuni one koji je ne poznaju baš najbolje.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Kao izvor za termin kriket su bile predložene brojne reči. U najranijim referencama o sportu iz 1597. godine on se naziva creckett.[2] Jedan mogući izvor imena je staroengleska reč cricc ili cryce sa značenjem štaka ili palica.[3] U Semjuel Džonsonovom Rečniku, on je izveo reč kriket iz „cryce, saksonski za motku“.[4] U starofrancuskom, reč criquet izgleda da je značila neku vrstu batine ili štapa.[3]
Imajući u vidu jake srednjovekovne trgovačke veze između jugoistočne Engleske i Flandrijskog okruga kad je on pripadao Burgundskom vojvodstvu, moguće je da je ime izvedeno iz srednjovekovnog holandskog (koji se koristio u Flandriji u to vreme) krick(-e), sa značenjem palica (štap).[3] Još jedan mogući izvor je srednjovekovna holandska reč krickstoel, koja označava dugu nisku stolicu koja se koristila za klečanje u crkvi i koja podseća na dugi niski viket sa dve noge koji su korišteni u ranom kriketu.[5] Prema Hejneru Gilmajsteru, ekspertu za evropske jezike sa Bonskog univerziteta, reč kriket je izvedena iz srednjovekovne holandske fraze hokej, met de (krik ket)sen (i.e., „potera sa štapom“).[6] Gilmajster smatra da je ne samo ime, već i sam sport je flamanskog porekla.[7]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kriket se definitivno može pratiti do Tudorskog vremena krajem 16. veka u Engleskoj, iako je bilo više tvrdnji, mnoge od kojih su lažne ili bez dokaze, koje su zastupale ranije datume iz 1301. Najranija definitivna referenca da se igra kriketa igrala potiče iz evidencije date u sudskom predmetu iz 1598. godine, u kojem se navodi da se creckett (sic) igrao na zajedničkom zemljištu u Gilfordu oko 1550. godine. Sud u Guildfordu čuo je u ponedeljak, 17. januara 1597. godine (Julijanski datum, jednak 1598. u Gregorijanskom kalendaru) izjavu 59-godišnjeg islednika, Džona Derika koji je svedočio da su kada on je bio učenik u „Slobodnoj školi u Gilfordu“, pedeset godina ranije, „on i njegove kolege trčali i igrali [na zajedničkom zemljištu] kriket i druge igre.“[4][8]
Veruje se da je kriket originalno bio dečija igra, mada reference iz 1611.[4] ukazuju na to da su i odrasli počeli da ga igraju i da je tada bio održan najraniji poznati organizovani meč međuparohijskog ili seoskog kriketa.[9] Godine 1624, igrač koji se zvao Džasper Vajnal je umro nakon što je bio udaren po glavi tokom meča između dva parohijska tima u Saseksu.[10] Tokom 17. veka, brojne reference indiciraju porast popularnosti kriketa u jugoistočnoj Engleskoj.
