Kserks I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kserks I
Reljef Kserksa I na ulasku u njegovu palatu u Persepolisu
Lični podaci
Datum rođenja519. p. n. e.
Mesto rođenjaPersija,
Datum smrti465. p. n. e.
Mesto smrtiPersija,
Porodica
SupružnikAmestris
PotomstvoArtakserks I, Amytis, Artabanus
RoditeljiDarije Veliki
Atosa
DinastijaAhemenidi
Period486. p. n. e.465. p. n. e.
PrethodnikDarije Veliki
NaslednikArtakserks I

Kserks I je bio persijski car od 486. do 465. p. n. e. i vladar Persije od 486. do 465. p. n. e. Za razliku od svojih prethodnika Darija Velikog i Kira Velikog nije pokazivao razumevanje i toleranciju za druge kulture i religije, pa je time oslabio carstvo. Posle sukoba sa Grcima došlo je novo razdoblje kada je dominantna svetska sila prestala da bude jedna azijska država.[1][2]

Prestrog vladar[uredi | uredi izvor]

Bio je sin Darija Velikog i Atose, kćerke Kira Velikog. Postao je kralj oktobra 485. p. n. e. Nakon gušenja pobune u Egiptu 486. p. n. e, postavio je svog brata Ahamena kao satrapa Egipta i time u Egiptu zaveo strogu vladavinu.

Iz Vavilona je odneo zlatni kip Marduka, istopio taj kip i ubio sveštenika koji je čuvao kip. Ruke tog kipa trebalo je da dodirne zakoniti kralj Vavilona svakog početka nove godine. Od trenutka odnošenja tog kipa više nije nosio titulu kralja Vavilona, nego kralja Persije, Medije i jednostavno kralja zemalja (tj sveta). Taj Kserksov postupak je izazvao dve pobune od 484. p. n. e. do 479. p. n. e. Vavilon je uključen u Asirsku satrapiju, koja je bila obavezna da daje 1000 talenata srebra i 500 dečaka za eunuhe.[3][4] Zabranjuje čak i ime Vavilon.

Priprema za kažnjavanje i osvajanje Grčke[uredi | uredi izvor]

Kserks bičuje more

Darije je ostavio svom sinu Kserksu zadatak kažnjavanja Atinjana za njihovo učešće u Jonskom ustanku i pobedi na Maratonu. Od 483. p. n. e. Kserks se pažljivo pripremao za ekspediciju. Duž Trakije je pohranio zalihe. Zaključio je sporazum sa Kartaginom i time je sprečio Grke da dobijaju pomoć od Sirakuze i Agrigenta. Mnoge male grčke državice prešle su na stranu Persijanaca, a od posebnog značaja je bio prelazak Tesalije, Tebe i Argosa na stranu Persije. Ogromna flota i armija se spremila na pohod. Herodot je tvrdio da ih je bilo 2 miliona, ali verovatnije je da je bilo najviše 250.000.

Bičevanje mora[uredi | uredi izvor]

Da bi mogao iz Male Azije da dođe do Grčke trebalo je da pređe Helespont (Dardanele). Zvao je najbolje graditelje mostova iz svih delova svog carstva da premoste Helespont. Taman kad su premostili Helespont, velika oluja je srušila te mostove. Kserks je bio toliko ljut, jer smatrao se svemoćnim, da je naredio bičevanje mora sa 300 udaraca bičem. Da bi mu vojska prešla Helespont umesto pravih mostova j eiskoristio pontonske mostove od brodova. Poređao je toliko brodova preko Helesponta, da ga je premostio.

Grčko-persijski ratovi[uredi | uredi izvor]

U proleće 480. p. n. e. Kserks je krenuo iz Sarda. U početku je svuda pobeđivao. Grčka flota je potučena kod Artemizija, Termopilski klanac je pao i pored otpora Leonidinih Spartanaca, Atina je osvojena i razorena, a Sparta je svedena na zadnju liniju odbrane. Nakon osvajanja Atine i kad je dovoljno kaznio odgovorne za prethodni Jonski ustanak povukao se iz grada.

U morskoj bici kad Salamine 28. septembra 480. p. n. e. Grci su pobedili, pa se Kserks povukao jer je izgubio komunikaciju morem. Persijsku armiju u Grčkoj dalje je predvodio Mardonije, koji je poražen kod Plateje. Poraz Persijanaca u Mikali, podigao je na noge grčke gradove Azije.

Kasnije godine[uredi | uredi izvor]

Pokušavao je da pošalje mornare, koji će obići Afriku. Pobeda Grka je dovela carstvo u stanje spore apatije, od čega se nisu oporavili. Ubijen je u dvorskoj intrigi 465. p. n. e. .

U Bibliji[uredi | uredi izvor]

U Bibliji, Kserks se spominje pod imenom Ahazeur. Tokom njegove vladavine, te njegovog prethodnika (Darija) i naslednika Artakserksa, mnogi Samarićani su se žalili persijskom kralju na Jevreje.

Verovalo se da je Kserks takođe Ahazerus, kralj u Biblijskoj „Knjizi o Jestiri”, iako je ova identifikacija predložena od strane jevrejskih naučnika. Jevrejski istoričar Josif Flavije je uzeo istorijski postojanje Vaštija i Ester kao činjenicu, kroz radove Herodota je predložio da je Kserks imao kraljicu, proglašenu takvom tokom venčanja Amestris, kćerku Otanesa. Ovo ime specifično nije problem rasprave, pošto se reč Ester može razumeti i kao „skriven” u hebrejskom. Njeno ime je takođe prevedeno i kao Midraš (Jevrejski biblijski komentari), gde piše da je Ester krila svoju nacionalnost i nasleđe po Mordekajevom savetu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Xerxes I king of Persia”. Britannica. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Xerxes I”. Ancient History Encyclopedia. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: engleski)
  3. ^ „Xerxes I”. Livius. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: engleski)
  4. ^ „Xerxes I”. Hellenica World. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]