Krupanj

Koordinate: 44° 21′ 34″ S; 19° 21′ 26″ I / 44.359333° S; 19.357166° I / 44.359333; 19.357166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krupanj
Osnovna škola u Krupnju i okolina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMačvanski
OpštinaKrupanj
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4.134
Geografske karakteristike
Koordinate44° 21′ 34″ S; 19° 21′ 26″ I / 44.359333° S; 19.357166° I / 44.359333; 19.357166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Krupanj na karti Srbije
Krupanj
Krupanj
Krupanj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj15314
Pozivni broj015
Registarska oznakaLO

Krupanj je gradsko naselje u Srbiji, u opštini Krupanj, u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 4.134 stanovnika.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi arheološki nalazi u Krupnju datiraju još iz perioda neolita i to u vidu ostataka keramike i jedne sekire od lakog belog kamena. Na ulazu u grad postoje ostaci rimskog naselja sa fragmentima rimske keramike - ostatak objekta poznatiji kao Villa rustica.

Naziv Krupanj prvi put se pojavljuje u dubrovačkim spisima iz 1417. godine, a dubrovački pisari Italijani najčešće su ga zapisivali kao Crupagn.

Razvojem rudarstva u srednjem veku, Krupanj je postao značajno rudarsko mesto (rudnik srebra) kroz koga su prolazili dubrovački karavanski putevi. U Krupnju se nalazilo središte lokalne uprave u sudstva srpskog despota, gde su se pisala dokumenta na srpskom, italijanskom i latinskom jeziku. U krupanjskim radnjama tokom srednjeg veka mogle su se pronaći fini predmeti od metala, tkanine i odeća, uvezeni sa Primorja.[2] Mesto je bilo puno trgovaca, zanatlija, rudara, topioničara, dubrovačkih plemića sa poslugom.[3]

Današnja oblast Rađevina je 1459. potpala pod tursku vlast.

Za vreme Prvog srpskog ustanka, Krupanj je prvi put oslobodio hajdučki harambaša Đorđe Obradović Ćurčija i njegova četa hajduka, u leto 1804. godine, a značajnu ulogu u borbi protiv Turaka imao je i knez Krsta Ignjatović, vojvoda rađevski.

Godine 1837. u Krupnju je otvorena prva škola, a 1842. godine izgrađena je crkva Sv. Vaznesenja Gospodnjeg. Nakon iseljavanja Turaka iz Rađevine porušena je turska tvrđava Soko grad, 1862. godine. Rušenje je, po naređenju kneza Mihaila Obrenovića, organizovao načelnik rađevskog sreza, kapetan Petar Radojlović. (Ispod tog mesta je krajem 20. veka izgrađen manastir Sv. Nikolaja.)

Crkva Vaznesenja Gospodnjeg iz 1842. godine
Krupanj sa okolinom 1894. godine

Krajem 19. veka u varošici je sagrađena topionica olova i antimona sa pratećim objektima među kojima se izgledom izdvajala zgrada u kojoj je stanovao upravnik podrinjskih rudnika Svetozar Mašin sa suprugom Dragom (kasnije kraljicom, suprugom kralja Aleksandra Obrenovića).

Na prostoru Mačkovog Kamena, na planini Jagodnji, u neposrednom zaleđu Krupnja, vodila se jedna od velikih bitaka srpske vojske u Prvom svetskom ratu. U toj bici ranjen je i princ Đorđe Karađorđević, a ukupni gubici na obe strane cene se na oko 23.000 ljudi. U spomen na te događaje podignute su crkva spomen-kosturnica Sv. Vaznesenja Gospodnjeg u Krupnju i spomen-kapela na Mačkovom Kamenu (dela arhitekte Momira Korunovića).

Stara i nova crkva u Krupnju

Godine 1922. osnovano je prvo sportsko udruženje Rađevac, a u čast kapetana Petra Radojlovića u Krupnju je 1927. godine osnovano sportsko i kulturno društvo Radojlović koje je postojalo sve do Drugog svetskog rata.

U Drugom svetskom ratu Krupanj je oslobođen 3. septembra 1941. Oktobra iste godine je nemačka kaznena ekspedicija (342. divizija) spalila Krupanj tokom prve faze Prve neprijateljske ofanzive. Tada je spaljeno sve osim zgrade stare apoteke (vila Pere Despića), crkve Sv. Vaznesenja Gospodnjeg i bolnice, zadužbine Nikole Spasića, trgovca iz Beograda.

Narodna skupština Narodne Republike Srbije je 6. oktobra 1949. donela Zakon o izmenama administrativno-teritorijalne podele NRS, kojim su neka mesta proglašena za gradove, među njima i Krupanj, Loznica, Lazarevac i Obrenovac.[4]

Krupanj je preživeo katastrofalne poplave u maju 2014, kada su dve osobe izgubile život, a veliki broj kuća je stradao od poplava i klizišta.[5]

U maju 2020. godine Krupanj je proglašen za turističko mesto 3. kategorije.[6]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Krupanj u srpskoj despotovini 1451. godine
Krupanj posle poplave 2014.

Sem rudarstva i prerade drveta u Krupnju se šezdesetih godina razvila i industrija tekstila (veliki proizvodni kapaciteti viskoznih tkanina i pozamanterijske robe), proizvodnja kartonske ambalaže, kontaktnih sočiva, sušenog voća, mala privreda, trgovina i turizam.

Naselje je smešteno u dolinsko proširenje kroz koga protiču četiri brze rečice na kojima je podignuto 15 mostova, sa planinskim zaleđem Jagodnje, Boranje i Sokolskih planina, sa parkovima, savremenim zdanjem Doma kulture (delo arhitekte Ivana Antića), sportskim terenima, bazenom i ugostiteljskim objektima.

