Kritovul sa Imbrosa

Kritovul (grč. Κριτόβουλος /Kritovulos/) sa Imbrosa je bio ugledni Grk, koji je verovatno pre 1470. g. napisao Istoriju sultana Mehmeda II, delo koje obuhvata razdoblje 1451—67. g. i koje je na neki način korisno jer dopunjuje izveštaje Halkokondila, Duke i Sfrancesa. Kao i u slučaju njegovog savremenika Halkokondila, i Kritovul nije mogao a da ne odoli privlačnoj snazi onih čuvenih Tukididovih reči kojim se stari pisac poslužio na početku svoje Istorije peloponeskog rata s namerom da obrazloži ono što ga je podstakao da prione pisanju svog malopre pomenutog dela. Tako se i Kritovul, ugledajući se na starog pisca, poslužio tim šablonom. Uzgred, zbog tog šablona Lukijan sa Samosate se svojevremeno obrušio na Kreperija Kalpurnijana (Κρεπέρῃος Καλπουρνιανὸς) iz Pompejopolja, autora jednog dela o rimsko-partskom ratu, kojeg je pritom nazvao Tukididovim revnosnim imitatorom (Θουκυδίδου ζηλωτὴς ἄκρος) iz tog razloga što se, kako je zapazio, od svih uvoda koji su podražavali Tukididov njegov najviše oseća na atičku majčinu dušicu (χαριεστάτην ἀρχῶν ἁπασῶν καὶ θύμου τοῦ Ἀττικοῦ ἀποπνέουσαν).

Prema rečima nemačkog vizantologa Karla Krumbahera (nem. Karl Krumbacher; 1856—1909), zbilja je neobično što je kod jednog takvog pisca koji je pisao o turskom sultanu prisutan ton Periklovog savremenika. Taj uticaj atinskog istoričara ogleda se isto tako kako u pogledu rasporeda događaja na osnovu četiri godišnja doba, tako i stilskog ulepšavanja same priče; a dva velika govora koje je Mehmed tobože održao pred okupljenom zapovedničkom i namesničkom gospodom, odgovaraju Tukididovim kentonima. Međutim, kako ocenjuje Krumbaher, uprkos svim naporima Kritovulu nije pošlo za rukom da dosegne ni za senkom one zamišljene čvrstoće i punoće svog velikog uzora; njegov opis se svodi na naširoko naklapanje, koje je uz to vidljivo ograničeno naizgled stručnim izrazima. Ono što Kritovula ipak čini drugačijim od jednog drugog Tukididovog obožavatelja, Halkokondila, kao i od ostalih pripovedača sa prostora srušenog Vizantijskog carstva i grčkog govornog područja, jeste njegov stav prema osmanskom osvajaču. Dok su se Halkokondil, Duka i Sfrances u to vreme kada su sastavili svoja dela nalazili van sfere uticaja Turaka i zbog toga nisu uzimali u obzir njihovu osetljivost, Kritovul je naprotiv bio jedan od onih Grka koji su se pomirili sa turskom prevlašću i shodno tome tražili u novonastalom poretku svoje mesto.

Vidi još

• Georgije Sfrances
• Duka
• Laonik Halkokondil

Odabrana literatura

• K. Krumbacher, Geschichte der byzantinischen Litteratur, München 1897, S. 309-12.
• Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.  pp. 439.}-

Spoljašnje veze

• Kritovul sa Imbrosa na istorijskabiblioteka.com., Pristupljeno 1. 9. 2011.