Rast amaterskog i profesionalnog kriketa u Engleskoj[uredi | uredi izvor]
Mada je glavni cilj igre oduvek bio da postigne najviše bodova, rane forme kriketa su se razlikovale od moderne igre u pojedinim tehničkim aspektima. Bacač bi nisko bacao loptu i ona bi išla po tlu prema udaraču koji bi koristio palicu oblika koji je podsećao na hokejašku palicu; udarač bi branio niski, dvoštapni viket; i bacanja su se nazivala „nočes” (engl. notches) pošto su bodovi dodeljivani za dodirivanje (engl. notching) štapova viketa.[11][12][13]
Godine 1611, iste godine kad je i Kotgrejvov rečnik objavljen, zapisi crkvenog suda u Sajdlšamu u Saseksu navode da dvojica parohijana, Bartolomju Vajat i Ričard Later, nisu uspeli da prisustvuju crkvenoj misi na Uskršnju nedelju, jer su igrali kriket. Oni su bili kažnjeni sa 12 penija svaki i naređeno im je da izgovore pokore.[14] To je najranije pominjanje učešća odraslih osoba u kriketu i do toga je došlo u istom periodu kad su organizovani najraniji poznati mečevi između parohija ili sela – u Čivningu u Kentu.[15][16][17]
Kriket je ostao na nivou ograničenih lokalnih inicijativa tokom većeg dela veka.[18] Poznato je, putem brojnih referenci nađenih u zapisima slučajeva sudskog suda, da puritanci zabranjivali bavljenje ovim sportom pre i tokom komonveltskog perioda.[19][20] Problem je skoro uvek bilo igranje nedeljom, pošto su puritanci smatrali da je kriket nečist, ako se igra na sabat, posebno ako su prisutne velike gomile i/ili ako je bilo kockanja.[21][22]
Prema istoričaru društva Dereku Birliju, došlo je do „velikog porasta zastupljenosti sporta nakon restauracije 1660. godine”.[23] Kockanje na sportske rezultate je postao dovoljno veliki problem da je Britanski parlament odobrio Zakon o kockanju iz 1664, ograničavajući uloge na £100, što je u svakom slučaju bila kolosalna suma koja je premašivala godišnji prihod 99% populacije.[23] Zajedno sa profesionalnim boksom, konjskim trkama i krvavim sportovima, kriket je bio poprimio reputaciju kockarskog sporta.[24] Bogati patroni su organizovali mečeve sa visokim ulozima, formirajući timove u kojima su oni zaposlili prve profesionalne igrače.[25] Do kraja veka, kriket se razvio u veliki sport koji se proširio po celoj Engleskoj i već su ga engleska mornarica i kolonizatori odnosili u inostranstvo - najstarija referenca za kriket u inostranstvu potiče iz 1676. godine.[26] Sačuvan je jedan novinski izveštaj iz 1697. godine u kome se kaže „odličan meč kriketa” je odigran u Saseksu „za pedeset gvineja po komadu” – što je najraniji poznati meč koji se generalno smatra vrhunskom klasom.[27][28]
Patroni, i drugi igrači iz društvene klase poznate kao „džentrije”, počeli su da se klasifikuju kao „amateri”[fn 1] da bi uspostavili jasnu razliku od vis-à-vis profesionalaca, koji su uvek bili članovi radničke klase, čak do te mere da su postojale zasebne svlačionice i trpezarije.[29] Džentrije, uključujući tako visoko rangirane plemiće kao što je vojvoda od Ričmonda, koristili su svoju plemićku dužnost koda časti da zahtevaju prava liderstva na svim sportskim takmičenjima u kojima su učestvovali, posebno zato što je bilo neophodno da igraju zajedno sa onima koji su im bili „društveno inferiorni”, da bi mogli da osvoje svoje opklade.[30] Vremenom se razvila percepcija da je tipični amater koji je igrao kriket prve klase, do 1962. kad je amaterizam bio ukinut, bio neko sa obrazovanjem iz prestižne javne škole, ko je studirao bilo na univerzitetu u Kembridžu ili Oksfordu – društvo je insistiralo da su takvi ljudi „oficiri i gospoda” čija je sudbina bila da pruže liderstvo.[31] U čisto finansijskom smislu, kriketski amater bi teoretski samo potraživao troškove za igranje, dok bi je njegov profesionalni kolega igrao po ugovoru i imao bi platu ili nadoknadu po meču; u praksi, mnogi amateri su navodili izdatke veće od stvarnih troškova, te je podrugljivi izraz „šamater” bio je skovan kako bi opisao sindrom.[32][33]