U Krupnju se krajem oktobra održava privredno-kulturna manifestacija „Dani gljiva u Rađevini“. Ova manifestacija je 2012. godine održana peti put.[7]

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Među najpoznatijim žiteljima Krupnja su geograf i akademik Borivoje Ž. Milojević (1885—1967) po kome osnovna škola u Krupnju nosi ime, zatim:

  • Dragutin Đorđević (1866—1933), arhitekta, dopisni član SANU; školovao se u Krupnju.
  • Andrija Kojić (1896—1952), fudbaler, pred kraj karijere igrao u Krupnju gde se oprostio od fudbala 1937.
  • Vlada Zečević (1903—1970), ministar; bio je sveštenik u Krupnju 1927-1941.
  • Aleksandar Despotović (1924-1987), neuropsihijatar, doktor nauka, primarijus.
  • Zlatka Reljić (1929—2007), ministar u vladi Socijalističke Republike Srbije
  • Nadežda Hozić, rođ. Čuperlović (1929), doktor bioloških nauka od 1967, profesor Univerziteta u Sarajevu.
  • Kosta Čuperlović (Krupanj, 7. maj 1931 — Beograd, 12. mart 2005), doktor veterinarskih nauka od 1965, predsednik Društva imunologa Jugoslavije 1992-1997.
  • Đoko Rosić (Krupanj, 28. februar 1932 — Sofija, 21. februar 2014), glumac u Bugarskoj i Mađarskoj.
  • Lavrentije (1935), episkop šabačko-valjevski od 1989, počasni građanin Krupnja.[8]
  • Milutin Popović Zahar (1938), muzičar i tekstopisac.
  • Đurađ Stakić, redovni profesor Defektološkog fakulteta u Beogradu, a potom profesor Univerziteta u Pensilvaniji.
  • Milan M. Mišković (1948), sociolog, doktor političkih nauka, profesor Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Novom Sadu.
  • Milutin Nenadović, neuropsihijatar, profesor Univerziteta u Prištini, direktor ustanove „Laza Lazarević“ u Beogradu
  • Dragutin J. Bošković (1925—1983), doktor mašinstva (1971), dugogodišnji direktor Saveznog zavoda za patente, profesor na Fakultetu organizacionih nauka i član više međunarodnih organizacija za intelektualnu svojinu.
  • Dragan Pantelić (1951), fudbaler; školovao se u Krupnju.
  • Jelena Kočović, rođ. Vučićević (1955), redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
  • Tihomir Aleksić (Ravnaja, 8. februar 1922 — Beograd, 6. januar 2004), doktor elektrotehnike od 1958, profesor Univerziteta u Nišu i Beogradu, prvi dekan Elektronskog fakulteta u Nišu, prorektor Univerziteta u Nišu, prvi predsednik Društva za informatiku Srbije.
  • Živan „Žića“ Marković (1919–1942), narodni heroj, rođen u Krupnju.
  • Milinko Stefanović (1947—2012), svetski nagrađivan umetnički fotograf, novinar i kulturni radnik, rođen u Kostajniku.
  • Živko Milosavljević (1940—2012), slikar i pesnik, rođen u Kostajniku.
  • Aleksandar Đurđev (1964), sveštenik, etnolog i zadužbinar.
  • Slobodan Smiljanić (1945), advokat, magistar pravnih nauka i književnik.
  • Zoran Keserović (1959), prof.dr. sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom sadu (diplomirani inženjer voćarstva), rođen u selu Zavlaka.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Krupanj živi 3826 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,5 godina (35,7 kod muškaraca i 37,2 kod žena). U naselju ima 1565 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,11.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 853
1953. 1.085
1961. 1.389
1971. 2.479
1981. 3.779
1991. 4.795 4.720
2002. 4.912 5.062
2011. 4.429
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
4.466 90,92%
Muslimani
  
286 5,82%
Jugosloveni
  
23 0,46%
Crnogorci
  
15 0,30%
Hrvati
  
6 0,12%
Bošnjaci
  
3 0,06%
Rusi
  
2 0,04%
Mađari
  
2 0,04%
Makedonci
  
2 0,04%
Ukrajinci
  
1 0,02%
Slovenci
  
1 0,02%
Romi
  
1 0,02%
Bugari
  
1 0,02%
nepoznato
  
45 0,91%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ Spremić, Momčilo (2005). Prekinut uspon: srpske zemlje u poznom srednjem veku. Beograd: Zavod za udžbenika i nastavna sredstva. str. 5. 
  3. ^ Spremić, Momčilo (2005). Prekinut uspon: srpske zemlje u poznom srednjem veku. Beograd: Zavod za udžbenika i nastavna sredstva. str. 5. 
  4. ^ Živorad Jevtić: Administrativno-teritorijalne promene u valjevskom kraju (1944—1955), pp. 66, u „Glasnik“, broj 23 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2013), Međuopštinski istorijski arhiv, Valjevo, 1988. godine.
  5. ^ Kvadratura kruga - Krupanj posle poplava (RTS, 7. jun 2014)
  6. ^ Ovde reč ne može da naruši tišinu: Krupanj je sada i zvanično turističko mesto (B92, 11. maj 2020)
  7. ^ Dani gljiva u Rađevini („Večernje novosti“, 20. oktobar 2012), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  8. ^ „KRUPANj OBELEŽIO SVOJ DAN - Vladika Lavrentije počasni građanin”. Lozničke novine. 20. 9. 2019. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 25. 9. 2019. 
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]