Kula Nebojša

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kula Nebojša
Kula Nebojša sa Gornjeg grada.
Pogled na Kulu sa novobeogradske strane.
Tabla na ulazu u Kulu.
Spomen na Rigu od Fere koji je pogubljen u Kuli.
Prozor oko koga se zid širi prema unutra da bi se povećao ugao nišanjenja, a sam prozor je relativno mali što smanjuje mogućnost da posada bude pogođena.
Kula Nebojša posle restauracije 2010. godine.
Pogled kroz prozor Kule Nebojša.

Kula Nebojša je jedna od najpoznatijih kula u Beogradskoj tvrđavi. Nalazi se u Donjem gradu na ulazu u nekadašnje Dunavsko pristanište. U njoj je za vreme turske vladavine pogubljen fanariotcki grčki revolucionar Riga od Fere.

Naziv i legenda[uredi | uredi izvor]

Kula je dobila naziv negacijom glagola bojati se, što bi značilo da se kula ne boji nijednog neprijatelja i da je neosvojiva.

Takvo imenovanje kula se može naći i kod drugih slovenskih naroda, kao npr. u slovačkim tvrđavama[1][2][3]
Takođe, prema legendi, Turci bi kada bi uvodili zarobljenike u Nebojša kulu, govorili zarobljeniku:„Ne boj se...” Često se nepravilno naziva i "Nebojšina kula" usled nedovoljnog poznavanja istorije i lakšeg pamćenja imena (zbog prirode jezika "Nebojšina kula" zvuči ispravnije iako je potpuno drugačijeg značenja).

Prema legendi kula Nebojša je bila Donžon kula Beogradske tvrđave u doba despota Stefana, koja je verovatno izgledala poput Despotove kule u manastiru Manasija. Legenda dalje kaže da se kula kao Neosvojiva, kada su Turci nakon teških borbi zauzeli skoro celu Beogradsku tvrđavu, vinula u vazduh i odletela u Donji grad van njihovog domašaja, tako da je oni nikada nisu ni zauzeli. Od toga vremena ona stoji na svom današnjem mestu da svedoči o svojoj nepobedivosti i nepokornosti.

Prvobitni nazivi kule bili su Bela i Temišvarska kula, da bi svoj današnji naziv dobila tek u 17. veku. Antun Vrančić je i u 16. veku, u svojoj knjizi Iter Buda Hadrianopolium, spominje pod imenom Nebojze. [4] Tada (U 17. veku) je u eksploziji baruta odleteo u vazduh Mali Grad sa prvobitnom kulom Nebojšom (prostor od Deferdareve kapije do Pobednika), posle čega je naziv Nebojša prešao na kulu u pristaništu.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Kula Nebojša ima osnovu pravilnog osmougla sa debelim zidovima. Ima četiri sprata i prizemlje (pet etaža) sa ukupnom visinom od 22m. Na svakoj strani spratova smešteni su otvori za topove kojima je posada mogla da dejstvuje po napadačima kako sa reka tako i sa kopna. Kula je ranije imala zaravnjeni vrh sa grudobranom i isturenim drvenim konzolama za dejstvo po neprijatelju. U prvoj polovini 18. veka tokom velike obnove Beogradske tvrđave koju su sproveli Austrijanci, vrh kule sa grudobranima je zamenjen krovnom konstrukcijom koja je opstala do današnjih dana.

Kula spada u red tipičnih artiljerijskih višespratnih kula koje su se u to doba gradile u skoro svim utvrđenim gradovima tog doba.

Prošlost kule Nebojše[uredi | uredi izvor]

Kula Nebojša je nastala oko 1460. godine. Izgradili su je Ugari da bi zaštitili prilaz Dunavskom pristaništu i njega samog od turskih napada. Turci su prilikom osvajanja Beograda 1521. godine uspeli da prodru u Donji grad tek kada su artiljerijom srušili Kulu Nebojšu. Ona je sa svojim topovima imala veliki značaj u burnoj istoriji Beograda kao, uz kulu Mlinaricu, najjača kula u Donjem gradu. Zbog toga je često bila na udaru osvajačkih artiljerija, tako da je više puta rušena i ponovo podizana.

Kula Nebojša kao tamnica[uredi | uredi izvor]

Sa gubitkom značaja Dunavskog pristaništa i njegovim zatrpavanjem kulu Nebojšu Turci pretvaraju u najpoznatiju tamnicu Beogradske tvrđave. Ona zbog te uloge postaje jedan od mračnih simbola Beograda poput Bele Kule u Solunu ili Tauera u Londonu. Prema predanju, mogući razlog zašto je kula dobila ime Nebojša, je jer su Turci prilikom uvođenja zarobljenika u kulu tiho im govorili:„Ne boj se”, kako bi ih smirili.