Ženski kriket[uredi | uredi izvor]
Ženski kriket je prvi put uveden u Sidneju 1745. godine.[34] Međunarodni razvoj je počeo početkom 20. veka, a prvi testni meč je odigran između Australije i Engleske u decembru 1934. godine.[35] Sledeće godine su im se pridružile žene iz Novog Zelanda, a 2007. godine, žene iz Holandije su postale deseta testna nacija, kada su debitovale protiv žena iz Južne Afrike. Godine 1958. osnovano je Međunarodno veće kriketa za žene (ono je spojeno sa Međunarodnim većem kriketa 2005. godine).[35] Godine 1973. prvi Kriketski svetski kup bilo koje vrste je održan, kad je u Engleskoj održan Ženski svetski kup.[35] Godine 2005, Međunarodno žensko kriketsko veće je bilo spojeno sa Međunarodnim većem kriketa i formirano je ujedinjeno telo namenjeno pospešivanju razvoja kriketa. ICC rangiranje za žene je započeto dana 1. oktobra 2015. godine, i njime su pokrivena tri formata ženskog kriketa. U oktobru 2018, u skladu sa ICC odlukom da dodeli T20 međunarodni status svim članovima, žensko rangiranje je podeljeno u zasebne ODI (za pune članove) i T20I spiskove.[36]
Upravljanje[uredi | uredi izvor]
Međunarodno veće kriketa (engl. International Cricket Counci - ICC), koje ima svoje sedište u Dubaju, je globalno upravno telo kriketa. Ono je osnovano kao Imperijalna kriketska konferencija 1909. godine sa predstavnicima iz Engleske, Australije i Južne Afrike. Organizacija je preimenovana u Međunarodnu kretsku konferenciju 1965. godine, i poprimila je sadašnje ime 1989. godine.[35] Organizacija je 2017. godine imala 105 zemalja članica, dvanaest od kojih imaju puno članstvo i mogu da igraju test kriket.[37] Međunarodno veće kriketa je odgovorno za organizaciju i upravu nad velikim internacionalnim turnirima kriketa, naročito muškom i ženskom verzijom Svetskog kupa u kriketu. Ona isto tako postavlja sudije i posrednike koji služe na svim sankcionisanim Test mečevima, Limited Overs Internationals i Twenty20 Internationals.
Svaka zemlja članica ima nacionalni odbor za kriket koji reguliše mečeve kriketa koji se igraju u njihovoj zemlji, bira nacionalnu ekipu, i organizuje domaće i gostujuće ture nacionalnog tima.[38] U Zapadnoj Indiji, koja je za svrhu kriketa federacija nacija, ovim pitanjima se bavi Kriket Zapadne Indije.[39]
Igra[uredi | uredi izvor]
Teren[uredi | uredi izvor]
Teren je travnato polje nalik elipsi dimenzija 130 sa 110 metara. Na sredini se nalazi pravougaono polje u kome se odigrava glavna igra, ono je dužine 20 metara i širine 3 metra (Pitch). Ono može biti napravljeno od nisko pokošene trave, tepiha ili gume. Na krajevima tog polja nalaze se po tri drvena štapa sa prečkicama preko (Vicket).[40]
Loptica[uredi | uredi izvor]
Loptica je od plute i presvučena je kozom, može biti tamnocrvene ili bele boje. Teška je oko 160 grama i obima oko 23 centimetra.
Palica[uredi | uredi izvor]
Palice se prave od drveta ima više veličina. Gleda se u odnosu na uzrast, konstituciju i u odnosu na to šta igraču odgovara.
Formati igre[uredi | uredi izvor]
Kriket se igra u više formata. Najkraća forma kriketa je takozvana "T20", ona je ujedno i najpopularnija forma kriketa. Pored ove postoje još i "T40" i "Test kriket" koji se igraju znatno duže.
Kriket u Srbiji[uredi | uredi izvor]
Istorija[uredi | uredi izvor]
- 2007. Kriket je u Srbiji konačno pokrenut oktobra 2007. godine kada su kriket entuzijasti Haris Dajč, Nenad Dugić, Darko Ivić, Vladimir Ninković, i Amberiš Sarang uz pomoć Britanske i Indijske ambasade počeli da organizuju prve treninge.
- 2008. Prva dva kluba, Stari Grad i Mirijevo, osnovana su u Beogradu.
- 2009. Prvi put počinju da se održavaju državna prvenstva u verzijama od 40 i 20 overa, kao i "T20" i "6-a-side Kup" Srbije.
- 2009. Kriket federacija Srbije (KFS) osnovana je (17. novembra).
- 2010. Reprezentacija Srbije debituje na međunarodnim takmičenjima.
- 2011. Reprezentacija Srbije beleži najveći uspeh, na Euro T20 turniru u Budimpešti, naša selekcija dolazi do polufinala.
- 2011. KFS postaje članica Sportskog saveza Srbije (SSS) (januara).
- 2013. Kriket ulazi na budžet Ministarstva omladine i sporta (MOS).
- 2015. KFS postaje pridruženi član Međunarodnog kriket saveta - ICC (juna).
- 2015. Pokrenuta takmičenja mlađih kategorija u konkurenciji pionira (mlađi do 13 i stariji do 15 godina).
Klubovi u Srbiji[uredi | uredi izvor]
- Kriket klub "Stari grad"
- Kriket klub "Mirijevo"
- Kriket klub "Dunav"
- Kriket klub "Sava"
- Kriket klub "McKenzie"
- Kriket klub "Bodrog Deers"
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Termin „amater” u ovom kontekstu ne znači neko ko igra kriket u slobodno vreme. Mnogi amateri u kriketu prve klase su igrali sa punim radnim vremenom tokom sezone kriketa. Neki od najvećih igrača ove igre, uključujući V. Dž. Grejsa, su imali amaterski status.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „O kriketu”. Kriket federacija.
- ^ Leach, John (2007). „From Lads to Lord's – 1597”. Stumpsite. Arhivirano iz originala 29. 06. 2011. g. Pristupljeno 31. 01. 2009. This quotes the precise date of the court case in Guildford as Monday, 17 January 1597 (Julian date), which is in the Gregorian year of 1598. Pristupljeno 31 January 2009.
- ^ a b v Birley, str. 3
- ^ a b v Altham, str. 21
- ^ Bowen, str. 33.
- ^ Terry, David (2008). „The Seventeenth Century Game of Cricket: A Reconstruction of the Game” (PDF). SportsLibrary. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 11. 2009. g. Pristupljeno 02. 05. 2008.
- ^ Gillmeister's theory is summarised in the introduction to the book The Language of Cricket by John Eddowes. 2016. ISBN 978-1-85754-270-7.
- ^ Underdown, str. 3.
- ^ Underdown, str. 4
- ^ McCann, pp. xxxiii–xxxiv.
- ^ Birley 1999, str. 9
- ^ Barclays 1986, str. 3–2
- ^ Major 2007, str. 3–22
- ^ McCann (2004), p. xxxi.
- ^ Altham 1962, str. 21
- ^ Underdown 2000, str. 4
- ^ McCann (2004), pp. xxxiii–xxxiv.
- ^ Major 2007, str. 31
- ^ McCann (2004), pp. xxxi–xli.
- ^ Underdown 2000, str. 3–15
- ^ Birley 1999, str. 3–8
- ^ Major 2007, str. 23
- ^ a b Birley 1999, str. 11
- ^ Birley 1999, str. 3–13.
- ^ Webber 1960, str. 10
- ^ Haygarth (1862), p. vi.
- ^ McCann (2004), p. xli.
- ^ Major (2007), page 36.
- ^ Major 2007, str. 3–269.
- ^ Birley 1999, str. 19
- ^ Williams 2012, str. 23
- ^ Williams 2012, str. 3–95.
- ^ Birley 1999, str. 146
- ^ „ICC History of Cricket (pre-1799)”. ICC. Pristupljeno 07. 07. 2017.
- ^ a b v g „ICC History of Cricket (20th century)”. ICC. Pristupljeno 07. 07. 2017.
- ^ „ICC Launches Global Women's T20I Team Rankings” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 12. 10. 2018.
- ^ „About the ICC”. ICC. Pristupljeno 07. 07. 2017.
- ^ „About the England and Wales Cricket Board”. ECB. Pristupljeno 07. 07. 2017.
- ^ „Cricket West Indies”. Cricket West Indies. Pristupljeno 07. 07. 2017.