Njen najpoznatiji zatočenik je bio veliki grčki rodoljub Riga od Fere koji je u njoj pogubljen 24. 06. 1798. godine. Pored njega u njoj je život izgubio i mitropolit Metodije, koji je ubijen 1800. godine po naredbi Hadži Mustaf paše. Jedina osoba koja je živa izašla iz kule bio je Jevrem Obrenović, brat knjaza Miloša Obrenovića.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Na prostoru oko kule se nalazi masovna grobnica žrtava ustaškog logora Jasenovac.[5][6] Tu su tokom Drugog svetskog rata sahranjeni leševi koje je na obalu izbacila reka Sava.[5][6] Unakažene leševe su izvlačili ribari i sahranjivali pored kule.[7] Danas na tom mestu ne postoji spomen ploča ovim pobijenim Srbima.

Obnova i restauracija[uredi | uredi izvor]

Neodložni radovi na tehničkoj zaštiti Kule Nebojše, kojoj je pretila opasnost od potpunog urušavanja, uz radove na Bajrakli džamiji u Gospodar Jevremovoj ulici, bili su prvi radovi koje je realizovao Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, odmah po svom osnivanju.[8]

Obimna ispitivačka, arhitektonska i druga snimanja i istraživanja, pod rukovodstvom arh. Gite Mađarević, u kojima su učestvovali i eminentni profesori Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta u Beogradu, omogućili su da se na bazi posebne ekspertize o načinu obezbeđenja Kule Nebojše od daljih deformacija, najpre pristupi armiranobetonskom osiguranju najnižih delova Kule i njenog fundamenta, a zatim viših zona prstenova od prednapregnutog betona, i, konačno, konzervaciji i restauraciji fasada i otvora, kao i ponovnom postavljanju međuspratne drvene konstrukcije u samoj kuli“.[9]

Početkom 21. veka vlasti grada Beograda postigle su okviran dogovor sa grčkim vlastima o obnovi kule i njenom otvaranju za posetioce uz pomoć sredstava koje bi Grci obezbedili. Radovi na obnovi su otpočeli u junu 2009. godine i okončani su u maju 2010. godine. Kula je otvorena za javnost, sa izložbenim prostorom na četiri sprata, od kojih je prvi posvećen Rigi od Fere.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Srbi iz Banije su početkom 20. veka imali običaj da uz gusle pevaju i o Kuli Nebojša. Tako je Adam Pribićević u zagrebačkom Srbobranu 1907. godine, opisao prvi susret jednog Banovca (Banijca) sa Beogradom. Posle 10. kongresa srpskih zemljoradničkih zadruga u Zemunu, skoro svi učesnici kongresa su lađom Car Nikola išli na izlet u Beograd. Jedan inteligentni ratar iz Banije, kada ugleda Beograd, Nebojšu kulu i Ružicu crkvu, sa suzama u očima reče: Eh, da su mi sada gusle, da zapjevam o diobi braće Jakšića, Ružici crkvi i Nebojši kuli... [10] [11] Po porodičnom predanju Ivana Ivanića (Ivanić-Jakšić) ta kula je nekada njima pripadala.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stara Ĺubovna, Gotická veža - bergfried (nebojsa) [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2010), Pristupljeno 10. 4. 2013.
  2. ^ Spišský hrad [2]
  3. ^ Slanec Castle - Nebojsa tower, Slovakia [3], Pristupljeno 10. 4. 2013.
  4. ^ Vrančić, Antun. Iter Buda Hadrianopolium, image 17., pp. XIII. 
  5. ^ a b Živanović, Srboljub (1. 5. 2009). „Nema saživota žrtava i ubica bez pokajanja”. Pravoslavlje (Novine srpske patrijaršije), br. 1011. Arhivirano iz originala 29. 05. 2009. g. Pristupljeno 2. 10. 2011. 
  6. ^ a b „Prof. dr Srboljub Živanović: Istina o Jasenovcu”. Borba za veru. 8. 10. 2008. Pristupljeno 2. 10. 2011. 
  7. ^ „Gradina (Branko Miljuš)”. Spomen-područje Donja Gradina. 2008. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 11. 4. 2012. 
  8. ^ „Kratka istorija”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 25. 7. 2019. 
  9. ^ Sekulić, Jovan (2001). Putevima zaštite spomenika kulture. Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda : Narodna biblioteka Srbije. COBISS.SR 173764615
  10. ^ Višnjić, Čedomir (2013). Srbobran 1901.-1914. - Srpsko kolo 1903. - 1914., pp. 395. Zagreb, Beograd: SKD Prosvjeta, Službeni Glasnik. 
  11. ^ Srbobran, br. 201., 10.(23.) septembra 1907., X kongres srpskih zemljoradničkih zadruga. Zagreb. 1907. 
  12. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 315, 320. ISBN 978-86-7403-172-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]