- ^ Vujić, Predrag (25. 09. 2016). „Probao sam da razumem kriket”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Altham, H. S. (1962). A History of Cricket, Volume 1 (to 1914). George Allen & Unwin.
- Ashley-Cooper, F. S. (1900). At the Sign of the Wicket: Cricket 1742–1751. Cricket magazine.
- Barclays (1986). Swanton, E. W., ur. Barclays World of Cricket. Willow Books. ISBN 978-0-00-218193-8.
- Birley, Derek (1999). A Social History of English Cricket. Aurum. ISBN 978-1-85410-710-7.
- Bowen, Rowland (1970). Cricket: A History of its Growth and Development. Eyre & Spottiswoode.
- Goldstein, Dan (2000). The Rough Guide to English Football (2000–2001). Rough Guides.
- Major, John (2007). More Than A Game. HarperCollins.
- McCann, Tim (2004). Sussex Cricket in the Eighteenth Century. Sussex Record Society.
- Underdown, David (2000). Start of Play. Allen Lane.
- Frith, David (1978). The Golden Age of Cricket: 1890–1914. Guildford: Lutterworth Press. ISBN 978-0-7188-7022-5.
- Wisden. „Evolution of the Laws of Cricket”. Wisden Cricketers' Almanack, 100th edition (1963 izd.). London: Sporting Handbooks Ltd. str. 184—187.
- Harte, Chris (1993). A History of Australian Cricket. London: Andre Deutsch. str. 175. ISBN 978-0-233-98825-2.
- Haygarth, Arthur (1862). Frederick Lillywhite's Cricket Scores & Biographies, Volume 1 (1744–1826). London: Frederick Lillywhite.
- Nyren, John (1998) [First published 1833]. Mote, Ashley, ur. The Cricketers of my Time. London: Robson Books. ISBN 978-1-86105-168-4.
- Webber, Roy (1960). The Phoenix History of Cricket. London: Phoenix House Ltd.
- Williams, Charles (2012). Gentlemen & Players – The Death of Amateurism in Cricket. London: Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-7538-2927-1.
- Lewis, Wendy; Balderstone, Simon & Bowan, John (2006). Events That Shaped Australia. New Holland. str. 75. ISBN 978-1-74110-492-9.
- Booth, Douglas (1998). The Race Game: Sport and Politics in South Africa. Routledge. str. 88. ISBN 978-0-7146-4799-9.
- Rundell, Michael (2006). Dictionary of Cricket. London: A&C Black Publishers Ltd. str. 336. ISBN 978-0-7136-7915-1. Pristupljeno 17. 10. 2011.
- Playfair. Marshall, Ian, ur. Playfair Cricket Annual (70th edition) (2017 izd.). London: Headline. str. 216.
- Green, Jonathon (1987). Dictionary of Jargon. Routledge. str. 528. ISBN 9780710099198.</ref> is a metaphor
- Callies, Marcus; Keller, Wolfram R.; Lohöfer, Astrid (2011). Bi-directionality in the Cognitive Sciences: Avenues, Challenges, and Limitations. John Benjamins Publishing. str. 73—. ISBN 978-90-272-2384-5.
- Hendrickson, Robert (2001). World English: From Aloha to Zed. Wiley. ISBN 978-0-471-34518-3.
- Rosengarten, Frank. Urbane Revolutionary: C. L. R. James and the Struggle for a New Society. University Press of Mississippi. 2007. ISBN 978-87-7289-096-8.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Sportski savez Srbije
- Međunarodni kriket savet - ICC
- "Cricket". Encyclopædia Britannica Online.
- Ashley-Cooper, F. S. (1900). „At the Sign of the Wicket: Cricket 1742–1751”. Cricket: A Weekly Record of the Game. Cardiff: ACS. str. 4—85. Arhivirano iz originala 08. 09. 2017. g. Pristupljeno 08. 09. 2017.
- „Annual Meeting of County Secretaries – the programme for 1890”. Cricket: A Weekly Record of the Game. Cardiff: ACS. 1889. str. 478—479. Arhivirano iz originala 08. 09. 2017. g. Pristupljeno 03. 07. 2017.